Pred nekoliko tjedana poveo sam vas u posjet gotovo sasvim napuštenoj tržnici u Željezničkoj koloniji, a danas ćemo posjetiti jedva malkice aktivniju tržnicu na Trnju.
Tržnica se nalazi na 200 m od “Palače pravde”, u Trnjanskoj ulici, u onom njenom dijelu koji je nekad bio glavni ulaz u grad iz pravca savske skele i srce Trnja, a sada je tek nevažna ulica u neposrednoj blizini glavne prometne arterije, Ulice Hrvatske bratske zajednice. Hodajući Trnjanskom morate biti pozorni jer je tržnicu lako promašiti ako ne znate gdje ju tražiti.
Ovo je “javno” lice Trnjanske ulice, koje odaje nekad važnu prometnicu …
… a ovo je njeno naličje, vidljivo svima sa Ulice Hrvatske bratske zajednice.
A ovo je ulaz u tržnicu iz Trnjanske.
U nedjelju, dan koji je oživio tržnice otkad većina trgovina ostaje zatvorena, na trnjanskoj tržnici je bio svega 1 (brojkom: 1) otvoreni štand uz jednu malu trgovinu i pokoji kafić. Radnim danom je tek malko življe, aktivna su 2-3 štanda, a najvažnija trgovina je “Pip”, trgovina pčelinjim proizvodima, mjesto od najveće važnosti za pčelare, ali i one koji koriste druge slične proizvode (recimo, voštane ploče za izradu svijeća – ovdje su najjeftinije u gradu, a i šire!).
Sama tržnica je ok, relativno uščuvana (iako uz solidnu dozu paučine i arhaične gradske opreme – vidi fotke!), no očit je manjak klijentele – šteta.
U okruženju tržnice vidljiv je sudar starog i novog koje je bilo takvo prije 30 godina (tipičan primjer je ovaj prizor sa Palačom pravde u pozadini) …
… a evo i moje malenkosti u akciji.
Pozdravit ćemo još “dežurnu” ekipu s placa …
… i prije izlaska na drugi ulaz, prema Krugama, pogledati još jednom ovu staru tržnicu koja, na žalost, nema baš svijetlu budućnost …
Komentari (1)
U Trnjanskoj 60 je krajem 50-tih i 60-tih godina odrastao jedan dječak, imenom Mario.Volim ga. Nije samnom, život je htio da bude s drugom ženom. Ne boli više, prošlo je 10-tak godina."Tragovima sjećanja" obišla sam prije 2 mjeseca kuću o kojoj mi je pričao dok smo bili zajedno, koju mi je tad' jednom kratko i pokazao provezavši me Trnjanskom, ali, gledala sam samo njega, kuću i okolicu onaj puta nisam akceptirala.I ja sam rođena Zagrepčanka, no, ne živim tu ... Odlučila sam posjetiti rodnu kuću mojeg nesuđenog Marija, pa sam tako kroz podhodnik Importane centra pješke krenula prema Trnjanskoj ... Tu sam zadnji put pješice bila valjda isto nekih davnih 70-tih. Prolazeći Paromlinskom, nisam mogla vjerovati da sam zaista samo nekoliko stotina metara od Zrinjevca ... Pritom se u meni probudilo sjećanje na Berlin, u godini prije pada Zida, blještavilo i razmaženost Zapadnog Berlina i "tuga" Istočnog Berlina ... Srce mi se stisnulo, zavirivala sam u prostorije bez vrata i prozora i zamišljala ljude koji su tu nekada živjeli.Našla sam kuću u Trnjanskoj 60. Ušla sam i prošla hodnicima, prošla kroz prolaz haustora u dvorište, mora da je to nekada bila zaista lijepa kuća ... Šteta što ne znam povijest iste ... Napravila sam nekoliko fotki. U svoje sam misli prizvala kovrčavog plavookog (oči boje potočnice) i plavokosog dječarca koji trčkara tim hodnicima i bila razdragana. Onda sam otišla na nedaleku trnjansku tržnicu ... dvoje muških je tu glasno razglabalo o aktuelnoj političkoj situaciji ... Nesigurno sam ušla u obližnji kafić preko puta i popila kavu. S nevjericom sam se istim putem, kroz Paromlinsku, gledajući od požara uništene paromlinske dimnjake zarasle u žbunje (s asocijacijom na Trnoružicu) vratila u "civilizaciju", tužna, jako tužna. Trnjanska je ipak zavrijedila drugo, mnogo više. Znam da ne mogu pomoći, biti će mi žao ako se sruši starinjsko zdanje na broju 60 (nema veze je li svojedobno bilo javna kuća), a opet, razumijem stanare koji se tu pate u gotovo nezamislivim uvjetima.Eto, Vanja, tako ponekad rodnim gradom luta i razmišlja jedna Sonja