Da li ste primjetili kako s vremena na vrijeme neke riječi postanu hiperpopularne i počnu se odjednom pojavljivati i “iz paštete” (što je izraz koji je odjednom postao popularan za vrijeme kampanje predsjedničkih izbora i nadmetanja između Stipe Mesića i Jadranke Kosor, neko vrijeme se upotrebljavao svugdje i zatim je gotovo nestao, čuje ga se tek tu i tamo)?
Imali smo doba “transparentnosti“, pa fazu “sinergije“, bilo je i doba “politike mrkve i batine” ili “štapa i kanapa” … da ne nabrajam sad sve te riječi od kojih neke zaista imaju smisla (ali ih se zloupotrebljavalo i u svrhe gdje su potpuno neprikladne), a neke uopće ne.
A jedna od prvih riječi kod kojih sam postao svjestan te lingvističke pomodnosti je bila riječ “polivalentan” (iliti “višenamjenski” – no, u tom hrvatskom obliku sam ju jedva sretao, skoro uvijek u tom internacionalnom), tamo negdje krajem 80-tih …. Tada su sve sportske dvorane morale biti “polivalentne“, imali smo “polivalentne” učionice u školama, “polivalentni” namještaj …
I kako bih vas danas podsjetio na tu riječ, evo i jednog “polivalentnog” boćarskog igrališta koje se u jesensko-zimskoj sezoni koristi kao odlagalište za suho lišće!
A kako bi ovo bio i “polivalentni” post, kojim vam pokazujem taj gradski detaljić, ali istodobno i testiram metode stavljanja postova, stavio sam ovu istu fotku dva puta, ali na dva različita načina, jednom u ovom postu na jedan način, a jednom u prethodnom postu na drugačiji način. Molim vas, recite mi kako ih vidite!
Selska cesta, kod Umirovljeničkog doma na Trgu Slavoljuba Penkale. Snimio: Vanja