Dugi niz godina, rekao bih čak desetljeća, dječja igrališta su se mijenjala malo ili nimalo: bile su tu klasične metalne škripajuće ljuljačke, klackalice, tobogani, pješčanici, poneki vrtuljak, metalne penjalice … mislim da nitko nije ni pomišljao da bi igrališta uopće mogla izgledati drukčije. No, posljednjih godina se taj “dječji pejzaž” počeo mijenjati, sve je više drvenih sprava umjesto onih poznatih metalnih, sve više je igrališta sa onim “integriranim” penjalicama, toboganima, njihaljkama …
Dvorište osnovne škole “Prečko”. Snimio: Vanja
Dječje igralište u Vardarskoj. Snimio: Vanja
Dječje igralište u Vardarskoj. Snimio: Vanja
Šareni tobogan na igralištu u Jarnovićevoj. Snimio: Vanja
Sada već nepostojeći tobogan u Paljetkovoj ulici (zamijenjen novim spravama). Snimio: Vanja
Tobogan na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja
Zapušteni tobogan, najveći “stare škole” kojeg sam vidio u gradu, u dvorištu u Petrinskoj ulici. Snimio: Vanja
Metalni vlak – penjalica na igralištu iza Ujevićeve ulice (sličan još postoji i u dvorištu škole u Selskoj, na igralištu pored “Raketa” …). Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Na žalost, nemam niti jednu fotku metalnih “raketa” kakve su se nalazile recimo na igralištu pored “Raketa” ili na Srednjacima …
Stup sada već nepostojeće viseće kuglane na igralištu u Vardarskoj. Snimio: Vanja
Dvorište osnovne škole “Prečko”. Snimio: Vanja
Pogled na dječje igralište u Vardarskoj (kod Kapucinske), jedno od najkompletnijih “starih” dječjih igrališta u zagrebu. Snimio: Vanja
Sirnica i jogurt na dječjem igralištu pored “Inat-kuće” u Sarajevu. Snimio: Vanja
Pomalo neobične ljuljačke u Temišvaru (Rumunjska). Snimio: Vanja
Šarenilo metalnih štangi u Temišvaru. Snimio: Vanja
Meni osobno nije previše žao što nestaju ta stara igrališta – jasno, veže me uz njih i mala doza nostalgije i rado bih da se ostavi nekoliko njih u gradu kao prisjećanje na to razdoblje … ali, nove njihaljke ne škripe, novi tobogani i vrtuljci su sigurniji, drvo mi je draži materijal od metala.
No, radi jedne stvari sasvim sigurno žalim za starim igralištima: naime, primjetio sam da su sve rjeđa i rjeđa dječja igrališta, pogotovo nova, koja imaju pješčanike. Znam, neki roditelji se žale da su pješčanici nehigijenski, da se u njima nalaze pseći i mačji “kakići” … No, obilazeći sa djecom sve moguće pješčanike našeg grada (a zaista smo se naigrali u njima, moji klinci su veliki ljubitelji kreativne igre u i na pijesku!) vrlo vrlo rijetko smo našli u njima takve nećistoće, možda tek svaki 50-ti put … a, osim toga, nije li i inače normalno da nakon igre peremo ruke? Jer, ako bismo se tako čuvali od svake prljavštine, ne bismo smjeli dodirivati ni kvaku u haustoru, rukohvat u tramvaju, kolica u trgovini, ljuljačku na igralištu, travu u parku …? Nemojmo pretjerivati i biti paranoični, budimo sami odgovorni za ćistoću, budimo uz malu djecu i gledajmo da ne trpaju pijesak u usta, stariji to već znaju i sami, jer smo ih naučili – i to je to.
Stoga, upućujem javni apel za sačuvanje pješčanika na dječjim igralištima i ilustriram to sa nekoliko fotki (odabranih od mnoštva) zanimljive igre u pješčanicima … uostalom, i pedagozi savjetuju čim više igre uz “neoblikovane materijale” kojima se potiče dječja mašta.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Taracamo ulice na zamišljenom rim(ljan)skom kolovozu … Snimio: Vanja
Htio bih vam još spomenuti kako u mojem roditeljskom kvartu, Čretu, i svim okolnima (Bukovac itd) u moje doba nije bilo dječjih igrališta nego smo se igrali na livadama, u šumi i na ulici – i opet je bilo ok. No, Čret je upravo 2009. godine dočekao svoje prvo igralište (dječje i sportsko) i vjerujem da su ga djeca i omladina s veseljem dočekali!
Na kraju, još mali osvrt na dječja igrališta u drugim zemljama, ponudit ću vam nekoliko fotki iz Austrije i Njemačke, te dvije zemlje izražavaju posebnu kreativnost u osmišljavanju dječjih igrališta i pravo je zadovoljstvo meni i djeci mi posjetiti ih (osobito se to tiče onima s igrama s vodom, taj koncept je kod nas praktički nepoznat!)
Igre s vodom u Leobenu (Austrija). Snimio: Vanja
Kako iskoristiti stare gume (Leoben, Austrija). Snimio: Vanja
Priručna dizalica (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja
Periskop (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja
“Dućan” (Passau, Njemačka). Snimio: Vanja
Viseći most u Volksgartenu, Graz (Austrija).
Snimio: Vanja
Simpatičan vlakić u Lyonu (Francuska). Snimio: Vanja
Jahanje na slonovima, Kraljevski afrički muzej u Bruxellesu (Belgija). Snimio: Vanja
“Šetalište” u Aschaffenburgu (Njemačka). Snimio: Vanja
Spoj pijeska i kamena u Aschaffenburgu (Njemačka). Snimio: Vanja
>
Jedno od najljepših “vodenih” igrališta koje sam vidio, Mainz u Njemačkoj. Snimio: Vanja
Pumpa i “potočić” koji teče od nje. (Mainz, Njemačka) Snimio: Vanja
Ogromne kace pune pijeska. (Mainz, Njemačka) Snimio: Vanja
“Eh, da su mi klinci ovdje, sad bih se poigrao sa njima … ovako se moram sam.” ;o) (Mainz, Njemačka). Snimio: Vanja
Komentari (9)
Odlična "nit"!- Vratio si me u godine razdraganog obigravanja oko tobogana, vlakića, ljuljački i raketa (jedna je bila i u dnu Trnskog, sa zapadne strane "Andrije").- Možda najpoetičniji, zbog okoliša, bili su drveni "vlakić, konjić i kućica" na Cmroku koji su jedno po jedno postepeno nestajali od nemara i devastacije..._
kao djeca, mi smo se puno igrali u pijesku, mada sad više ne vidim djecu da to rade, osim na plaži. ovo "vodeno" igralište je prekrasno, umjetnička instalacija, a ne igralište... nego, kad čovjek vidi kako su u drugim zemljama uredili dječja igrališta, dobije dojam da takvo nešto ne bi bilo teško urediti kod nas, samo da je malo (više) mašte... LP
ova njemačka igrališta su stvarno fantastična, vrlo maštovita i zovu na igru, čak i ja osjećam poriv da skočim u taj pijesak, već na pogled bude u čovjeku ono djetinje ;0) dok već recimo ovi naši ostarjeli i ofucani tobogani na prvi pogled viču samo - opasnost! poneki gotovo da predstavljaju smrtonosne klopke :0(bilo bi preporučljivije srušiti ove derutne i postaviti nove sprave, pa makar i rupu s čistim pijeskom - nego održavati ovako opasno stanje zapuštenosti.
Joj, opet si me razveselio slikama ovih starih dječjih igrališta, sad bi ja na ljulje.... :D. Šteta šta je sve manje tih pješčanika, mi u ST samo odvedemo dicu na Bačvice da se igraju u pjesku pa tih pješčanika ni nema kod nas. Primjetila sam jednom u Švicarskoj da djeca skidaju cipele prije ulaska u pješčanik - sve je tako čisto, od kakica ni k
Bravo. Iako ja kao seosko dijete nisam uopce fan igrališta. Osim pješćanika. Po meni bi svaki roditelj sa dvorištom trebao imati jedno.
Kod mene je još uvijek metalna penjalica, nije baš raketa nije ni velika, ali je friško ofarbana :-)).Isto tako je zaostala metalna rešetka (?), sjećam se da smo se vješali po njoj i preokretali :-)).
meni je žao kaj stara igrališta nestaju, jer mi ova nova nekak nemaju duše... (iako je vjerojatno stvar u tome kaj mi ko klinci nismo baš imali tih od drva, pa smo koristili kaj smo imali, a mislim da novi klinci nisu više tolko zainteresirani za igre u parkićima) i iznimno mi je žao kaj nestaju pješčanici, to mi je uvijek bila jedna od najdražih zanimacija... :)
Na žalost, kod nas takva igrališta ne prežive niti dan zbog huligana i pijanaca.
ima jedan takav vlakic i u cvjetnom naselju, preko puta nebodera u veslackoj, kad se ide od prisavlja prema nk zagreb s lijeve strane. :) a igraliste na bocarskom.. ah to je bila prava stvar. ma nije ni sad lose al nekad su se puno vise trudili oko njega i sprave su bile stvarno zanimljive i edukativne! otkad su floraart preselili na bandek nema ni cvijeca ni fontana :(