Jučer pisah o jednom Griču … a evo me danas ponovo sa pričom o Griču, ali nekom drugom, posve drugačijem: riječ je o kinu Grič (odnosno, nekadašnjem kinu Rex, pa Klek i poslije dugo vremena poznatom kao Kosmaj) u Jurišićevoj ulici. Ako se ne varam, to je bilo posljednje kino koje je još poslovalo u okviru zagrebačkih “Kinematografa” da bi nakon nekog vremena i ono zaplivalo tim nekim čudnim “slobodnim” vodama.
(ako želite malko virnuti u prošlost, pročitajte razgovor za tjednik “Studio” sa nekadašnjim direktorom “Kinematografa” Enverom Hadžiabdićem ostvaren 1986., a možda ćete rado pročitati i članak u “Nacionalu” o stanju u našim kinima na početku ere multiplexa 2004. ili nedavno objavljen razgovor o posljednjem zagrebačkom biljeteru u “Jutarnjem listu”.)
Prema članku u “Jutarnjem listu”, novi vlasnik zgrade u kojoj se nalazilo kino “Grič” više ga ne želi imati u svojem prostoru pa ostaje tek da vidimo što će se dalje dešavati sa njime. Sudeći po vanjskom izgledu, potrebna je generalna reparatura (možda čak i rušenje?) cijele zgrade, a moj jučerašnji posjet je zatekao otvorena vrata haustora pa sam čak mogao malko virnuti i u dvorište … na žalost, nema tu lijepih prizora, tek nered i hrpa smeća.
Napušteni prostor kina Grič, snimljeno prije tjedan dana. Snimio: Vanja
O prošlosti kina, plakat postavljen zaslugom Zagreb Design Distrikta. Snimio: Vanja
U haustoru … Snimio: Vanja
Zapuštene vitrine za plakate i izlaganje bižuterije … Snimio: Vanja
Nered u dvorištu u koji se nekad izlazilo iz kino dvorane, a u kojem je radio i dućan sa bižuterijom “tara”. Snimio: Vanja
A do nekog novog uskrsnuća te zgrade prisjetiti ću se mojih posjeta kinu “Kosmaj” odnosno “Grič” – začudo, u svojoj zbirci starih kino ulaznica sam našao tek dvije: Jednu kada sam sa roditeljima i sestrom 07.09.1975. gledao film “Tarzan – kralj džungle” te iz 22.07.1990. kada sam u njemu gledao “Veliko plavetnilo”. Između tih godina je kroz to kino prošlo mnoštvo westerna, kung fu i soft porno filmova koje sam ipak najčešće gledao u meni bližim kina poput “Partizana” i “Studija”.
Snimio: Vanja
P.S. Ako vas zanima generalna prošlost zagrebačkih kina pročitajte OVAJ tekst na mojem blogu kojeg sam napisao 2011. godine.
Komentari (3)
U rasapu društva ogleda se i rasap artefakata...!
Strašno, što je privatizacija napravila, uništeno je jedno kultno mjesto i simbol našeg grada. Samo da taj prostor ne bude prenamijenjen u neki mccdonalds ili nešto tako "kreativno" pisao sam post o zatvaranju tog kina... Pitanje postoji li uopće neka konstruktivna ideja za taj prostor.
Komentar na kom.prije, ja ne bi krivio nikakve privatizacije (ta popularna riječ se prišiva svemu - sjećam se da je 90ih išla ruku uz ruku s sveprisutnim "tajkunima" koji su u novom mileniju gotovo naprasno isčeznuli iz medijske upotrebe - nešto slično kao današnje "lex" budalaštine i slični izmišlj.namjenski pojmovi), nego je bazični razlog u razvoju tehnologije i promjeni tržišta i interesa - "multiplexi" posluju već dugo godina na samom rubu opstanka, pa gdje ne bi ovakva lokalna kina, koja su imala svoje vrijeme i svoju ulogu, al ona ne može vječito trajati (nažalost?)Što se tiče zadnjeg filma iz 1990. legendarnog Big Blue; ako je to bila posljednja tvoja projekcija, nije bio loš izbor nikako ;-)