Jučer sam vam napisao nekoliko riječi o posjetu koncertu u “Lisinskom”, a danas bih nastavio priču sa još nekoliko riječi i ponekom fotkom vezanom uz samu koncertnu dvoranu.
Na OVOJ stranici su lijepo zapisani svi najvažniji datumi i činjenice vezani uz tu reprezentativnu dvoranu, a jedan od najzanimljivijih je taj da se dvorana gradila punih 12 godina, od 1961. do 1973. godine. Sjećam se, dok sam bio klinac (dvorana je započeta s gradnjom 3 godine prije moga rođenja, a dovršena kada sam imao 9 godina) ta je dvorana bila sinonim za ono što se u narodu obično zove “gradnjom Skadra na Bojani”, nešto što se nikad završiti neće. (kao ilustraciju tog izraza pronašao sam TEKST vezan uz još jednu sličnu zagrebačku instituciju koja se gradila dugo vremena: zagrebačku džamiju, dovršenu 1987.!)
No, dvorana je ipak završena i lani je slavila 40 godina svog postojanja što je popraćeno duhovitim sloganom “XL Lisinski” koji se provlačio kroz medije na mnogo načina. A jedan od načina obilježavanja te obljetnice je bio i otvaranjem “knjige utisaka” odnosno točnije “zida utisaka” lijevo od blagajni u foajeu dvorane. Zabilježio sam napisano sa nekoliko slijedećih fotki!
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Čestitke Viti na prvom koncertu! Snimio: Vanja
Zagrepčani su zauvijek gladni kulture. Snimio: Vanja
Vrlo estetički rečeno … Snimio: Vanja
Šest Šveđanki iz koncertne dvorane … Snimio: Vanja
Komentari (6)
Hm hm! Znaš ti mene i grafite...Vito (Kekin?) je skoro najbliži očekivanom kontekstu...A neki budući više nemaju mjesta...
Joj davno je to bilo. Moj prvi susret s Lisinskim bio je u sklopu Muzičke omladine i manifestacije Vlakom u operu. Znaš ti kad je to bilo? Valjda na samom početku njenog rada. Lijepa sjećanja. A da ti pravo kažem, pojma nemam što je bilo na programu, zanimljivije su mi bile gimnazijalke iz treće riječke koje su sjedile u redu ispred nas.
Ni ja već dugo nisam bila :-)).
GP, ovo su ipak barem polulegalni, obzirom da je površina ponuđena građanstvu na korištenje! ;o)Plastik, zbilja se ne mogu sjetiti kad sam prvi put bio u Lisinskom, mislim negdje na početku faksa!Zlice, evo šanse, treba ići sada kada je vani ružno vrijeme!
Ma sve pet... samo (mi) je "zanimljivo" kako se na "wall" Lisinskoga velikom većinom guraju oni koji time što napišu (svoje ime) ili načrčkaju (nešto bez veze) ama baš ništa ne kažu u kontekstu svog doživljaja tamošnje priredbe. Da budem konkretniji (za one koji vjerojatno misle da filozofiram), skoro identično načrčkan "wall" mogao bi postojati i kraj blagajni Zoološkog vrta ili kraj Bandićevih fontana. O suvislosti ni "s".Zato nam je grad uglavnom preplavljen bezveznim grafiti-črčkarijama (svaka čast iznimkama).
GP, ja bih rekao da to ima neke veze i sa onim poznatim sindromom "hrvatske šutnje" ;o))) Volim na izložbama prolistati knjige utisaka i osim tipskih "Odlično!", "OK" ili "Dosadno" rijetko kad se naiđe zaista neka suvisla riječ o doživljaju izložbe, neki sadržajni komentar... zaista je malo suvislih komentara ikoje vrste ...... pa je onda baš takav slučaj i sa ovim panoom, jedva koja riječ o samoj dvorani, ali zato tisuće žvrljotina svake nevezane vrste. Ovako gledano kroz moje isječke to može izgledati više ili manje zabavno (iskreno, nije bilo nekih posebno inventivnih ovdje), no dvorana, tu si u pravu, od svih tih zapisa nema nikakvu povratnu informaciju ikoje vrste.