Možda se još netko od vas, dragi moji čitaoci, sjeća Crvenog mosta još iz doba kad je bio u funkciji … moja sjećanja su u izmaglici, ne sjećam se da sam ikad baš prešao preko njega, no sjećam se crveno obojanih lukova, drvenih dasaka na kolniku (ne sjećam se da li je imao samo jedan prometni trak ili dva), toplovoda koji je po njemu prelazio Savu. Oni sa boljim sjećanjem kažu da je preko njega prometovala prva autobusna linija za Novi zagreb koja je polazila sa Kvaternikova trga …
No, sjećam se slike njegovih ostataka koji su nakon izgradnje Mosta mladosti ležali par desetaka metara nizvodno od novoga mosta … a onda su i oni, prije desetak godina, otplovili, nošeni bujicom nabujale Save. I danas se od cijeloga mosta mogu vidjeti samo tragovi nosača i pristupni putevi, južni nedaleko od Mosta Mladosti, a sjeverni pored obiteljske kuće par desetaka metara nizvodno od Držićeve ulice, u blizini odvojka ulice za Borovje.



A taj most je u stvari bio prvi čelični most koji je spojio dvije zagrebačke savske obale (vidi članak OVDJE). Sagrađen je 1892. godine na mjestu današnjeg starog savskog mosta (koji danas služi samo pješacima i sa svojim rupama na kolniku i dotrajalom ogradom je slijedeći kandidat za neku od nesreća, nakon nesretnog željezničkog mosta kod Petruševca otprije nekoiko dana) i na tome je mjestu služio cestovnome prometu do 1935-1937. godine kada je premješten na svoje posljednje “uredovno” mjesto, kod Držićeve ulice. A tamo je ostao u funkciji sve do 1974. godine kada je sagrađen Most mladosti.

Pretražujući web u potrazi za njegovim starim fotografijama nisam našao bogznašto tako da ćete se morati zadovoljiti fotkama njegovog posljednjeg pozdrava sa svojom zadnjom lokacijom, no zato sam pronašao fotografiju sa njegove prve pozicije pored savskog kupališta, a kao dodatak i fotku trnjanske skele koja je bila u funkciji taman na pola puta između njegove prvog i drugog “staništa”, tamo kod Trnjanske ceste na koju se s juga nadovezivala ulica Đure Babića za koju ne znam postoji li još uopće nakon opsežnih radova oko novog Muzeja suvremene umjetnosti.

No, za kraj ipak još koja svježa fotka sa njegovog posljednjeg položaja sa sjeverne obale.
Prvo, pogled po pristupnoj cesti nekadašnjem položaju mosta, vide se mjesta gdje su stajali njegovi nosači.

Pogled izbliza na ostatke nosača i pristupnu cestu.

Pogled na ostatke nosača na južnoj obali.

Pogled prema odlagalištu otpada na Jakuševcu i nekoliko navezanih brodova.

Brodovi na vezu pored Getroa.

A ovo izgleda kao crkva sa BBB-logom …

… no, vjerojatno je ipak neka stara pumpna stanica ili nešto slično.

Komentari (8)
Jako volim priče tipa "nekada i sada", pogotovo kada otkriva tajne grada koji mi je uvijek posebno drag!
romantales, hvala ti na javljanju, vidim da i ti pišeš blog sa zanimljivim temama (Italija, kreativni radovi), morat ću ga detaljno iščitati!
užasno me rastužuju priče o srušenim mostovima... :( i ovo sad s petruševačkim me baš deprimira. al bitno da su mostovi :) pozdrav, nepoznati!
Pozdrav! Svaka čast na blogu, u jednom dahu sam ga pročitao i čekam još, uskoro ću se i sam baciti na ovakve šetnje!
Na slici Pogled prema odlagalištu su dvije teglenice (plovila bez vlastitog pogona), ne brodovi.
Zanimljivo... evo me u 2012. god. i čitam sve od početka. Ima odličnih tema! Npr. ova... Ja živim na Borovju, a sve do sad nisam znao da mi je ispred vrata (ne doslovno) bio još jedan most.
Evo mene, mašem iz limenke u Zapruđu. Lijepo je bilo djetinjstvo a i život danas tu pored Save. Dobro, muči nas Jakuševac, ali što je tu je. Svašta smo radili na "Crvenom mostu", hodali po lukovima, padali u Savu sa baba (mislim da se tako zovu drveni stupovi) . Sjećam se prelaska tenkova na labudicama po njemu u obližnju "maršalku" , a sjećam se i Starog dok je otvarao novi Most Mladosti. Mislim da je jedan luk mosta iskorišten nakon rata negdje u HR, a zadnji je nekoliko godina bio zarastao u šikaru pored Mosta Mladosti da bi ga na kraju ipak srezali ....šteta.
ovo pomalo nostalgično štivo, čita se s velikim uživanjem i poštovanjem i u 2021. ;) bilježim se, nausikaya