Gorsko zrcalo – jedina prava stijena Medvednice

Snimio: Vanja

Iako današnji dan baš ne zove na odlazak u prirodu odlučio sam podsjetiti vas na ljepše dane i na jedan zgodan prirodni kutak u bližoj okolici grada!
(a isto tako sam odlučio i malo-pomalo koristiti fotke nagomilane ovoga ljeta )

Medvednica je, po mom prilično bogatom planinarskom iskustvu, jedna od dosadnijih planina koju poznajem – nema tu mnogo veličanstvenih pogleda (kad je vrh uokviren šumom, a terasa TV-tornja nedostupna posjetiocima), lijepih livada ili pak impozantnih stijena … no, kad se malo skrene sa uobičajenih staza nađu se i tu dosta zanimljivih odredišta za izlete. Jedno od tih odredišta, lako dohvatljivo, čak i javnim prijevozom, ali svejedno ne osobito poznato izvan planinarskih krugova, jest Gorsko zrcalo.

Radi se o stijeni koja je izgleda nastala geološkim rasjedom (iako postoje mišljenja da je nastala i ljudskom djelatnošću, odlamanjem kamena) i visine je oko 20 metara, a širine 15-tak i kao takva je najveća monolitna stijena čitave Medvednice. Prilaz je vrlo jednostavan – autom treba doći do Markuševačke Trnave i samo slijediti istoimenu ulicu do kraja asfalta na kraju naselja gdje se nalazi omanje parkiralište (obično dovoljnog kapaciteta). Dalje se nastavlja šumska cesta koja prati potok Trnavu i za oko cca pola sata ugodnog hoda (dijelom i uz livade pogodne za piknik … nažalost, ambijent nije potpuno prirodan zbog potoka zatvorenog u betonsko korito – regulacija je provedena prije desetak godina) se stiže do odvojka prema stijeni. Odvojak je označen drvenim putokazom i od njega je još svega nekoliko minuta hoda do podnožja stijene i obližnje nadstrešnice nazvane “Milanovo sklonište” koje dobro dođe u slučaju kiše. Pored nadstrešnice protječe i malen potok – pogodan za dječju igru, ali i za hlađenje pive

Što se javnog prijevoza tiče, treba uhvatiti ZET-ov autobus linije 205 koji iz Dubrave vozi do Bidrovca – pitajte vozača gdje sići.

Za lijepa vremena u stijeni zna biti dosta penjača, obzirom da je uz zid iznad tunela na Dolju ovo glavno penjačko odredište na području grada. Dobra strana te popularnosti je to što se često može uživati u pogledu na vješte penjače, a loša je ta što je zbog te popularnosti količina smeća oko nadstrešnice nešto veća nego drugdje na Medvednici (moguće je da za to smeće penjači nisu uopće krivi!). No, usprkos tome to je zgodno mjesto za provesti par sati u miru prirode!

Na OVOM linku zainteresirani mogu pronaći i sve informacije o penjačkim smjerovima u stijeni, a OVDJE je još nekoliko dodatnih informacija i fotki o samoj lokaciji.

Pogled na branu retencije Trnava sa sjeverne strane. Snimio: Vanja

Stijena uokvirena zelenilom (fotkanje otežava pozicija stijene koja je sredinom dana u kontralihtu). Snimio: Vanja

Naš čovjek na vrhu stijene – do vrha se stiže za minutu-dvije stazicom sa desne strane stijene. Snimio: Vanja

Ulazak u stijenu gledan odozdo. Snimio: Vanja

Ulazak u stijenu gledan odozgo. Snimio: Vanja

Sidrište za uže s pogledom. Snimio: Vanja

Otac i sin, upravo pristigli sa vrha. Snimio: Vanja

Kraća i manje strma padina prijladna za svakoga (nalazi se lijevo od glavne stijene). Snimio: Vanja

Sidrište na “dječjem smjeru”, skoro svi stariji od 6 godina su se spustili tim smjerom. Snimio: Vanja

Na padini. Snimio: Vanja

Milanovo sklonište snimljeno s podnožja stijene. Snimio: Vanja

Dječja zabava u potočiću – kao stvorena za vruće ljetne dane. Snimio: Vanja

Čamci su u luci. Snimio: Vanja

Na povratku, pogled s brane. Snimio: Vanja