Već sam u više navrata pisao o novim zagrebačkim uličnim tablama za koje je kao najvažniji razlog za uvođenje spominjana potreba za unificiranjem sada šarolikog spektra gradskih uličnih tabli iz svih mogućih generacija.
OK, neka im bude … ali, posljednjih dana sam ih u nekoliko navrata ulovio “sa rukama u pekmezu”, kršeći pravila koja su oni sami postavili!
Pravilo prvo: Ulice se pišu sa punim imenima i prezimeniam osoba kojima su posvećene!
A zašto je Vatroslav Jagić “podoban”, a Ivan Franjo Jukić nije kada treba primijeniti to pravilo?
Čini se da je jednostavno, bez razmišljanja, preuzet način pisanja otprije, kada je Jagićeva ulica bila ulica Vatroslava Jagića, a Jukićeva je bila baš to, Jukićeva ulica, a ne Ulica Ivana Franje Jukića.
3 x ime ulice sa imenom i prezimenom, a Jukićeva je bez punog imena i prezimena. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Zašto ovo nije Ulica Ivana Franje Jukića? Snimio: Vanja
Pravilo drugo: Ulične table će nositi i informaciju o kućnim brojevima na potezima do slijedećih ulica.
Koliko primjećujem, tu informaciju nosi tek možda 2% novopostavljenih tabli – vidi ova dva primjera sa Zagrebačke avenije koji su gotovo jedini u gradu gdje se zaista i spominju kućni brojevi.
Uobičajene table bez oznake kućnih brojeva. Snimio: Vanja
Dvije strane istog stupa na kojem obje table imaju navedene kućne brojeve. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
(a kao usporedbu i stariji primjer, vjerojatno germanskog porijekla, iz poljskog grada Wroclawa!)
Snimio: Vanja
Pravilo treće: Boja i font svih tabli je posve jednak.
Do prije nekoliko dana sam mislio da će to pravilo biti poštivano … no, nakon ove dvije table postavljene jedne do druge u Zlatarskoj ulici na Trešnjevci smatram da će brzo doći dan kada će ovakvih “šarenih” razmimoilaženja biti sve više
Zlatarska ulica na Trešnjevci. Snimio: Vanja
Da se razumijemo, meni uopće ne smeta šarolikost gradskih tabli kada se tu radi o “povijesnom naslijeđu” (vidi moj tekst o tablama Ilice!), kada te table ispisuju svojim postojanjem dnevnik nekih prošlih vremena. No, unošenje razlika unutar jedne točno određene “kaste” tabli smatram ulaskom u kaos. Ne znam da li me razumijete pa ću to izreći još jednom na drugi način: uvijek me uveseljava šarolikost raznih motiva kada unutar njih samih postoji dosljedni princip, a kada je i unutar njih samih puno nedosljednosti tada to smatram neželjenim kaosom.
Kužite?