Nikad ništa ne nestane bez traga … čak i kad predmeti fizički nestanu sa nekog mjesta, u našim mislima i srcu ostane njihov odsjaj, eho, sjećanja. Nekad ta sjećanja malo-pomalo prekriva pijesak proticanja vremena i njihov obris postaje sve nejasniji dok napokon ne nestane u dubinama nagomilane životne arhive … a nekad taj isti pijesak vremena izbrusi sjećanja tako da postanu potpuno neprepoznatljiva, potpuno drugačija od izvornog oblika.
Ali, ponekad se dešava da nakon nestanka ostane i fizički trag, taj fenomen sam već jednom obrađivao na ovome blogu vezano uz ovu fotku:
Preradovićeva ulica. Snimio: Vanja
Ponekad je čovjek uzročnik nestanka, kao kod ovih tabli gore ili trgovine dolje …
Dobronićeva ulica, izlog početkom srpnja. Snimio: Vanja
Dobronićeva ulica, izlog početkom srpnja, prije pretvaranja “Unionove” poslovnice u trgovinu “Bipe”. Snimio: Vanja
… a evo i varijacija na temu, kada je priroda preuzela ulogu “brisača”.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Ponekad iščeznu i čitave kuće, no ovaj trag će vrlo brzo biti pokriven novogradnjom koja se rađa.
Krapinska ulica. Snimio: Vanja
Tko zna da li je vlasnik ove kuće s posljednje fotke napustio ju s veseljem, iščekivajući udobniji stan u novoj zgradi, ili pak sa žaljenjem, jer su ga okolnosti natjerale iz nje … No, iako nestanci nekad budu bolni kad ne bi bilo nestajanja i nastajanja život bi bio vrlo dosadan.