Ljetni restlovi (1): Kap po kap do svježine

Vjerojatno su vam se već svima na vrh glave popela jamranja za naprasno prekinutim ljetom: te je naglo zahladnjelo, te kiša pada k’o iz kabla, te treba nać’ toplu garderobu … i onda vam ja sad još serviram post sa naslovom “Ljetni restlovi”, i to još dio prvi! Pa dokle ćemo, bogamu, rastezati to ljeto i lamentirati nad njegovom zlom sudbom ove godine, do Božića???

Ne, ne, nema taj naslov veze sa ljetonostalgičarenjem – jednostavno, ovog ljeta sam prikupio previše zanimljivih fotki koje bih rado objavio na blogu, a nisam ih imao vremena postaviti .. i sad su već pomalo “passe”, ta tko će sada u ovim kišnim danima gledati fotke sa kupačima na Jarunu, penzionerima kako se izležavaju u hladu, djevojkama u ljetnim haljinicama? Ma, znam ja da vi bi, ali mi je sad to nekako neumjesno miješati sa svježim jesenskim temama … osim ako ne pronađem neki zgodan tematski okvir, baš poput ovoga kojeg vam sad izlažem.

Dakle, nema govora o nostalgiji za ljetom, jesen je isto super, a i ljeto će se vratiti za nekih 9 mjeseci (uostalom, čisto tehničko-kalendarski gledano, ono još nije ni otišlo!), a ja ću vam sad tu i tamo nabaciti i poneki od tih ljetnih “restlova”, čisto zato da mi ne propadnu neke zgodne teme i zgodne fotke.

Elem, evo danas par riječi i fotki o klima uređajima. U zadnje vrijeme ih ima zaista svugdje, i gdje treba i gdje ne treba (vidi zgodan post na tu temu od Bubamare šarene!), i osim što nam tu i tamo oni život čine ugodnijim, čine ga ponekad i neugodnim (pa se gdjegod i smrzavam usred ljeta!), troše dosta struje, a i poružnjuju nam okolinu svojim sivim metalnim kutijama i “izlučevinama” ispod njih.

No, moram tu ipak bar malko pohvaliti vlasnike lokala u centru grada: još lani su grad “krasile” gomile prljavih limenki i kojekakvih kanti koje su skupljale kondenziranu tekućinu iz klima-uređaja, a onih iz kojih su potočići vode curili neometano po pločnicima je bilo također nebrojeno puno. I, početkom ljeta sam se nabrusio na skupljanje fotki kojekakvih posuda s tom zadaćom, no na moje iznenađenje ulov je bio vrlo mršav! Puno je lokala sprovelo cjevčice u svoje interne zakutke i time sačuvalo i pločnik od zagađenja tom vodom, a i gradski ambijent od vizualnog zagađenja neprikladnim posudama … no neki od onih koji to još nisu napravili su ipak ovdje!.

Za početak, evo klasičnih predstavnika, kanta vulgaris domesticus …

U haustoru Cvjetnog placa. Snimio: Vanja

odnosno njen srodnik albino kanister croaticus, koji se najčešće upotrebljava u ovu svrhu …

U najglavnijoj hali najglavnijeg zagrebačkog željezničkog kolodvora. Snimio: Vanja

… , ali neki su učinili korak naprijed i odabrali kanisterčić koji će svojom upadljivošću skrenuti pogled sa oronule fasade lokala pred kojim se nalazi …

Snimio: Vanja

… zatim, ima tu i unikatnih dizajnerskih primjeraka …

Masarykova ulica, pred trgovinom “Garden” koja je kanister ukrasila u stilu uređenja lokala. Snimio: Vanja

… a neki možda misle i zaraditi na onome što im se utoči u kanister, bilo to prodajući kao destiliranu vodu …

Gundulićeva ulica. Snimio: Vanja

… bilo kao prvorazredni delanac u demižonki (obratite pažnju na sofisticirani sustav za osiguranje protiv pada!)!

Badalićeva ulica. Snimio: Vanja

No, oveći broj vlasnika lokala se i nadalje rukovodi poznatim Cesarićevim stihom “Teče i teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap?” i pušta kap po kap niz pločnik …

Teslina ulica. Snimio: Vanja