Danas vam želim predstaviti jednu od zagrebačkih NAJ-benzinskih pumpi!
A po čemu je to baš naj-pumpa? Po mome skromnom mišljenju ona može biti “naj” po bar dva kriterija – jedan je najskrivenija lokacija, a drugi najstarija oprema!
Radi se o pumpi u Galovićevoj ulici – to je kratka uličica koja se odvaja od Harambašićeve ulice u njenom najjužnijem, “slijepom” dijelu, tik nakon radionice Hrvatskih pošta. I da nije te radionice HP-a vjerojatno ne bi više bilo ni te pumpe jer pretpostavljam da ona bar 90% živi od “servisiranja” poštanskih vozila … jer, tko bi, osim “poštara” i najbližih susjeda, zalazio na tako zabito mjesto, taj zaboravljeni kutak Peščenice, gdje se izmjenjuju zgrade iz 70-tih sa malim otočićima starih obiteljskih kućica i ponekim blokom bezličnih novogradnji iz 90-tih?
Te pumpe se sjećam još odavna, iz doba kad su vladale krize opskrbe loživim uljem (na koje se moja obitelj grijala tokom 70-tih godina) i u tom zabitom kutku je bila najveća vjerojatnost da će se naći lož-ulja i kad ga više nije bilo na drugim mjestima …
A kako je tamo danas?
U taj kvart zalazim ovih godina vrlo rijetko i pumpu sam posjetio jučer po prvi puta nakon valjda 15 godina. Pumpa i dalje radi, i dalje je zaboravljena od svih (u taj večernji sat tamo nije bilo nikoga osim mene i postarijeg gospodina koji radi na pumpi), što se vidi i po starome prometnom znaku koji upućuje na nju. Kako je baš jučer nastupila promjena cijena, dotični radnik pumpe je, zbog starih pumpi sa mehaničkim brojilima, morao otvarati jednu po jednu pumpu i ručno podešavati brojače sa tekućim stanjem cijene goriva. I to je bila scena koju sam morao ovjekovječiti foto aparatom i koju ću dugo pamtiti, ne samo po tim prastarim uređajima, već po samome radniku, koji je izuzetno simpatično, malko kroz psovke, a više kroz viceve na vlastiti račun komentirao to svakotjedno rastavljanje pumpi za mene i još jednog susjeda u prolazu koji je taman naišao …
Pretpostavljam da se to kod modernih pumpi rješava sa nekoliko pritisaka na tastaturu … no, u ovome kutku Peščenice je to još uvijek fizički posao.
Za kraj, evo i jednog pogleda na dio hale susjedne poštanske radionice, sagrađene u industrijsko-arhitektonskom stilu kakvim se gradilo 30-tih, 40-tih i 50-tih …
Komentari (10)
. Mislim da su radionice/garaže PTT-a u Harambašićevoj ulici sastavni (iako dislocirani) dio cjelokupnog "aerodromskog kompleksa" Borongaj.Nije na odmet podsjetiti da je Harambašićevom ulicom imenovan početni dio prvobitne Borongajske ceste na potezu od Maksimirske do Svetica odnosno današnje "produljene Branimirove". Kao kuriozum, dakle, današnja Borongajska cesta počinje, kod Svetica, već negdje s kućnim brojevima 50-60...Lako je moguće da su "harambašićevi hangari" izgrađeni "malo podalje" i to tek tokom 2. svj. rata kad je Borongajski NDH-aerodrom bio opako bombardiran od strane Saveznika (pa je nedužno stradala i cijela Maksimirska "kolonija", a i šire).A pumpa je, lako moguće, ispočetka bila "PTT"-ova - za njihov vozni park... pa je kasnije dobila "pravo javnosti". Odlično je da si ju "umemorirao"!_
Imaš pravo, GP, moguće je da su te hale dio nekadašnjih aerodromskih hangara ... a ovo sa Harambašićevom kao u stvari početku Borongajske ceste, upravo to sam također fotkao jučer, kao uvodni dio za početak jedne druge teme, no to nek ostane kao iznenađenje! ;o)Moje najranije sjećanje na ovu pumpu u Galovićevoj seže do u sredinu 70-tih, tamo negdje pred kraj moje osnovne škole, sjećam se da sam tamo išao sa ocem po već spominjano lož ulje kad ga nije bilo nigdje drugdje.
Prije par godina sam ovakvu jednu staru pumpu u okolici Makarske, ne mogu virovat da toga ima i u ZG :-))), muzejski primjerak
ima jedna, doduše ne toliko, skrivena pumpa u Utrinama u Šišićevoj ulici (to je ona ulica u koju se uđe kad se sa Av Dubrovnik skrene prema HG Spotu)
Ah, moj stari (Kušlanova) pa i sadašnji kvart (Borongaj aerodrom). Tu kod poštara sam jeo (i padao s) marelice, na petkasu igrao košaricu. :-) A okolo beskonačno flajpao na biciklu. Na forum.hr / Tajanstveni grad Zagreb ima zgodnih slika o borongaskom aerodromu. Nisam baš siguran da su PTT zgrade vezane za aerodrom. Ima li kakvih "solid proof"?BTW Kaj je s onim obećanim nastavkom Dotrščine?
To moram vidjeti :-)).Često sam se vozila biciklom po tom dijelu, od Folke od borongajskih limenki, ali pumpe se ne sjećam :-)).
Zlica, nije to kod limenki (da ne lutaš uzalud), nego "gore" kod Prometnog fakulteta (dvjestotinjak metara od Ekonomskog faksa). Kad opičiš po donjoj Harambašićevoj, nemreš fulat'!
Tu je prije par mjeseci i bila prodaja loživog ulja, INA čini se svakih nekoliko mjeseci prebacuje prodaje LUEL-a na par valjda najneperspektivnijih i najgorih pumpi u gradi, dugo vrijeme je bila prodaja samo na Planinskoj, a trenutno se prodaje u Utrinama i Adžijinoj, koji su zapravo vrlo slične pumpe po izgledu i rasporedu.
sisavac, fala ti na podsjećanju na Dotrščinu! Na žalost, nisam stigao do tamo za nekog lijepog dana (bio sam jednom za kišnog) pa da od toga napravim zgodnu reportažu i poslikam ... ako ne prije, nadam se da ću stići za božićnih praznika, možda ju tako vidimo u bijelome ruhu! ;o)
.Garaže PTTa u Harambašićevoj služile su do osamdesetineke godine i kao remiza za diližanse: http://autobusi.org/forum/index.php?topic=349.0 (odgovor #2).