Bio jednom jedan Ivica. I cura Trica …

Bio jednom jedan klasik omladinske literature koji počinje ovako:

Stara je glumila savršenu mirnoću, ali je ipak bila uzbuđena. Mogu je
razumjeti! Njena nada i sav njen ponos – njena dječica – danas ponovo
kreću u školu. Rekao sam to i umalo nisam dobio šalicu u glavu.
Shvaćam, zaista, bilo bi šteta šalice premda nije od skupocjenog
porculana …

A završava ovako:

Ja sam sjedio na prozoru i pušio. Upitao sam Malo Čudovište:
– Ma što ti zapravo tražiš?
Ona se na trenutak duboko zamislila, a onda je rekla s uvjerenjem:
– Skriveno blago.

I nastavila ga je tražiti pod stolom. Ja sam joj povjerovao, vjerovali
vi ili ne. Čak, što više, tako sjedeći na dasci prozora, u prekrasnoj
ljetnoj noći, shvatio sam da još ima mnogo blaga na ovome svijetu,
koje nije otkriveno. Treba ga samo potražiti.

I tako to. Bio jednom jedan razred. I jedna Trica i jedan Ivica. I
lijepo je to. Što god vam rekli, lijepo je živjeti.Dok možete.
Pozdravljeni …

Riječ je, naravno, o knjizi Ivice Ivanca “Maturanti”. Iako se njena radnja dešava tamo negdje sredinom 50-tih, dakle kada se još nisam ni rodio, ipak mi je to jedna od najdražih i osobno najbližih knjiga iz doba moje mladosti … a znam i da nisam jedini ljubitelj ove knjige.

Ako niste znali, pred desetak godina je HNK igrao predstavu sačinjenu na osnovu te knjige, a posljednjih godina ju igra ansambl u Narodnom sveučilištu Dubrava – pogledajte izvadak iz njihova repertoara na webu te osvrt na predstavu web stranici “Kamo.hr”.
Predstavu još nisam gledao, ali se nadam da ću je ipak uloviti … (i da se neću razočarati, ako će se razlikovati od onoe “predstave” knjige koju već dugo imam u svojoj glavi)

A zašto sam se baš nje sjetio ovih dana? Zato što radnja knjige završava baš u ovo doba, na početku ljeta, na početku ferija, u trenutku kad Ivica dobiva nogu od Trice pred njen odlazak na more … a to, početak odmora i pred odlazak na more, je trenutak u kojem se sada i ja nalazim, od sutra sam na godišnjem! Jupi!
No, u slijedeća dva tjedna ćete ipak povremeno dobivati postove iz moje “blog-špajze” (dobro sam ih uskladištio, neće se usmrditi ), dok ćete prva dva tjedna u kolovozu ipak morati preživjeti bez novih postova, jer ću tada biti na putu u inozemstvu.

Uglavnom, ja odoh od sutra na plažu, a nadam se da ćete uskoro i vi, pa makar na ovu sa zagrebačke rivijere na Jarunu!