Vjerojatno ste primjetili kako se prometni znakovi s vremenom mijenjaju – vjerojatno tome pogoduje trenutna moda u dizajnu poruka na javnim mjestima, promjena piktograma u upotrebi, možda i navike u prometu (veće brzine kretanja iziskuju da znakovi budu lakše uočljivi i s jasnijim porukama) … a neki put se iz tih promjena možda mogu iščitati i neke druge poruke
Pogledajte razvoj znaka upozorenja “Djeca na putu” koji se uobičajeno stavlja u blizini škola, vrtića i drugih mjesta gdje su djeca često u blizini ceste!

Lijevo: Voćarsko naselje. Snimio: Vanja
Sredina: Jarnovićeva ulica. Snimio: Vedran
Desno: Slavenskoga ulica. Snimio: Vanja
Uočite kako na znaku iz 70-tih (lijevo) dječak i djevojčica mirno šeću, s rukom u ruci, bez roditeljske pratnje, piktogram je pun detalja … na znaku iz ranih 90-tih (sredina), čini se, roditelj trči za neposlušnom curicom i znak je već nešto ogoljeniji … a na znaku koji je trenutno u upotrebi roditelja i dijete označuju samo vrlo ogoljene siluete.
Da li to znači da su djeca nekad bila smirenija i odgovornija (hodala su ulicom bez pratnje roditelja)? A danas samo jure uokolo, pa ih treba hvatati?
Ili su nekad roditelji imali hrabrosti puštati djecu same van, za razliku od danas?
Ili su baš roditelji ti koji djecu naganjaju uokolo, a djeca bježe od njih?
Dalje iščitavanje poruka prepuštam vama, a bit će mi zanimljivo čuti vaše komentare na ovu temu i moje poluozbiljne primjedbe!
Komentari (11)
Stvarno odlično poigravanje "znakovima vremena"!Mogu pak svjedočiti iz svakodnevnog viđenja da "evolucija" znaka (ipak) ne slijedi današnje "trendove" - s desne strane, umjesto lika roditelja trebao bi stajati automobil roditeljâ (po mogućnosti "terenac"), koji u zoni oko škola "istovaruju" svoju djecu. Pri tome neki samo što ne uđu autom u predvorje škole...E sad ću nekima biti dosadan: "U moje doba..."... Da, u moje doba djeca su u... i iz škole išla pješice, u grupama - zajedno! - i to je bila zafrkancija "do neba".Možemo mi sad razglabati o "dobu", prometu, vremenu, žurbi i obavezama... kao "uzrocima"..., ali "meni je ipak najdraži početak" (Arsen)._
odlično.
fenomenalno zapažanje! a čak nije spomenut i preočiti nestanak knjiga iz ruku, te razlikovnih obilježja spolova. djeca kao neprepoznatljiva neškolovana masa koja lebdi u ništavilu i za koju je po znaku teško uopće ustvrditi da su u pitanju djeca.zbrisana je individualnost a prevladala uniformiranost ili bolje reći bezličnost... monstruozni čipsići, velim ja.
Ima još "detalj" manje dijete je dugo bila djevojčica, koju zaštitnički vodi dječak/otac, a na najnovijem znaku nema spolnih oznaka, valjda zbog novih podjela posla i kompetencija između žena i muškaraca .... također ne može se zaključiti da li se radi o odraslima ili većoj djeci, nego jednostavno o osobama koje nisu osobito pažljive u prometu (mogu to biti i smušeni profesori :))) po toj logici taj znak bi se mogao nalaziti i na nekim drugim mjestima ...
Znak kao ovaj zadnji nalazi se u mom kvartu... i redovito neko crim markerom na njemu odraslom liku crta pišu :-)
onaj prvi je klasicni real socijalizam.. uniformiranost, ucenje, sve po liniji.. kao ono titino djeca su najvece bogatstvo i uciti, uciti i samo uciti.. a ovi sadanasnji prikazuju skidanje tih real socijalistickih okova i apostrofiraju slobodu i nesmetano gibanje bez nekakavih okova jer tko je vidio zivjeti neki programirani zivot po spagici i stalno nesto uciti kad je najbitnije slobono trckarati unaokolo bez ikakve svijesti o bilo cemu....
Hm :-)).Nekadašnji znakovi su nama, tada djeci govorili kako moramo prelaziti cestu: polagano, držeći se za ručice :-)).Dok današnji upozoravaju vozače što ih očekuje :-)).
Nekad je život bio sporiji :D
Odkud ti to da je na druga dva primjera veca figura roditelj? ;))U Njemackoj je na takvim mjestima dozvoljena brzina 30 ili cesto tzv. "Schrittgeschwindigkeit" (hodajuci tempo), isto i u stabenom naselju, gdje skole nema.
Ja bih rekla da ovo prvo od svega pokazuje semiotiku – nejezičnu komunikaciju, a što se tiče izgleda znakova, to mislim da treba pripisati modernističkom dizajnu koji misle da ako ne ogole nešto do granice (ne)prepoznatljivosti nisu napravili posel.Nekad je bilo, istina, manje prometa pa su (smo) djeca išla sama u školu. Kad sam ja išla u osnovnu školu, bilo je pitanje časti da ideš sam a ne da te starci prate „ko malu bebu“... Svi smo već u prvom razredu išli sami, a samo su jednu kolegicu pratili roditelji sve do 4. razreda (na njen užas).Osim toga: svi su išli u školu u kvartu, a danas kako sam shvatila djecu prevažaju i razvažaju iz udaljenijih kvartova do osnovne škole.A moju školu hoće ukinuti i napraviti parking... pa je jučer bio prosvjed
Na prvom su znaku DJECA koja spokojno idu u školu ili iz škole , dok na druga dva su upozorenju za DJECU da čim brže pobjegnu od PEDOFILA ( sve u duhu vremena ) . Čak bi se usudio predložiti da se druga dva znaka ( sve u duhu vremena ) počnu postavljati i u blizini crkava , a ne samo škola .