Pred skoro godinu dana zaslugom kolege mi po blogu GP-Zagrebancije u ruke mi je dopao zanimljiv članak Ariane Štulhofer iz časopisa “Prostor” (
>LINK ), broj 1 (9) iz 1995. pod naslovom “Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-rekreacijskih objekata u Zagrebu”. Uz relativno kratak generalni uvod i nekoliko skica nikad izgrađenih objekata najveći dio rada je posvećen kronologiji izgradnje objekata tog tipa u našem gradu i taj dio ja osobno smatram najvrednijim.
A kako smo još uvijek kalendarski u zimi, prvi post vezan uz ovu temu ću posvetiti klizanju … a nije nevažna niti činjenica da su klizališta bila među prvim sportsko-rekreativnim objektima koji su se počeli graditi u Zagrebu.
Dakle, još 1853. je otvoreno klizalište na Prvome maksimirskome jezeru, a 1870. je Zagreb dobio prvo “građeno” klizalište, u dvorištu isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu. Radilo se o privatnome klizalištu trgovca Ladislava Beluša namijenjenom “otmjenim krugovima i građanstvu”, a isti trgovac 1872. uređuje i klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu gdje je 1874. održana prva zabavno-sportska klizačka priredba u Zagrebu. To klizalište 1876. preuzima Prvo hrvatsko sklizalačko društvo i ono će djelovati na tome mjestu do zime 1880/1881. Nakon toga klizači se sele u Mihanovićevu ulicu gdje će i ostati do početka 20. stoljeća.
Poslije toga dugo dugo nije bilo novih klizališta sve do velikog koraka 1961. godine kada se u već postojeći sportski kompleks na Šalati (koji je započet sa gradnjom 1928., a glavnina objekata je sagrađena 30-tih godina) ugrađuje ledena pista prema projektu arhitekta Franje Bahovca.
Nastavak priče vam je vjerojatno već dobro poznat: zagrebački Dom sportova sa prvim zatvorenim klizalištem u gradu je otvoren 17.02.1972., a klizalište na Velesajmu je otvoreno negdje ranih 90-tih (Zna li netko točan datum? Ja ga nisam uspio naći!)
