Iako je ovo prvenstveno fotografsko-pričalački blog sa jučerašnjim i današnjim postom sam vas htio malkice uputiti na jedan drugi svijet, svijet zvukova i mirisa. Jučer sam vas podsjetio na zvuk rasklimanih betonskih staza (hvala vam na vašim podsjećanjima!), a danas vas želim podsjetiti na miris putovanja!
Jedna od stvari koja mi nedostaje u Zagrebu (i generalno u Hravtskoj) je veća mogućnost korištenaj željeznice. Kud god da krenem, na zapad, sjever pa čak i istok, svugdje ljudi još uvijek vrlo često koriste željeznicu – mnogi moji prijatelji koji žive u Nizozemskoj, Njemačkoj, Švedskoj uopće nemaju aute već se u svakodnevnom životu za prijevoz koriste biciklom ili javnim prijevozom, a za dulja putovanja vlakom. A i meni samom je željeznica u inozemstvu vrlo praktična, u kratkome vremenu me doveze do centra grada bez problema sa parkiranjem, prometnim zastojima, nerviranjem … na žalost, kod nas je sasvim drugačije.
No, to su sve stvari vezane uz sadašnjost, a ono što je vezano uz prošlost je miris putovanja – miris željezničkih pragova ugrijanih suncem. Ne tvrdim da je to baš neki poseban miomiris i sasvim sigurno ga ne bih želio imati cijelo vrijeme u nosnicama, no kad ga osjetim tada već automatski u mislima uzmem ruksak i krenem – bilo kud.
Razaznajete li i vi taj miris, podsjeća li i vas na putovanja?
Jugoistočni prilaz Glavnome kolodvoru za vrućega dana. Snimio: Vanja
“Liegewagen” na putu ka moru. Snimio: Vanja
“Lokalac” u “šturcu” uz Koturašku cestu. Snimio: Vanja
Svježe ofarbana kilometarska oznaka iza Zapadnog kolodvora (Gradiščanska ulica). Snimio: Vanja
Pregršt tračnica, Glavni kolodvor. Snimio: Vanja
A sad mala najava za sutra – očekuje vas nekoliko rečenica o ovome ovdje – prepoznajete li možda o čemu se tu radi?
Podatak o ovome crtežu sutra!