
Neke od tih “prerezanih” ulica su podosta poznate: Trnjanska i Paromlinska, na primjer. No, mislim da niti jedna od njih nema tri tako različita lica kao što to ima najzapadnija od tih prerezanih ulica, ulica Svilkovići koja povezuje Špansko i Prečko.
Prije izgradnje tzv. “autoputa” Svilkovići su bili jedna od ulica seoskog naselja Špansko, tada malenog prigradskog naselja. Nakon izgradnje autoputa, Svilkovići su podijeljeni, dio je ostao sjeverno od njega, a dio južno. Još krajem 70-tih jedan od mojih prijatelja koji se rodio i živio u Svilkovićima, njihovom južnom dijelu, otprilike tamo gdje je sada okretište tramvaja u Prečkom, morao se odseliti zbog najave gradnje nove ceste (koja je, kako znamo, sagrađena tek 2000-te!). A tokom gradnje Španskog je nastradao sjeverni dio te ulice, progutao ga je blok novogradnji između Maršanića i Gervaisove ulice.
I, kakvo je stanje sada, 2011. godine? Zaista zanimljivo!
Najsjeverniji dio Svilkovića se nalazi u srcu Španskog, dugačak je 30-tak metara i sastoji se od uske asfaltirane ulice slijepe na sjevernom kraju (predstavlja pješačku vezu središta Španskog prema Super-Konzumu!) i tri kućna broja, tri obiteljske kućice.


… a južno od okretišta, velegradska slika naglo nestaje i ulica prelazi u običan izlokani makadamski put koji uz polja i barake vodi ka savskome nasipu.

Mnogo zagrebačkih ulica je isjeckano gradnjom u posljednjih 50-tak godina, no vjerujem da niti jedna od njih nije doživjela takve kontraste kao što su Svilkovići, ulica potpuno prigradskog imena (dobivenog sigurno po prezimenu obitelji koje su tamo nekad živjele) koja je jednom nogom doživjela preobrazbu u magistralnu gradsku prometnicu, a drugom ostala na selu, među blatom i lokvama vode.