Što mislite, da li bi možda ovih dvoje starijih sugrađana bilo sretnije kad bi umjesto svaki na svojoj strani ovih klupica sjedili zajedno na ovoj srednjoj i pričali?
Tramvajska stanica kod Vinogradske ulice. Snimio: Vanja
Zamislite da je ova srednja klupica obojana u neku drugačiju boju i da na njoj piše “Klupa za razgovor” … a razgovor bi mogao početi ovako:
– Dobar dan, ja sam Mirko!
– Dobar dan i vama, ja sam Štefica. Čini mi se da sam vas već viđala na ovoj tramvajskoj stanici?
– Da, često sam ovdje jer stanujem tu u blizini, u Hercegovačkoj ulici. A vi?
– Ja sam vam puno dalje, u Gajnicama, ali sam došla posjetiti sestru u bolnici …
– U Gajnicama? Tamo mi sad sin živi, nedaleko onog igrališta …
… i tako dalje i tako dalje. Možda bi razgovarali o vremenu, možda o zdravlju, njegovoj angini pectoris i njenoj osteoporozi, cijenama na placu, prokletoj politici, djetinjstvu u Slavoniji ili Zagorju, nogometu, sapunicama na TV-u … a možda bi si jednostavno dosadili nakon 15 minuta pa otišli svatko svojim putem.
A možda i ne bi.