A sad biciklom kući: Jelačić plac-Črnomerec-Špansko-Prečko

Jučer sam vas biciklom dovezao od Prečkog do Jelačić placa i ostavio vas tamo – danas bi bio red da vas vratim nazad, zar ne?

A kad se već vraćamo, ajmo to napraviti drugim putem, ponovo jednim alternativnim pravcem, preko Črnomerca, Donje Kustošije, Malešnice i Španskog. U stvari, na tom zapadnom prilazu gradu ne postoji niti jedan prihvatljiv biciklistički pravac – Aleja Bolgne znamo kakva je (gužva, buka, uski pločnici …), njen nastavak, Ilica, je još gora, a ni Samoborska, južno od pruge, nije puno bolja.
Ajmo sad onda vidjeti što ja nudim.

0 minuta: Krećemo s Trga – Cvjetni plac, Varšavska, Gundulićevom do “Zelenog vala”, njime desno u smjeru zapada pored HNK i sve dalje Klaićevom do Rudolfovih kasarni i Trga Francuske republike. Vožnja je tu uglavnom podnošljiva – biciklistička staza pločnikom Klaićeve nije sjajna jer se na njoj guraju i pješaci i biciklisti, tu je i Dječja bolnica, faks arhitekture i građevine, srednja škola, prometa na pločnicima ima puno … no, ide nekako, okolina je ugodna, drvored daje sjenu u toplo doba godine. A i gužva posustaje što smo dalje prema zapadu.

9 minuta: Slijedim biciklističku stazu kod prelaska Ulice Republike Austrije (POZOR, opasan prijelaz!) i tamo ju napuštam, vozim južno od Trga Franje Tuđmana (parka), zaobilazim zgradu općine i ulazim u Ulicu grada Mainza (POZOR, i ovdje je opasan prijelaz!) koju slijedim ravno do njenog kraja i kraja Ulice baruna Filipovića koja se na nju nastavlja. I tu zna biti gužva po pločniku koji nije osobito širok, no vožnja je usprkos tome podnošljiva, pogotovo kad znam da su svi drugi pravci bitno lošiji.

19 minuta: Nalazim se kod “Plive” (mogućnost odmora na drvenom “meandru” ispred zgrade Instituta!) i umjesto da skrećem desno kao što radi većina biciklista (i samoubilački nastavlja do Ilice i njome dalje na zapad) skrećem lijevo u Zagrebačku i prolazim pothodnikom ispod pruge. Kod raskršća sa Tomislavovom skrećem desno u slijepi krak te ulice koji u stvari vodi trasom “Samoborčeka” između nogometnog igrališta i ž. st. Kustošija. Tu se nalazi kratki uspon koji bi trebalo opremiti jednostavnom rampom i spustiti rubnjak uz njega (lokalna ekipa je već smislila zaobilazak lijevom stranom). Na drugoj strani se izlazi na Sokolsku ulicu, no nju samo treba prijeći i ući u Poljačku ulicu. Po njoj samo ravno (slijedeći njen zavoj ulijevo pa udesno) sve do kraja, do pred firmu TOZ.

23 minute: Par desetaka metara ispred TOZ-a treba skrenuti lijevo u Graničnu ulicu – prepoznat ćete je po nizu ne odviše lijepih nizom novih zgrada. Sad budite pažljivi – nakon cca 300 metara treba naći uski desni odvojak između dva dvorišta (vidi fotku!)

Tim prolazom ulazite u mirnu ulicu zvanu Dravogradski put, a nakon nje nastavite malko desno pa ravno u Mestinjski put, također tihu ulicu kojom možete doći gotovo do Oranica i Vrapčanskog podvožnjaka. No, put nas vodi lijevo u neku od prilaznih ulica (koju god uzmete nije loše, možda je Majurečki put najdirektniji) koje izbijaju na Medarsku ulicu. Nju treba prijeći (POZOR, ovdje se brzo vozi!) i nastaviti ravno lijepom stazom kroz sada uređeno staro Vrapčansko groblje. Na drugoj strani izbijam na ulicu Oranice (POZOR – opasan prijelaz preko ceste!) i prelazim u kratku ulicu Vrbovski put koja završava kod mosta na potoku Vrapčaku.

29 minuta: Na ulazu smo u Malešnicu. Tko kreće dalje na zapad može biciklističkom stazom kroz Ulicu Ivane Brlić Mažuranić nastaviti dalje sve do Stenjevca i tamo odabrati dalji put Samoborskom cestom ili pak prijeći negdje ispod pruge i ući u Gajnice. A ja skrećem prema jugu i vozim uskom betoniranom stazom uz potok (POZOR – opasan prijelaz Ulice Ivane Brlić Mažuranić uz potok!). Potok slijedim sve do novog mosta u gradnji u nastavku Šoljanove ulice. Tamo se prebacujem u Ulicu Gustava Krkleca i njom idem sve do hotela “Antunović” i Prečkog (usputno savladavši loše spuštene rubnjake kod Kartodroma Špansko).

40 minuta: Ponovo sam u Prečkom!

Ova ruta je za nas iz Prečkog duža nego ona opisana jučer, međutim za stanovnike Malešnice, Španskog pa i svih još zapadnijih kvartova (od Gajnica pa do Podsuseda) mi se čini kao najkraća moguća veza prema centru grada. Ne treba zanemariti niti prilazne pravce – ugodne staze niz potok Vrapčak (koju sam slijedio prema Prečkom, no pruža zgodan prilaz sve do Jaruna) i Kustošak (prema Rudešu i Jarunu) te smjer trasom “Samoborčeka” koja dotiče Krapinsku ulicu i dalje smjer prema Trnju i Vukovarskoj.

Meni su osobno najljepši baš ti pravci uz potoke te ugodna vožnja između TOZ-a i starog groblja (koje je i nadalje fascinantno mjesto). Semaforizirani prijelazi su svi postojeći na Klaićevoj i Ulici grada Mainza te Prilazu baruna Filipovića, no nakon toga nemate više niti jednog jedinog semafora do Malešnice i Prečkog (opasne točke su prijelazi kod Trga Francuske republike, istočna i zapadna strana, Medarske, Oranica i poslije Ulice I.B. Mažuranić).

A što se poželjnih radova na trasi tiče, tu nema toliko puno neuralgičnih točaka (ako izuzmemo povremeno uske i nagurane dijelove po pločnicima):

– širenje uskog dijela pločnika pred “Plivom”
– rampa na kraju Tomislavove ulice
– putokaz na uski prolaz ka Dravogradskom putu kojeg je lako promašiti
– pješački prijelaz na Ulici Ivane Brlić Mažuranić kod potoka Vrapčaka
– spuštanje rubnjaka kod Kartodroma

I ovaj put evo ucrtane rute u plan grada!