Da li ste znali da se druga najstarija trešnjevačka osnovna škola uopće ne nalazi u središnjem dijelu Trešnjevke, ne tamo dalekom od centra grada, već na njenom rubu, u nekadašnjem selu Horvati (škola se danas nalazi na samome početku Horvaćanske ceste)? To je škola “Horvati”, jedno vrijeme poznata i kao škola “Braća Ribar”!
(najstarija škola na Trešnjevci uopće se nalazi u Rudešu, otvorena je 1895. godine, dakle dvije godine prije ove u Horvatima!)
To je škola sa bogatom poviješću i želio bih vam u ovom postu dati bar dio zanimljivih informacija sadržanih na školskoj web stranici !
07.08.1895. – Izdana je naredba “kraljevske hrvatske-slavonske-dalmatinske vlade” o gradnji seoskih pučkih škola diljem tadašnje Hrvatske.
12.09. 1897. – Te je godine izgrađeno u Hrvatskoj 17 škola, među njima i škola u Zagrebu-Horvatima. Do te su godine djeca iz Savske ceste i sela Horvati pohađala dječačku i djevojačku donjogradsku školu u Samostanskoj ulici (danas Varšavska) odnosno vježbaonicu uz Mušku učiteljsku školu, školu u Krajiškoj ulici i školu u Samostanu sestara milosrdnica. Područje nove škole je bio X. školski kotar, cijela Savska cesta s obje strane od ženske kaznionice i utoka potoka Kuniščaka u Jelenovac (danas Gagarinov put) pa do Savskog mosta i Horvata.
Školu je otvorio načelnik grada Zagreba Adolf pl. Mošinski, a učiteljski zbor je sačinjavalo troje učitelja koji su vodili tada četverogodišnju školu sa dvije učionice.
Izgled Horvata 1878. godine, prije izgradnje škole. Izvor: Knjižnice grada Zagreba.
Izgled Horvata 1898. godine, uočite natpis “Pučka škola” na mjestu škole! Izvor. Knjižnice grada Zagreba.
1901. – Prigrađene su još dvije učionice.
1910. – Prigrađene su još dvije dodatne učionice, ravnateljska pisarnica i kuhinja za podvornika.
1927. – Škola ima 489 učenika u 12 odjela. U travnju se prigrađuju još dvije nove učionice i poprima sadašnji izgled sa 8 učionica.
1930. – Do te godine školu su vodila četiri ravnajuća učitelja: Franjo Dolovčak, Stjepan Rovešnjak, Bartol Tomečak i Franjo Mihaliček.
01.09.1930. – Nakon 33 godine djelovanja škole, ona se dijeli na Državnu narodnu mušku školu i Državnu narodnu žensku školu, a školu su polazili i učenici Više narodne škole.
1937. – Viša narodna škola se više ne spominje.
1941. – Državna narodna muška osnovna škola Davorina Trstenjaka i istoimena ženska škola su ponovo spojene u jednu školu, Državnu mješovitu pučku školu, sa ravnateljem Marijanom Filjkom.
Od 20.11.1944. do travnja 1945. – Nastava je prekinuta zbog Drugog svjetskog rata.
1945.-1948. – Škola se više puta reorganizirala i na kraju postaje sedmogodišnja s oko 750 učenika. Radilo se u tri smjene sa oko 50 učenika po odjelu.
oko 1950. – U školu se uselila i zubotehnička škola, u turnusu sa nižim razredima.
1953.-1954. – Škola postaje osmogodišnja, zgrada je temeljito uređena i radila je sa 20 odjela.
1957.-1958. – Škola radi u čak četiri smjene.
Izgled Horvata 1858. godine.
1960/61 – U školu dolazi novi direktor Boris Vegar koji je u njoj ostao skoro 25 godina i postizao odlične rezultate na mnogim područjima.
19.11.1960. – Škola dobiva ime “Braća Ribar”, otvoren je sportski park s asfaltiranim igralištem oko škole su posađeni jablanovi i breze. Škola je imala preko 1000 učenika u 26 odjela i radila je u četiri smjene.
26.10.1964. – Godina velike poplave u kojoj stradava i škola. Iste godine u školu dolaze učenici iz novosagrađenog naselja Srednjaci, škola radi sa 27 odjela u tri smjene.
01.09.1971. – Više od 300 učenika i 10 učitelja odlazi u novu školu na Srednjacima, prelazi se na kabinetsku nastavu, a pokreće se i produženi boravak.
1978.-1979. – U školu se uvodi centralno grijanje.
1982/1983. – Od te školske godine škola radi u dvije smjene.
1984/1985. – Od te školske godine učenici više ne moraju nositi kute.
05.03.1985. – Škola se oprašta od dugogodišnjeg ravnatelja Borisa Vegara koji odlazi za direktora novoosnovane škole Jarun, zamjenjuje ga Zvonimir Slovenc.
1989./1990. – Adaptacija i rekonstrukcija zgrade.
1997. – Proslava 100-godišnjice škole uz posjet tadašnje ministrice Ljiljane Vokić.
Što se priča iz školskih dana tiče, čuo sam jednu iz prve ruke (hvala jednoj bivšoj učenici te škole!), iz kasnih 70-tih … U to doba je u školi radio domar Pavel, vrlo živopisan lik, tad je već bio podosta star, visok, sa ogromnim trbuhom, uvijek u plavoj kuti … i glasom kao “stric Bedanec” iz Kekeca!
Uvijek je ujutro stao pred ulaz i viknuo “Jedna glava, jedna brada!” – to je bio znak da se djeca poslože u redove, po razredima, prije nego će ući. Zahvaljujući fizičkoj pojavi i tom glasu bio je prilično autoritativan, nema da netko ne bi poslušao, a zapravo je bio pravi dobrica!
Nekadašnji glavni ulaz u školu. Snimio: Vanja
Zanimljiva nekadašnja dvorišna vrata (sada stalno zatvorena). Snimio: Vanja
Stari držači zastava. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Sigurnosna ograda ispred škole (sada izvan funkcije, jer je ulaz premješten na stražnju stranu) postavljena još davnih 50-tih ili 60-tih, malo je još takvih u gradu! Snimio: Vanja
Stražnja strana zgrade sa igralištem i sadašnjim glavnim ulazom. Snimio: Vanja
Komentari (6)
1958. je zadnja mapa, pretpostavljam :-)).Odličan tekst i prekrasna sto i nekaj godišnjakinja :-)).
HVALA VANJA ! Tko čeka i dočeka .Tako sam i ja dočekao post o MOJOJ školi.Odlično da skoro ne može bolje . Uz par malih dodataka , ako smijem .Zlica je točno primjetila , karta je iz 1958 god. Da napomenem ja sam rođen u STONSKOJ ul. br. 46 . I tamo sam stanovao do 1958 god . U tekstu se spominje domar PAVEL ( punim imenom PAVAO MAJSAK ) koji je radio u školi od 1.09.1944 do 1.09.1969 . Meni je osobno ostao uspomeni događajem iz 1952 godine ..Naime u školi se održavao VJERONAUK . I to svaki zadnji školski sat u popodnevnom turnusu ..Kako je PAVEL imao dužnost , očistiti razrede za jutarnju smjenu . A tu večer je svečenik malo zakasnio , a Pavel malo više pogledao u čašicu , dogodilo se : Pavel je nas i svečenika METLOM doslovno istjerao , uz psovke iz školske zgrade . I to je bio zadnji VJERONAUK u bilo kojoj školskoj zgradi u bivšoj JUGI , a i moj zadnji " odnos sa crkvom ". Još da napomenem , škola je izdala knjigu " NAŠIH 100 godina 1897 .1997 " i drugu " NAŠIH 110 godina 1897 -2007 " .Knjige se mogu kupiti u školi , ako nekoga zanima . I još nešto . Na zadnjoj slici , zgrada sa desne strane sadašnjeg ulaza u školu BILO JE DJEČJE OBDANIŠTE u moje vrijeme školovanja ...Još jednom hvala na postu ...
Dundo, drago mi je da te je tako razveselio moj post!Ako imaš još koju zgodnu priču o školi, napiši!kada si ju ti pohađao?
moja škola :)
Posle jako puno godina ponovo sam u Zagrebu, na Kneziji pokusavao pronaci gde je nekada bila kuca moje bake (Stonska cesta br. 66) - onaj kraci dio izmedju Kalinovice i Cavtatske sa svega tri kuce. Ali od zavoja u Horvacanskoj cesti koji jos uvek tamo stoji i uliva se u sadasnju Tina Ujevica nekako mi nije uspevalo. Postoji deo Kalinovice od Nove ceste ali je kratak. Zato hvala na ovoj mapi iz 1958. (predpostavljam) jer mi pomaze da barem nekako lociram poziciju kuce medju sadasnjim novim zgradama. A sa zadovoljstvom sam procitao istorijat skole u Horvacanskoj jer je tamo u skolu isla i moja majka koja je kao mala imala snove "da buju po Horavacanskoj vozili tramvaji"!!!
Pozdrav iz Amerike. Evo zadnjih dana pisem u obliku kratkih prica neke dozivljaje iz sretnog djetinjstva, iz vremena kad se ta skola zvala 'Braca Ribar". I kako vec to ide, nisam se mogao sjetiti imena nekih profesora pa sam ih potrazio putem interneta i nalitio sam na ovaj tekst. Cestitam autoru. Zelim samo potvrditi da je domar Pavel uistinu "postrojavao" klince u redove prije ulaska u skolu povikom "jedna glava, jedna brada". Tada se jos koristio ulaz iz Horvacanske. Skola je bila puna zanimljivih profesora koji su vjerujem svima ostali u lijepom sjecanju. Primjerice profesor likovnog kojeg smo svi zvali Popaj, a koji je s interesom i pun strpljenja gledao nase crteze i komentirao ih. Profesorica ruskog jezika (Podvalej), profesorica hrvatskog (Juricic), profesor glazbenog (Kutnjak) ... Samo je jedan profesor bio iznimno grub prema nestasnim klincima, profesor matematike i fizike (Slovenc) koji ce kasnije postati direktor skole, ali to je druga prica. Ukratko, bilo je svega ... najvise sretnih dana.