Kao što sam već napisao u komentaru na jedan prijašnji post, privremeno mi je u ruke došla jedna izvanredna knjiga! Autorica je Darja Radović Mahečić, a naziv joj je “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba”, izdanje Horetzky 2002. godine … i, kao što joj i ime kaže, bavi se problematikom urbanizma i arhitekture između dva svjetska rata i to na pitanju gradnje stanova za manje imućni sloj građanstva, radnike i činovnike te socijalno ugrožene. U knjizi je dano mnoštvo zanimljivih podataka i o razvoju grada Zagreba općenito, a posebno o samoj užoj temi rada – zaista sam uživao čitajući je (knjiga ima 250 stranica i više stotina fotografija i nacrta)!
U knjizi je obrađeno mnoštvo takvih stambenih cjelina, ovdje ću ih nabrojati samo neke poimence (nekoliko desetaka takvih cjelina je imenovano i obrađeno):
– gradske kuće na ciglani (1920-1921), Klaićeva – Hochmannova – Kršnjavoga
– gradske kuće Selska-Maršićeva-Magazinska (1921-1925)
– Činovničko naselje “Arko”, Heinzelova (1920-1922)
– Kuće u nizu “Emil Erfort i drugovi”, Bužanova (1921)
– gradske kuće na Kanalu (1922-1925)
…
Danas ću se pozabaviti jednom takvom urbanom cjelinom koju gledam svaki dan vozeći se na posao, naseljem Istrana i invalida, koje je nastalo 1929. i 1930. godine u prostoru između Selske, Veprinačke i Mošćenićke ulice. U ovo naselje su naseljeni socijalno najugroženiji, ratni invalidi su činili 30% stanara, a bilo je dosta i izbjeglica iz Istre koja je tih godina anektirana od strane Italije. Ukupno su projektirana 92 stana uz uvjet da se kuće stave pod krov u samo 20 radnih dana, a sve zgotove u roku 60 radnih dana.Nacrte je izradio arhitekt Ivan Zemljak, namještenik Gradskog građevnog odsjeka, koji je tada izradio nacrte za mnoštvo gradskih objekata, posebno škola (recimo i za školu u Selskoj). Kuće su bile izvedene u tri tipa, sa stanovima za 4 člana, 6 članova i za 7-10 članova. Sagrađeno je 16 jednokatnih stambenih nizova sa po 4-6 stanova.
Autorica posebno napominje ritam i raznolikost otvora na pročeljima, čistoću kompozicije, gradaciju prostora od ulice prema zajedničkom parku (što je i meni vrlo lijepo i zapazio sam još odavna) te njegov sluh za funkcionalno rješavanje socijalne tematike. Ivan Zemljak je prethodnih godina boravio u Nizozemskoj i mogu se povući paralele između njegovih rješenja i rješenja tamošnjih “neoplastičara” koji su se tamo bavili problemima socijalnog stanovanja.
Što se sadašnjeg stanja naselja tiče, ono se nalazi između kazališta “Trešnja” i nove zgrade “Allianz” osiguranja i nije u baš sjajnom stanju, no čini se da ipak živi relativno spokojnim životom, dosta vrtova između kuća je lijepo uređeno, središnji park je uistinu lijepo i mirno mjesto kao stvoreno za dječju igru (na žalost, tu i ramo ga koriste i vozači kao parkiralište …) … sve u svemu, naselje ovog koncepta mi se čini kao vrlo ugodno mjesto za život i šteta što gotovo da i nema novoizgrađenih naselja ovog tipa.
