Pred ulazom, igra svjetla i vode s vodoskoka. Snimio: Vanja
Moja radoznalost nema previše skrupula tako da sam proteklu vjetrovitu nedjelju iskoristio da zabodem svoj nos i u novootvoreni “Arena” shopping centar usprkos mojem neoduševljenju odlascima u dotične. No, kako ipak ne bi sve bilo trivijalno, napravih to na malo drugačiji način: krenuo sam sa klincima iz matičnog mi Prečka biciklima. Sin mi je u sasvim dobroj kondi i za ovakve malo duže biciklističke izlete, a kćer sam posjeo na sjedalicu iza mene. I sve je prošlo kako treba usprkos podosta jakom vjetru zbog kojeg je ovo bio zaista respektabilan poduhvat, za 45 minuta vožnje preko Jaruna i starog savskog mosta došli smo u Lanište.
I, što reći o samoj Areni odnosno istoimenom trgovačkom centru?
Iskustvo je pokazalo da na toj trgovačkoj sceni najbolje posluju samo oni najnoviji i najveći. Sjećate li se redoslijeda zbivanja? Tamo negdje davno je otvoren Mercatone, tada najveći … nakon dosta vremena je uslijedio King Cross … a zatim opet nakon nešto godina City Centar One (prva faza). E, onda su se stvari ubrzale: došao je Avenue Mall, pa nedugo zatim CC1 (proširenje) pa West Gate i, na kraju, Arena. Uvijek je onaj najnoviji i najveći obirao vrhnje hvalisajući se još većim brojem trgovina, još većim atrakcijama, još zvučnijim imenima … i baš me je zanimalo čime će to Arena htjeti osvojiti srca i novčanike zagrepčana. Prvi adut, H&M, još nije izigran – tek kad on padne na stol tada će nastati prava strka. No, i to je tek “devetka u adutu”, adutni dečko je, zna se, IKEA. I nakon toga više nema “ibera”.
I, očekujući nešto neočekivano došao sam sa klincima do Arene pripravljen na napade na sva čula. Uslijedilo je dosta zanimljivih zapažanja i, kao generalni dojam, određeni antiklimaks. Mislim da su ga najviše osjetili klinci, nakon velike igraonice u West Gateu trebalo je doći nešto zaista veliko i novo što bi ih moglo impresionirati. Istina, novosti ima: ispred samog centra je originalno zamišljen plato sa raznim zezalicama za klince, većinom drukčijima od dosada viđenih na ovim prostorima. Vodoskoci između kojih se može trčkarati, velike figure psa i morža za penjanje, krivudavi betonski zidovi za provlačenje (podsjećaju na one kod Bundeka!) i sličan špigl, betonski “namještaj” koji izgleda kao da je tapeciran, male klackalice za skakanje … fora. Sve to još izgleda pomalo sirovo, sa tek ničućom travom i mladim sadnicama drveća … no, nadam se da neće izostati još malo dodatne brige da tom mjestu udari završni glanc. Jer, ako se privuče klince, tad će i roditelji potrošiti koju kunu više u centru, to se zna.
Šareni zidić kao zabava za klince. Snimio: Vanja
Figure na tlu (postoje i 3D verzije!) koje okolinu centra čine veselijom i raznovrsnijom. Snimio: Vanja
Mini amfiteatar sa stolicama za okretanje. Snimio: Vanja
Žuti pesek je dušu dao za pentranje (a s druge strane je plavi morž!). Snimio: Vanja
Ajmo dalje: još koja riječ o lokaciji. Arena je zaista na rubu grada i sve uokolo tako i izgleda, još podosta raskopano i neuređeno. Najbizarniji detalj okolice je dalekovod koji prolazi točno između Arene (the dvorane) i Arene (the shopping centra).
U zraku neće nedostajati elektriciteta … Snimio: Vanja
Napokon lijepi i funkcionalni držaći za parkiranje bicikala, mislim da su ovi najbolji u gradu! Snimio: Vanja
Dječja zabava unutra: blijedo. Na katu je reklamirani “poligon” koji se svodi na prostor od stotinjak kvadrata po kojemu se po kružnoj stazi može voziti 7-8 autića na pedale. Ti pedaloauti su simpa, besplatni su i žena koja radi tamo je simpa i trudi se da sve ide kak spada i da se klinci izmjenjuju … no, sve zajedno to nije bogznakaj, moji su se klinci zasitili za 10 minuta. Još par minuta smo pogledali dodatni kvaziiglu i pingače koji stoje uz njega (pozdrav CeeDeeu!), a najviše pozornosti su privukli sudari autića sa pregradama i zidovima od stiropora koji su već dobrano načeti.
Snimio: Vanja
Pozdrav CeeDee-u! Snimio: Vanja
Posebne pogodnosti: postoji garderoba, ne ormarići, već prava, sa garderobijerkom (koja je djelovala prilično besposleno u doba našeg posjeta). To mi se čini dobro, jer su oni ormarići ponekad prava gnjavaža (sitniš, premali ormarići itd).
Snimio: Vanja
Označavanje smjerova i “toponima”: e, to je već posebna fora, West gate je promovirao “nacionalni štih” u svom centru postavivši po zidovima stihove nekoliko poznatih hrvatskih pjesama (recimo “Tri nonice” od Drage Gervaisa, nalazi se u čitanci za 4. razred osnovne ), a Arena centar je nastavio s tim principom, ali je, bar po mom mišljenju, napravio grešku u koracima. Naime, postoji Trg Istra, Slavonija, Dalmacija … i svako od tih odredišta je označeno nekom vinjetom iz tih krajeva (što je OK), ali je i “naseljeno” malim ljudskim vinjetama (što je isto OK) koji nose vrećice za kupovinu. E, te vrećice su me baš iziritirale – ajd bar malo glumite da ovdje nije baš SVE podređeno kupovini i punjenju vrećica i pražnjenju novčanika!
Snimio: Vanja
Slavonski potrošači. Snimio: Vanja
Istarski potrošači. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
I, tako je završilo naše razgledavanje “Arena” centra – zadržali smo se oko njega i u njemu cca 1 sat, potrošili nula kuna i zatim ponovo sjeli na bicikle i otprašili doma po sve jačem vjetru. Usput smo ispred centra čak ulovili tri reklamna balona koji su se nekome otrgli, privezali ih za bicikle … no, doma je stigao tek jedan, vjetar je bio prejak, a usputna trava preoštra za njih. :o(
P.S. Za kraj jedan zabavno-provokativan reklamni štos!
Snimio: Vanja
Komentari (8)
Odličan presjek situacije. Nisam ni znala da to postoji u Zg al kak nisam ljubitelj takvih centara to nikad ne bih ni vidjela :)))
Grehota je ići preko Jaruna, pritom ne ostati na vožnji oko jezera, već se zaputiti u trgovački centar.Koliko god roditelji misle, odvodeći djecu na igranje u te zatvorene prostore (neovisno o sadržajima koji se nude) da rade dobro, griješe. Odvodjenje djece u te centre potiče ih na konzumerizam, bez obzira da li se potrošila koja kuna ili ne. Tu je još jedna bitna stavka "podržavanje rada nedjeljom". Pogotovo kad se samo ide u obiteljsku šetnju trgovinama, tj. trgovačkim centrima!!!Lijepi pozdravi:)
hehe, omladinka, good point!Mi smo na bicikliranju do, oko i od Jaruna proveli skoro 2 sata, a u šetnji Arenom manje od sata - znači, još smo u plusu! ;o)A ako još dodam da smo prethodnih dana i tjedana bili puno vani, a niti jednom u shopping centru, onda nam je bilanca još i pozitivnija. Naravno da nije dobro ići u redovne šetnje trgovačkim centrima, ali isto tako nije grijeh otići jednom u mjesec-dva nešto kupiti ili pogledati - napokon, i mi moramo negdje kupiti sve ono što ne možemo kupiti na lokalnoj tržnici na koju svraćamo svaki dan po kruh, voće i povrće i špeceraj.
Stalno planiram otići, ali sad me kiša spriječava. Mislim slično k'o ti, pješice :-)).
"Silhuete" pretrpane vrećicama su, koliko vidim, fakat degutantne... a, da prostiš, i ona garderoba je bar mogla biti "ispiljena" u "zidu" u obliku inače zanimljivog i duhovito reklamno variranog ovalnog logo-a sâmog centra.Hvala ti na "hladnokrvnom" prikazu...Neće me tako skoro vidjeti..._
Nikad nisam mogla razumjeti u čemu je poanta prakticiranja jedno dnevnih obiteljskih izleta po shopping centrima, koji su postali omiljena rekreacijsko športska disciplina suvremenog čovjeka. Meni su ostali u sjećanju izleti sa mojim starcima, ali mi smo obilazili Zagorje, Liku, Slavoniju..... doduše ne biciklima:D)))Ipak, sviđa mi se tvoj način i viđenje suvremenih tekovina ljudske ( potrošačko-samo destruktivne ) civilizacije. Osobito onih nula potrošenih kuna.Pozdrav:))
Sunce-na-prozoru, ja ti sa obitelji godišnje provedem po 40 pa i više vikenda na planinarskim izletima, putovanjima, šetnjama, bicikliranjima ... tako da su nam vikendi u shooping centrima prava nepoznanica. Ne sjećam se da sam ikad u svom životu proveo više od dva sata u ikojem shopping centru igdje - kao što vidiš, i ovaj put smo se ograničili na 45 minuta i uz to dodali više od dva sata vožnje na biciklu. No, ne želim od ičega praviti stigmu pa tako ni od shopping centra: volim virnuti u njih radi arhitektonskih i sličnioh zapažanja (a la ova ovdje u postu), a neki put zaista i moram nešto kupiti što ne mogu naći u drugim trgovinama - dođem-kupim-izađem.To je princip kojeg se držim i inače u životu pa i udgoju djece: minimalno je potpuno zabranjenih stvari već se učimo mjeri. Kod kuće imamo i TV i računalo, no i jedno i drugo je upaljeno tek mali djelić vremena. Imamo auto, ali se trudimo čim više voziti biciklom i ići pješice. Trudimo se zdravo hraniti i ne natrpavamo se mesom ni slasticama, no ne zabranjujemo čokoladicu nakon vieknd ručka niti pomfri jednom u mjesec ili dva tokom izlaska u grad.Po meni je to osnovni princip odgoja: usaditi djeci osjećaj mjere i mogućnost da i sami, uz roditeljsku pomoć i podršku, dođu do zaključka što je dobro i zdravo, a što nije. To mi se čini puno bolje od bezrezervnih zabrana svemu i svačemu jer one najčešće proizvode samo otpor ili pak povlačanje u sebe i manjak samopouzdanja.
Sviđa mi se tvoj princip, kao i fotografije kojima si popratio post. Treba naći mjeru u svemu, učiti tome djecu i otvarati im nove vidike. I u naizgled trivijalnim stvarima koje su produkt ovovremenog čovjeka može se naći poezije, ljepote i čarolije, samo ako se pogodi kut gledanja. Ti si u tome uspio, svaka čast!!!Pozdrav:D)))