Napokon nas je jučer posjetilo i sunce (a i danas je s nama, koliko vidim)!!!
A za ovakva bistra dana nema ljepše stvari nego posjetiti neko od mjesta koje krasi lijepi pogled. I kako mi se u jučerašnjem prijepodnevu ukazalo ničim ispunjenih sat vremena odlučio sam ih iskoristiti na posjet Meglenjaku, već u mojim postovima spominjani vrh na krajnjem zapadu Medvednice, tik iznad Podsuseda i zaprešića!
Smjer Zaprešić. Snimio: Vanja
Smjer Samobor. Snimio: Vanja
Smjer Rakitje. Snimio: Vanja
Smjer Bistra. Snimio: Vanja
Lagao bih kad bih rekao da je boravak na Meglenjaku bio ugodan – ledeni vjetar je puhao barem dvostruko jače nego u gradu i mrznuo obraze, ruke, noge … no, pogled je definitivno bio jedan od boljih koje sam vidio sa toga mjesta.
No, iako se pogled od mog zadnje posjeta nije osobito promijenio, sam ugođaj na vrhu jest – u posljednjih godinu dana podignute su dvije vikendice neposredno ispod vrha i T-comova odašiljača. Jest da su obje dosta lijepe, izrađene od drveta i oku ugodne, no činjenica je da sam vrh time gubi na dosadašnjem koliko-toliko prirodnom izgledu (jednom kad ste na vrhu tad visoku antenu gotovo da i ne primjećujete, no vikendice se taman nalaze na putu pogledima na sjeverozapad) i u stvari se polako pretvara u naselje. A samim time svo i još jednog razloga za postojanje ovog bloga – bilježenje grada takvog kakav jest kako bi bili ukorak sa njegovim “sadašnjim trenutkom”, ali i kako bi u budućnosti imali zapis kakav je on jednom bio.
Vikendica s pogledom br. 1. Snimio: Vanja
Vikendica br. 2. Snimio: Vanja
Vrh Meglenjaka sa svim sadašnjim objektima: tri odašiljača raznih generacija, stup napuštenog dalekovoda te dvije vikendice. Snimio: Vanja