Evo još jednog posta vezanog uz knjigu Darje Radović “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba”, ponovo o jednom trešnjevačkom kvartu, no sada je riječ o gradskim kućama kasarnskog tipa (malo većeg komfora od onih najmanjih, zato što su bile građene za gradske činovnike) koje se nalaze u bloku Selska-Zagorska-Meršićeva. U tom bloku, tada još na rubu grada, bez komunalne infrastrukture, je sagrađeno 13 dvokatnih kuća sa 1-sobnim stanovima od po 45 m2 te 2-sobnim stanovima od po 57 m2 (stanovi su imali WC-e, ali nisu imali kupaone), dvije zgrade uz Selsku cestu su bile nešto luksuznije, s većim stanovima i ukrašenije.
Nešto kasnije, 1924., unutar bloka su dograđene još 4 prizemne kuće vagonskog tipa (slične onima u Naselju Istrana i invalida ili pak na Lašćinšćaku) sa po ukupno 20 stanova od po 25 m2 za deložirce. Sve zajedno to je bilo 156 stanova u zgradama te 80 u malim kućama. Nacrte su potpisali Karlo Vajda i Ivan Zemljak u iem Gradskog građevnog odsjeka, radove je vodio inženjer Šivak, a nacrte baraka crtao D. Boesenbacher.
Što reći o današnjem trenutku ovog bloka?
U jednom dijelu bloka je smješten Đački dom (koji nije na osobito dobrom glasu) koji na neki način obilježava čitav jugozapadni dio bloka (unutar dijela dvorišta je smješteno igralište). Preostale zgrade su u ok stanju, nit posebno ruinirane, niti posebno obnavljane … dok su kuće unutar dvorišta očito dobru klasu niže na ljestvici životnog standarda. Nisu tako ruinirane kao recimo na Lašćinšćaku, ali čini se da nude zaista tek minimum uvjeta za život, a u njima žive pretežno stariji ljudi. Prateći objekti (WC-i, drvarnice) su na rubu rušenja, vjerojatno se čeka da se sruše sami od sebe kako bi netko poduzeo neku akciju …
Komentari (9)
Hvala Ti na ovom postu, puknula me sasvim druga emocija gledajući ove fotke - nostalgija. Odrastao sam u Meršićevoj (druga zgrada na fotki, odozgo) i o tom dijelu grada se itekako ima što napisati. Recimo, nadanja onih ljudi u barakama da će nakon katastrofalne poplave brzo dobiti stanove, a ne ostati u barakama cijeli život. Osnovnu školu na početku ulice koja je i dan danas ista - derutna i zapostavljena. Trebalo bi spomenuti i bivši JŽ ranžirni kolodvor tik uz ulicu, pa potok i Carinu, pekanicu...Veliki pozdrav i još jedanput Ti zahvaljujem!
I opet se moram zapitati koliko sam puta prošao pored tih zgrada ne znajući o njima niti djelić toga što si napisao . Ovo ti je super prilog i super blog, Vanja !!! :-)Nego, reci, je li oni derutni WC-i vani izgledaju kao da su još uvijek u upotrebi ?
Nevjerojatno, ali i mene je obuzela nekakva nostalgija.
Baš tužno djeluju ove barake
Strašno volim Zagreb, a ti mi otkrivaš neke nove dijelove za koje vjerojatno ni mnogi Zagrebčani ne znaju, a kamoli ja.No za Selsku znam.
Mogu samo reci kao i ostali - hvala ti, Vanja! :)
Dragi moji, drago mi je da sam vam otkrio (ili vas podsjetio - kao E.P:-a ;o) ) i ovaj zanimljiv djelić ZG-povijesti. Još malo pa mi ističe termin za posudbu knjige pa moram malo brže obići još preostale kvartove i zgrade iz knjige - dakle, biti će još ovakvih pričica!Neke od ovih baraka zaista izgledaju loše, ali je općenita atmosfera ipak puno bolja nego na recimo Lašćinšćaku, taj kvart je zaista valjda najtužniji koji sam vidio ovako lutajući gradom - vidi post od 28.06.2009.)I, naravno, hvala vam na podršci!P.S. Što se WC-a tiče, nisam zagledavao unutra, no kako sam tamo relativno često u prolazu, jednom ću škicnuti ;o)
ajde da i ja koju prozborim o ovim "barakama" pošto u njima živim od 1976. godine.koliko mi se čini da su sagrađene 1926. godine kao nužni smještaj zbog poplave u Zagrebu te godine.oni wc-i su još u upotrebi. građeni su tako da na jedan wc ide po 4-5 obitelji (pripadajućih stanova). doduše, puno stanova ima svoj wc sada, ali još ih ima koji se koriste.za vrijeme drugog svjetskog rata, to su bile Hitlerove konjušnjice. svaki stan jedan konj !!!sada muku mučimo sa vodom. vodomjer je originalan, po 1 za svake 2 zgrade. 2 pripadaju na meršićevu ulicu, 2 pripadaju na zagorsku. kako u počecima nije bilo vode u stanovima, nego su bile pumpe za vodu na dvorištu, to je bilo ok, pogotovo jer je cijena vode u ono doba bila smiješna, ali sada kada svaki stan ima svoju vodu, od vodomjera do stanova je splet cijevi od preko 250m, koje svako malo pucaju, tako da su nam računi za hladnu vodu po 500 kuna. naravno da sa vodoopskrbom ne možemo srediti situaciju.kanalizacija je prastara, cijevi pucaju i fekalna voda se mješa tj. ulazi u šahtove od pitke vode, pa cijevi i ventili stalno prohrđavaju i pucaju.inaće, te zgrade su pod rušenjem već preko 20-ak godina, tj. od kada se gradio crveni neboder na selskoj cesti. već smo imali i potpisane stanove tamo, ali kako to biva, neboder je prodan, a mi ostali ovdje.stanovi su u većinskom gradskom vlasništvu tj. više od 50% i služe kao odskočna daska za bandićeve stanove. svako malo se unutra provaljuje. kako netko odseli, za koju noć je novi stanar sa obitelji unutra. naravno, grad kaže da tu ne može ništa (jedino pravnim putem koji se vuće godinama), a kao i nisu sređeni vlasnički odnosi...samo, ako nisu sređeni vlasnički odnosi, kako je grad dozvolio onda otkup tih stanova (bivša stanarska prava), a sada kada tražimo nekakve akcije, ništa se više ne može...sve u svemu, velika gradska sramota na samo par koraka od doma sportova, a mogu slobodno reći i trga bana jelačića.
baraka man, hvala ti na javljanju, drago mi je da si se javio sa glasom ljudi koji tamo i stanuju! Slažem se, život u tim kućama nije lak i zaista tebi i svima drugima želim da se što prije nešto poduzme da počnete normalno živjeti (živio sam sa starcima i sestrom 30 godina u kućici od 22 m2 korisne površine, jednom grijanom prostorijom s pećicom na drva, a od toga 20 godina bez kanalizacije i vodovoda ... i fakat nije zabavno tako živjeti)