Prečko – Jelačić plac: biciklom u 35 minuta!

Često sam različitim putevima biciklom išao od mog kvarta, Prečkog, do Trga, no nikad nisam mjerio koliko mi točno treba pa, rekoh, ajd da to jednom izmjerim, a ujedno mogu s vama, dragi moji, podijeliti jednu od mojih omiljenih biciklističkih ruta kojom se brzo, ali i, za mene također važno, bez previše buke i ispušnih plinova stiže iz pregrađa do centra grada. Usputno sam bilježio i što bi se moglo (i trebalo!) učiniti na toj trasi kako bi bila još ugodnija za vožnju, pa neka to bude moj doprinos prijedlogu razvoja biciklističkih staza i pravaca u Zagrebu.

0 minuta: Polazak s tržnice Prečko. Prelazim Horvaćansku cestu (semafor!) i skrećem kroz park prema Beethovenovoj ulici. Nema spuštenog rubnjaka u smjeru Doma kulture Prečko, no slučajno (ili namjerno? ) je na jednom mjestu rubnjak odlomljen tako da silazak nije stresan (svejedno, molim spuštanje rubnjaka!). Obilazim Dom Kulture i nastavljam kroz dvorište osnovne škole “Prečko” uz koju je Sportsko rekreacioni centar. Između igrališta se vozi ugodno, neugodni kanalići za kišnicu se mogu zaobići vozeći glavnom stazom. Na drugoj strani izlazim na Petrovaradinsku ulicu kojom po zapadnom pločniku vozim do velikog raskršća sa Zagrebačkom avenijom (semafor).

4 minute: Prelazim raskršće, prelasci ovdje dugo traju, što zbog dugačkih semaforskih faza, što zbog idiotskog režima rada kod kojeg se za zeleno svjetlo mora pritisnuti tipkalo i onda čekati čitav ciklus do slijedeće zelene faze, i nastavljam dalje biciklističkom stazom uz sjeverni kolnik. Prolazim uz “Sky office” u gradnji i prelazim most preko potoka Vrapčaka. POZOR – ovdje me nakon mosta čeka “Z” zavoj ulijevo , odnosno tako barem moj put diktira asfaltirana staza. Ovdje bi trebalo asfaltirati prečicu koju su odmah nakon mosta ugazile mnoge noge i biciklistička gume i koja vodi na paralelnu pješačku stazu koja vodi nekadašnjom trasom industrijskog željezničkog kolosijeka Črnomerec-Prečko.

Na pješačkoj stazi su dva zaostala neasfaltirana prekopa, a zatim i potpuno nerazumljivo izostavljen dio staze (cca 10 metara) uz parkiralište (molim asfaltirati!). Staza ulazi u park i pod pravim kutem skreće ka sjeveru … a zatim ugaženom stazom (molim asfaltirati nedostajućih 15-tak metra staze!) do Jablanske. Prelazim ulicu po trasi željezničke pruge (tračnice su još u asfaltu), ovdje bi bilo zgodno iscrtati zebru. Nastavljam pošljunčanom trasom pruge do Ratarske ulice. Ona je prometna, no, na sreću, po njoj trebam samo 100 metara u smjeru istoka, do Rudeške ceste.

Komad pločnika koji nedostaje uz parkiralište. Snimio: Vanja

Dio staze koji nedostaje do Jablanske, a na njoj bi dobro došao pješački prijelaz. Snimio: Vanja

9 minuta: Prelazim Rudešku cestu i ulazim u Slankamensku ulicu. Za razliku od nešto južnije Rumske ulice po kojoj je, pogotovo u špicama, gust promet, Slankamenska ulica je potpuno mirna i vožnja je ugodna. Na drugoj strani nas čeka Korenička ulica, nešto prometnija, no nakon par desetaka metara skrećemo desno u Šokačku ulicu, ponovo mirnu. Slijedi mirna dionica srcem Rudeša kroz splet tihih ulica koje nas više-manje direktno vode u našem smjeru. Šokačka se pretače u Jezerski zavoj XII, iz njega prelazimo dalje u Vlašićku ulicu, a iz nje skrećemo lijevo u Bijeljinsku ulicu, iznenađujuće široku (a na početku iznenađujuće zguranu obiteljskom kućom koja prodire u ulicu gotovo do sredine). Na kraju Bijeljinske nastavljamo gotovo ravno dalje u Zeničku i njome stižemo do mosta na potoku Kustošaku. Most je bez problema pristupačan biciklom – svaka čast!

15 minuta: Prelazim Golikovu ulicu na pješačkom prijelazu (POZOR, vrlo prometno!) i nastavljam Uskočkom ulicom sve do potoka Črnomerca. Prometa nema previše, no treba obratiti pozornost na aute koji nekad izlijeću iz sporednih ulica usprkos prometnim znakovima koji pokazuju da je Uskočka glavna. Na kraju ulice treba skrenuti malkice lijevo i nakon 10 metara se treba uspeti na šetalište uz potok i pješački most. Ovdje bi dobro došla pješačko-biciklistička rampa koju ne bi bilo teško napraviti!

Opasno raskršće sa Golikovom, treba nastaviti ravno u Uskočku. Snimio: Vanja

Uskočka ulica – ponovo mir. Snimio: Vanja

Padina uz potok Črnomerec uz koju treba uzgurati bicikl – uzlazna rampa bi ovdje jako dobro došla! Snimio: Vanja

Rampa sa druge strane – njom se voze samo odvažni zbog strmine, a ostali opet moraju sići s bicikla. Snimio: Vanja

19 minuta: Prelazim potok i silazim niz prestrmu rampu u park (pristup mostu bi s ove strane valjalo ublažiti!). Izlazim na ulicu i uz dječji vrtić na Opatijskom trgu stižem do Spinčićeve ulice. Po njoj kratko ulijevo i zatim udesno u Mandićevu ulicu. To je još jedna ugodna ulica kojom se paralelno uz Baštijanovu može sigurno stići do Selske ceste – POZOR, na sredini ulice je opasno raskršće sa Vitezićevom ulicom koje neoprezni biciklist može potpuno previdjeti!

21 minuta: Uz Selsku sam cestu, zapadnim pločnikom vozim do semafora kod Baštijanove ulice. Susret sa čekačima ZET-ova autobusa nije ugodan zbog uskog pločnika – stanicu bi valjalo premjestiti par desetaka metara niže gdje ima više mjesta. Prelazim Selsku i nastavljam pješačkom asfaltiranom stazom uz dječji vrtić – to je jedan od najugodnijih dijelova puta! Nastavljam Kostelskom ulicom pored novouređenog parka i stižem do Krapinske ulice (prometa u Kostelskoj ima više tek u posljednjem dijelu, nakon spoja sa Brloškom ulicom). Prelazim Krapinsku (semafor!) i nastavljam stazom između zgrada i dolazim na početak Klenovničke ulice kojom u smjeru sjevera vozim do kraja (tu se mogu pridružiti biciklisti kloji trasom “Samoborčeka” stižu sa sjevera Trešnjevke!) i skrećem u Bisašku ulicu kojom vozim do Trakošćanske.

26 minuta: Skrećem kratko lijevo u Trakošćansku (vožnja nije ugodna radi dosta prometa) i zatim skrećem desno u Kučerinu. Njom stižem do Nove ceste i jednog od najopasnijih raskršća na cijelom putu. Zebra postoji, no promet je gust i tek rijetki vozači staju na njoj. Nastavljam Kučerinom do kraja i tamo, kod pivnice “Medvedgrad” skrećem desno i ulicom ispred pivnice stižem do nekadašnje zgrade samoborskog kolodvora i ulazim u Ulicu Božidara Adžije i njome nastavljam do podvožnjaka i Jukićeve ulice.

31 minuta: Prelazim Jukićevu (semafor) i nastavljam uz Ulicu Kršnjavoga (semafor na Kačićevoj, potom na Savskoj). Slijedi Vukotinovićeva i Žerjavićeva (odnosno “zeleni val”) pa skretanje na sjever u Gundulićevu, po njoj sve do Varšavske, desno do Cvjetnog placa i dalje na Trg.

34 minuta: Stižem na Jelačić plac.

Sve zajedno sam prešao 11 semafora, nekoliko neugodnih mjesta (uglavnom prometna raskršća bez semafora), ali i nekoliko vrlo ugodnih i mirnih dionica bez prometa i buke. Najljepše točke za odmor su SRC Prečko, vožnja kroz Rudeš, park uz potok Črnomerec, park u Zorkovačkoj, park kod starog samoborskog kolodvora i Mažuranićev trg.

Što se poželjnih radova na trasi tiče, oni su slijedeći:
– spuštanje rubnjaka kod Beethovenove ulice
– asfaltiranje prečice iza mosta preko Vrapčaka (10 metara)
– asfaltiranje dva stara prekopa i staze uz parkiralište kod Jablanske (10 metara)
– asfaltiranje pristupa od parka do Jablanske (15 metara)
– ucrtavanje zebre preko Jablanske
– rješavanje vožnje po Ratarskoj (prometna ulica, uski pločnik, osnovna škola)
– pristupna i silazna rampa kod mosta preko potoka Črnomerec
– pomicanje autobusne stanice na Selskoj cesti

Tokom cijelog puta bilo bi dobro na kolniku iscrtati 20-tak putokaznih strelica u cilju olakšanja orijentacije biciklistima.

Ovim postom sam želio ukazati na mogućnost usmjeravanja biciklističkog prometa ne samo na glavne ceste sa iscrtanim biciklističkim stazama već i na odabrane rute mirnijim ulicama kojima bi se moglo u podjednako kratkom ruku i uz ugodniju vožnju bez buke i smrada doći do željenog odredišta. Svi vi koji se svaki dan vozite biciklom uz recimo Zagrebačku aveniju znate o čemu govorim – iako se brzo vozi (ako se ignoriraraju već spomenuta loša programiranja semafora za bicikle i pješake) uvjeti za vožnju nisu baš dobri. A ovim mojim preporučenim putem se do Trga stiže brže nego iscrtanom stazom uz Zagrebačku aveniju pa dalje od Savske kroz Trnje do Trga.

Na kraju, evo i ucrtane trase ove rute u plan grada – na žalost, imao sam na raspolaganju samo nešto stariji plan tako da nekih zgrada još nema odnosno neke ulice imaju stara imena (Ljubljanska avenija npr.). Plan je u obliku knjižice tako da je sredina karte nešto mutnija. :o(
(na žalost, još nisam dovoljno vješt sa GoogleEarthom da to ucrtam kako spada i u elektronsku kartu …)