Jesen uz željezničke pragove … Snimio: Vanja
U našem gradu nema puno područja koja su još uvijek prometno izolirana – obično uz glavne prometne tokove uvijek postoje i 2-3 pristupa “za znalce” kojima oni upućeniji izbjegavaju prometnu gužvu ili si pak skraćuju put od točke A do točke B. No, ako malo bolje pogledamo plan grada uočit ćemo veliko bijelo područje koje se pruža između Branimirove ulice i Borongajske odnosno njenog produžetka, ulice Vukomerec. Sa sjevera je neprobojna brana ranžirnog kolodvora Borongaj koji sad uglavnom neiskorišten stoji zarastao u grmlje, a odmah ispod njega je teren nekadašnjeg borongajskog aerodroma do kojega je područje također nekadašnje kasarne “Borongajke” u kojoj su mnogi, pa i ja, započeli svoj HV-ovski vojni staž. U međuvremenu je kasarna dijelom preuređena u sveučilišni Kampus i izgubila svoj nedodirljivi vojni izolirani status, no prometno je ona i dalje usredotočena isključivo na prilaze sa zapada (Borongaj), istoka (Trnava) i, odnedavna, sa juga (uz novosagrađeni trgovački centar City Center One East). No, po ta tri prometna prilaza prometuju samo dvije podosta marginalne autobusne linije, a tramvaja i željeznice nema niti na vidiku .. no, je li zaista tako?
Pogledajte ovaj isječak karte i uočite koliko je područje Kampusa u stvari blizu željezničkoj pruzi i ž.st. Trnava, a pješacima čak ni tramvaj u Dubravi nije tako daleko (o biciklistima da i ne govorim). Sigurno bi mnogim studentima koji žive uzduž prometne osi zapad-istok i željeznice pristup željeznicom bio puno brži i spretniji od zaobilazaka autobusom od Kvatrića ili pak Dubrave.
Isječak plana grada, izdanje “Školska knjiga”, 1993. godina, bojama dopunio Vanja.
Jednog od dana prethodnoga tjedna sam krenuo sa klincima u istraživanje tražeći pogodan prilaz “kampusu” sa sjevera. Ishodišna točka nam je bila željeznička stanica Trnava koja je najbliža objektima Kampusa.
Za početak smo htjeli proći ulicama Trnave prema istoku i tu nam je prolaz omogućila tek Senjska ulica – od njenog završetka se pruža lijepa stazica kroz područja divljih vrtova koja nakon nekoliko stotina metara postaje sve uža (ali svejedno dobro vidljiva i bez opasnosti tipa koprive, kupine i slično) i vrluda kroz grmlje do susreta sa kolosijecima ranžirnog kolodvora. U neposrednoj blizini dobro vidljivog stupa za rasvjetu (jednog jedinog na tom dijelu kolodvora!) se kroz otvor u ogradi bivše kasarne odvaja dobro uhodana staza prema jugu. Nakon 100 metara staza izlazi iz grmlja na čistinu i vodi nas uz zarđale vojne instalacije do napuštene zgrade. Kod nje treba uočiti spust nalijevo niz stepenice postavljene uz rampu teretnog kolosijeka – spustite se niz njih, stazicom nastavite još 100 metara i već ste na asfaltnoj cesti unutar kompleksa Kampusa!
Pješačke ograde na ž.st. Trnava, takvih je u gradu sve manje i manje (jedina novopostavljena je kod trgovačkog centra City Center One East, no potpuno je bespotrebna jer je stavljena kod prijelaza teretnog kolosijeka koji je vrlo rijetko u upotrebi). Snimio: Vanja
Početak Baošićkog puta (znate li gdje se nalaze Baošići?) i neobičan podzid, vjerojatno namijenjen učvršćavanju izdignutog kolosijeka (vjerojatno radi utovara/istovara) … usput, zna li netko kada je taj kolodvor građen? Po nekim detaljima (podzidi, stara rasvjeta …) se može zaključiti da je to dosta star objekat, minimalno 50-tak godina. Snimio: Vanja
Stara lampa uz Baošićki put. Snimio: Vanja
Ulaz u područje vrtova na kraju Senjske ulice. Snimio: Vanja
Šarolikost vrtova u ranu jesen. Snimio: Vanja
Stigli smo i do prvih tračnica … Snimio: Vanja
… koje se odavde nadalje račvaju u svim smjerovima. Snimio: Vanja
Prolaz u ogradi kroz koji treba proći prema Kampusu. Snimio: Vanja
Ostaci nekakvih cjevovoda (valjda gorivo?) unutar bivše kasarne. Snimio: Vanja
Napuštena zgrada kod koje treba skrenuti lijevo niz stepenice. Snimio: Vanja
Stepenice su nove i lijepe, dokaz da se o ovome putu ipak netko i brine! Snimio: Vanja
I, evo nas na početku odnosno kraju Kampusa!!! Snimio: Vanja
O samome Kampusu ne bih sad trošio riječi, posjetili smo ga u nedjelju kada je on bio potpuno miran i prazan, prošetali smo se po nekadašnjoj “pisti”, terenu za postrojavanje vojnika, pozdravili kabinu stare Sljemenske žičare i stari željeznički signal postavljene ispred zgrade Prometnog fakulteta i krenuli nazad drugom varijantom.
“Jelačić plac” Kampusa, nekadašnja pista za postrojavanje jedinica. Nedjeljom je sad sablasno prazna. Snimio: Vanja
Željeznički signal za uspomenu … Snimio: Vanja
… i kabina stare žičare – naravno, zagrebački plava! Snimio: Vanja
Početak je bio isti kao kod dolaska: glavnim prilazom do kraja, zatim stazicom ulijevo, uz stepenice na rampu kolosijeka, desno do rupe u ogradi i tada ne odmah desno prema vrtovima već samo ravno ugaženom stazom koja presijeca potpuno u grmlje zarasle kolosijeke Ranžirnog kolodvora (ima ih takvih bar 5-6!). izlazimo van kod duge kompozicije devastiranih vagona i kućice manevarskog radnika i tamo nastavljamo desno uz prugu makadamskom cestom prema ž.st. Trnava.
Krećemo nazad – cestom skoro do kraja … Snimio: Vanja
Stazica prema već viđenim stepenicama se odvaja nešto prije kraja asfalta … Snimio: Vanja
Ponovo smo na kolodvorskom dijelu, treba proći stazicom prema nezaraslom području. Snimio: Vanja
Pogled prema Borongaju i hrpama starih željezničkih pragova. Snimio: Vanja
Tračnice kao da su iznikle niotkuda .. tko zna koliko godina ovdje nije prošao niti jedan vlak??? Snimio: Vanja
Probili smo se kroz grmlje i stigli do starih vagona i dizalice i usput pogledali pravila rada sa njom. Snimio: Vanja
Ovako to izgleda na licu mjesta. Snimio: Vanja
Pogled unazad preko zaraštenih kolosijeka – prava džungla ispresijecama tračnicama! Snimio: Vanja
U “civilizaciji”, kod kućice manevarskih radnika – ovdje treba desno uz kolosijek. Snimio: Vanja
Pogled niz nezaraštene kolosijeke … Snimio: Vanja
Vlak koji je već davno izgubio svoj vozni red … Snimio: Vanja
Vlakom u kokošinjac … Snimio: Vanja
Pogled unazad, uz kućice koje vjerojatno nastavaju željezničari ili njihovi potomci. Snimio: Vanja
Koliko god tu nema prometa ovakva igra svejedno nije baš bezazlena … Snimio: Vanja
Osluškujući zvukove vlakova koji ne dolaze … Snimio: Vanja
Izlazimo van, već smo nadomak ž.st. Trnava. Snimio: Vanja
Stigli smo do željezničke stanice ovom asfaltnom cesticom! Snimio: Vanja
Sve u svemu, od željezničke stanice do Kampusa nam je trebalo tek malko više od desetak minuta ležernog hoda. Južna varijanta (Senjskom ulicom pa kroz vrtove) je nešto ljepša, dok je ona uz kolosijeke malko direktnija, no i jedna i druga su jednako preporučljive. Ipak, pozor: na tim dijelovima nema javne rasvjete tako da nije osobito uputno prolaziti tamo za mraka, a blato isto tako može biti problem, pogotovo za kiše i odmah nakon nje (nema tamo blata do koljena, no džonovi sigurno neće ostati čisti )
Komentari (12)
Zgodno,a jos mi je i blizu,krecem u avanturu !
Postoji li negdje opcija na tvom blogu za iskljucivanje muzike? Do prije nekoliko dana nije bilo muzike a sada djeluje dosta dekoncentrirajuce pa me zanima gdje se moze iskljuciti? Dugogodisnji sam posjetioc, inace ;)
Baš budi želju za avanturom :-)).
bolje izgleda na fotkama nego zapravo :D ... hvala ti. možda netko iz kampusa bude inspiriran pa se otvori i granica prema sjeveru - taj stari odvojak pruge nekad je i napravljen radi aerodroma, ne? svako otvaranje puta pješacima i biciklistima u našem gradu malo je dobro djelo za planetu, to sam sigurna :)
ovaj put mi doslovce pod nosom. morat ćemo jedan vikend u šetnju ovim putevima...jako me veseli svaki put kad dođeš u moj kvart :)
Društvo, samo vi navalite u šetanje, ima tamo zgodnih kutaka (nisam još sve ni objavio! ;o) )!(Zlice, ovo ni tebi nije tak jako daleko, pogotovo ne biciklom! ;o) )Zagi, evo, sad sam maknuo tu muziku, to je dolazilo od onog filmića vezanog uz MUzej ulične umjetnosti i Siget, koji se automatski uklljučivao. I mene je ta muzika nervirala i nisam znao točno kako to maknuti, no sad sam uspio. ;o)Ovisnice: Da, jedan od tih kolosijeka vodi i na kasarnu (mislim da je ipak radi nje on rađen, ne radi aerodroma) ... i vjerujem da bi se tamo zaista mogao napraviti lijep i upotrebljiv put svima!M.: Koji je to tvoj kvart: Trnava, Borongaj, Dubrava, Ravnice? ;o)))
haha, da, sad sam i ja shvatila da nisam baš bila precizna :) dubrava je moj kvart, ali skroz blizu željezničke postaje trnava
..jedan od tih kolosijeka vodi i na kasarnu (mislim da je ipak radi nje on rađen, ne radi aerodroma) ...Na isto se svodi; i Borongaj, poput kasnija dva ZG aerodroma, u početku bijaše vojni objekt...
odličan mi je kokošinjac na tračnicama, s brodićem u pozadini - da si fotošopirao, ne bi ti to palo na pamet tako složiti :D (odavde je došlo pitanje: http://www.forum.hr/showthread.php?t=242840&page=5 )
Onaj zidić kod prolaza (prijelaza) u Trnavi je dio nadvišenog dijela sa kojeg su se spuštali vagoni za slaganje kompozicija. Dok je bilo u funkciji, prolaz je bio tunelski, a kasnije je svod iskopan. marijan
Ovisnice, hvala ti na postanju linka na Forum, u tom i jest glavna fora da što više ljudi sazan za te staze! Zahvaljujem še enkrat! ;o)Marijan, e da, baš mi je tako izgledalo .. jel znaš kad je to prokopano? Čini mi se kao da se čak sjećam tog nekog prolaza iz davnih ranih 80-tih ... (moram se malo više baviti Dubravom, pripremam već neko vrijeme seriju od 2-3 posta, bit će napokon i onih slika od tebe, nisu zaboravljene, samo čekaju da ih sve lijepo posložim u cjelinu, tako je korisnije i ljepše!Jezičar: Da, naravno, nekad je sve imalo izvorište u vojsci! ;o)))
Prolaz je prokopan početkom 90-ih (u domovinskom ratu još je služio kao sklonište). Bio je zapušten, kompozicije se više nisu slagale i ljudi su išli preko njega pa je onda prokopom stvar pojednostavljena.