Dragi moji, jeste li već koji puta sudjelovali u poznatom zagrebačkom sportu, prenašanju auta golim rukama?
Jučer sam sa klincima zamalo prisustvovao jednoj demonstraciji prenašanja auta … naime, jedna vozačica se neoprezno parkirala u Ilici (nešto nakon Vodovodne, s južne strane, oko 17h) tako da joj je jedan kotač ostao na kolniku. Prednja kola češkog tramvaja (vozila je “šesticu”) su prošla tek za koji centimetar pored auta, dok je za prikolicu sve izgledalo da će očešati auto. Par dečki je izašlo iz tramvaja sa namjerom da podignu auto i stave ga na pločnik, no obzirom da je vozačica bila u blizini za time nije bilo potrebe nego je ona s 2-3 manevra pomaknula auto na sigurnu daljinu.
No, svako toliko zaista nema napretka bez snažnih ruku … već sam 2-3 puta osobno vidio kako putnici izlaze iz tramvaja i sami prenašaju aute koje su nesmotreni (da ne kažem i bezobrazni) vozači ostavili na tračnicama, a jednom sam i sam sudjelovao u tome “sportu”, prije desetak godina kad se neki frajer parkirao sa “stojadinom” na tračnice u Mislavovoj pa smo ga nas 15-tak putnika časkom pomaknuli par metara u stranu.
Komentari (4)
E da, zaboravih napisati, jučer smo zamalo klinci i ja "promašili" sudar tramvaja na Jelačić placu, krenuli smo pješice prema Trgu Burze i pred glavnom poštom smo sreli Policiju i hitnu, no nismo znali kaj se desilo. Tek kasnije, dok smo uzaludno čekali tramvaj na Trgu Burze (smjer Borongaj) jedan čovjek nam je rekao da se desio sudar i da je promet u zastoju.
kaj reći, nego:hahhahahhahahahaha strašna ženska
a nije mi jasno kak ne provjere na vrijeme jesu li dovoljno daleko od pruge! a još mi je bolje kaj se ovakve bedastoće događaju i u mom kvartu, u maksimirskoj, a barem maksimirska ima i više nego dovoljno mjesta za parking da ne smetaš ni prolaznicima ni tramvajcima. svašta...
Ha, nije to ništa...Jednom prilikom sam sa grupicom drugih putnika namjernika gurao tramvaj. Odlazeći sa Zapadnog kolodvora, vozač jedinice, ili možda čak stare šestice, ne sjećam se više, stao je prije skretanja u Braće Oreški, prek puta Marjana, točno na mjesto gdje spojnica za žicu tramvaja prekida strujni vod, pa smo svi morali onak pospani rano ujutro izaći van na malo jutarnje fiskulture i gurati tramvaj kojih 30-tak centimetara. Grdosija je, mogu reći, prilično teška... (to je bil onaj jednovolumenski, savitljivi...)