Cvjetno naselje – oaza stambene gradnje po mjeri čovjeka u kaotičnom Trnju

(Hvala CeeDee-u na priloženim fotkama, pogotovo onima iz zraka!)

U ovom postu ćemo se ponovo dotaći poznate i meni uvijek zanimljive teme, stambenih naselja obrađenih u knjizi Darje Radović Mahečić “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba”, a danas je na redu Cvjetno naselje.

Još u 1913. godini, u regulatornoj osnovi zapadnog Trnja, Milan Lenuci prepoznao je potencijalne kvalitete tog dijela grada za gradnju stambenih četvrti … no, od tog plana nije ništa ostvareno. Između dva svjetska rata na tom se prostoru uglavnom gradilo neplanski i “divlje”, manje stambene kuće, skladišta, manji pogoni.

No, od 1939. godine nadalje počeo se ostvarivati projekt naselja za činovnike po zamisli Vlade Antolića koji je načinio regulaciju naselja i ponudio stambene tipove kuća za novo naselje.

Naselje je isplanirano na rubu tranzitnih pravaca (pored tada planirane obilaznice, odnosno sadašnje Slavonske avenije) te u samom naselju nema tranzitnih ulica (Cvjetna aleja je prema planu trebala biti pješačka ulica koja bi povezivala suprotne dijelove naselja), sa zapadne strane su zamišljene škola i vrtić, a sa istočne tržnica i sadržaji nužni i široj okolini.

Za obiteljske kuće određene su parcele veličine 20×40 m, gradile su se bliže sjevernoj međi kako bi ostalo više prostora za sunčani južni vrt (predvrtovi, sa ulične strane, su slijedili jednoobrazni plan uređenja). Samo dio kuća izgrađen je prema predloženom projektu, sa blago skošenim krovom. Nosiva konstrukcija je bila tipa sojenice, sa armiranobetonskim stupovima radi opasnosti od poplava. Za naselje su zamišljena 4 tipa kuća: jednokatne od 95, 110 i 140 m2 te dvokatne od 170 m2. Pomoćne prostorije se nalaze u prizemlju, dok se glavne boravišne prostorije nalaze na 1. katu. Sjeverna strana je u pravilu zatvorena, dok je južna otvorena, a u cijelom projektu su uređenje vrtova i interijera smatrani dijelom projekta, što je za to doba bila revolucionarna zamisao.

Tokom godina se naselje razvijalo kaotično, razni arhitekti često nisu slijedili upute plana.

Cvjetno naselje je posljednje plansko naselje “niskog” tipa, sva slijedeća naselja u tom dijelu grada su bila naselja visokogradnji i negirala su koncept spuštanja grada prema rijeci i otvorenim obalama. Rezultat je neuspješan, niti je slijeđena koncepcija organskog slijevanja grada prema rijeci niti urbanizirane rijeke (rijeke okružene utbanim sadržajima).
(vidi fotke iz zraka na početku posta, visokogradnje oštro ograđuju naselje od Save i ostatka grada)

Sadašnji trenutak tog naselja je njegova prepoznatost kao jednog od najkvalitetnijih kvartova za život tog tipa izvan podsljemenske zone. Rezultat toga je da je dosta kuća u posjedu stranaca (strane registracije su vrlo česte u tom dijelu grada!) te da je dosta kuća podvrgnuto raznim rekonstrukcijama, proširenjima, preoblikovanjima … i ti zahvati često nisu riješeni u duhu ideje naselja i odudaraju od više ili manje skladne okoline. Ovdje neću navoditi pojedinačne primjere – prošećite se sami i pogledajte vlastitim očima.

Ono što upada u oči je gotovo nekorišteno dječje igralište na zapadnom rubu naselja (njemu ću jednom posvetiti poseban post!), zatim pomalo dotrajali objekt sa trgovinom “Union” u centru naselja … a jedan od najupadljivijih doživljaja za šetnje naseljem je njegova već spomenuta okruženost sa svih strana visokogradnjama što se osobito dobro vidi na snimcima iz zraka. Sa sjevera su u blizini “Rakete”, sa istoka novi Hypo-centar, sa juga neboderi uz Prisavlje, a sa zapada tek nešto niže zgrade oko studentskog doma i zgrade “Vjesnika”.