Jučer sam vam napisao nekoliko riječi o bloku stambenih zgrada pored Prešernove ulice, a danas ćemo se pomaknuti nekoliko desetaka metara sjeverozapadno i posjetiti školsko igralište osnovne škole Ivana Cankara. Igralište je dostupno svima jer ograda gotovo da i ne postoji i vidljivo je da ga posjećuju svi koji to žele. Sa južne trane je ograđeno zidom tekstilno tehnološkog faksa koji je postao savršeni poligon za graffitere, dok su zapadna i sjeverna strana odijeljena onim dobro poznatim izgledom zabačenih gradskih zakutaka, mješavinom stare ograde, grmlja, korova i kojekakvih baraka. Dakle – ponovo plodno tlo za zidne risarije. A što se samih uradaka tiče, rekao bih da su iznad prosjeka što se takvih mjesta tiče – pogledajte sami kakva je bila situacija krajem 2010. godine.

Ljetni pogled na igralište, u pozadini blok opisan u prošlom postu. Snimio: DenMla

Zimski pogled. Snimio: Vanja

Propaganda ili spontani izljev domoljublja? Snimio: Vanja

Šareni čušpajz. Snimio: Vanja

Negativac? Zli vilenjak? Snimio: Vanja

Špriherica? Snimio: Vanja

Ovo je jedan od primjera kad graffiti uljepšavaju zgradu. Snimio: Vanja

Slikajte nešto ljubavno … Snimio: Vanja

Tkalački graffiti-praktikum. Snimio: Vanja