Snimio: Vanja
Neki zagrebački kvartovi obiluju “diskontinuiranim” ulicama, onima koje nestaju i ponovo nastaju, gube se i nalaze, postoje u dva ili čak tri dijela, sa različitim licima … najčešće su te diobe rezultat gradnje novih širokih magistralnih cesta koje su kao nožem prerezale stare radničke kvartove, a najviše takvih uličica na svojoj duši imaju Vukovarska i Slavonska/Zagrebačka avenija, koje su pravolinijski projurile kroz vijugave ulice Trnja i Trešnjevke.
Neke od tih “prerezanih” ulica su podosta poznate: Trnjanska i Paromlinska, na primjer. No, mislim da niti jedna od njih nema tri tako različita lica kao što to ima najzapadnija od tih prerezanih ulica, ulica Svilkovići koja povezuje Špansko i Prečko.
Prije izgradnje tzv. “autoputa” Svilkovići su bili jedna od ulica seoskog naselja Špansko, tada malenog prigradskog naselja. Nakon izgradnje autoputa, Svilkovići su podijeljeni, dio je ostao sjeverno od njega, a dio južno. Još krajem 70-tih jedan od mojih prijatelja koji se rodio i živio u Svilkovićima, njihovom južnom dijelu, otprilike tamo gdje je sada okretište tramvaja u Prečkom, morao se odseliti zbog najave gradnje nove ceste (koja je, kako znamo, sagrađena tek 2000-te!). A tokom gradnje Španskog je nastradao sjeverni dio te ulice, progutao ga je blok novogradnji između Maršanića i Gervaisove ulice.
I, kakvo je stanje sada, 2011. godine? Zaista zanimljivo!
Najsjeverniji dio Svilkovića se nalazi u srcu Španskog, dugačak je 30-tak metara i sastoji se od uske asfaltirane ulice slijepe na sjevernom kraju (predstavlja pješačku vezu središta Španskog prema Super-Konzumu!) i tri kućna broja, tri obiteljske kućice.
Svilkovići, sjeverni djelić, usred naselja Špansko. Snimio: Vanja
Zatim, nevezano uz taj dio, u sredini, nalazi se velebni dio ulice, onaj koji vodi uz Super Konzum do okretišta tramvaja u Prečkom: ima nekoliko prometnih traka, široko raskršće sa Zagrebačkom/Ljubljanskom avenijom, semafore, putokaze …
Svilkovići, središnji dio. Snimio: Vanja
… a južno od okretišta, velegradska slika naglo nestaje i ulica prelazi u običan izlokani makadamski put koji uz polja i barake vodi ka savskome nasipu.
Svilkovići, južni dio, iza Prečkog. Snimio: Vanja
Mnogo zagrebačkih ulica je isjeckano gradnjom u posljednjih 50-tak godina, no vjerujem da niti jedna od njih nije doživjela takve kontraste kao što su Svilkovići, ulica potpuno prigradskog imena (dobivenog sigurno po prezimenu obitelji koje su tamo nekad živjele) koja je jednom nogom doživjela preobrazbu u magistralnu gradsku prometnicu, a drugom ostala na selu, među blatom i lokvama vode.
Komentari (8)
Upravo sam te Svilkoviće primjetio prije nekog vremena, i ucrtao u openstreetmap.org:http://www.openstreetmap.org/?lat=45.798868&lon=15.89325 9&zoom=18
Slike , opisi slika , linkovi , SVE NA SVOJEM MJESTU . Samo neka tako i ostane ubuduče . Hvala na trudu i razumjevanju .
Loš link sam dao, evo pravog:http://www.openstreetmap.org/?lat=45.798557&lon=15.893055&zoom=18&l ayers=M
Je, istina je, takvih "presječenih" ulica ima po periferiji. Ali, meni je, davno, davno, bila tajnovita Derenčinova ulica. Ipak je ona u širem središtu! Jedan dio je bio od Vlaške do (današnje) Zvonimirove, a drugi od Zvonimirove pa prema jugu do pruge. Između je bila široka Zvonimirova i onaj parkić u obliku trokuta uz Šubićevu. Valjda su i gradski oci shvatili ovu nelogičnost pa "donji" dio nazvali Ulicom Crvenog križa, ali mora da je i to davno bilo!?
John Doe, Derenčinova nije baš tako tajnovita - naime, i onaj komadić sa 2-3 ulaza uz parkić kod raskršća Šubićeve i Zvonimirove se isto računa pod Derenčinovu. A preimenovanje donjeg dijela te ulice u Ulicu Crvenog križa nije bilo baš tako jako davno - negdje sredinom 70-tih, rekao bih, zato što se ja još uvijek maglovito sjećam kada je bilo to imenovanje, a sjećam se i Derenčinove u doba svoje pune dužine. No, ne znam po kojem je ključu odabrana baš ta ulica i baš taj dio.
U donjem dijelu Derenčinove je bilo nešto Crvenog križa, zato je prominijenilo ime. Ak' se ne varam, davno je to bilo :-)).
a vjerojatno najpoznatija rascjepkana ulica je nekadašnja Radnička cesta Đure Đakovića, danas samo Radnička cesta, koja ke isto u 3 dijela rascjepkana. A koliko znam najveći razmak između dva dijela iste ulice ima ulica je Nikole Andrića. Počinje kod gradilišta Bundek centra i ide do kineskog restorana, zatim nestaje, prolazi MSU, cijeli Sopot i onda tek opet na livadi između Sopota i Sloboštine se javlja
quo, odlična zapažanja!Inače, ta Andrićeva (zna li netko tko je bio taj Nikola Andrić?) se nekad zvala Babićeva (zna li netko tko je bio taj Babić? ;o)) i, ako se ne varam, u doba trnjanske skele i prije Mosta Slobode je bila glavna veza Trnja u smjeru V. Gorice i sela na tom potezu.