Danas popodne sam se šetao Deželićevim prilazom pa uđoh u jedan od haustora u kojem još nisam nikad bio, rekoh, tko zna, možda se nađe unutra neka zanimljivost: Lijepi vrt, zanimljivo stablo, stari natpis, nešto četvrto …
… i, zbilja, unutra, u haustoru, sam naišao na staru dugoljastu kuću na kojoj se, iznad vrata, nalazio natpis “IKOM servis”!
Teško je reći koliko je dugo ta kuća (i servis u njoj) izvan upotrebe – ali sigurno 10-15 godina … a možda i više.
Natpis iznad vrata zapuštenog objekta u dvorištu zgrade u Deželićevom prilazu 29. Snimio: Vanja
Objekt u dvorištu zgrade u Deželićevom prilazu 29. Snimio: Vanja
Jedan od prozora na objektu bivšeg IKOM-ovog servisa. Snimio: Vanja
Zanimljiv uzorak oljuštene boje na zidu servisa. Snimio: Vanja
Pogled iz dna dvorišta prema uličnoj zgradi. Snimio: Vanja
A kad sam već naišao na IKOM-ov servis zanimljivo je prisjetiti se te tvornice. Osnovana je 1947. i radila je na adresi Ilica 191 (vrlo blizu Pivovare!), izrađujući svašta, od medalja i značaka pa do plinomjera i plinskih peći. Ime IKOM je zapravo bio akronim od Industrija i kovnica Orešković Marko, a dotični je Marko Orešković bio poznati antifašist poginuo 1941. u Lici. Sigurno se mnogi sjećaju da je Langov trg u doba Jugoslavije nosio njegovo ime!
Više o tom originalnom IKOM-u možete naći u tekstu na Tehničkoj enciklopediji (OVDJE), a tamo i piše što se sa firmom desilo nakon zlatnih 60-ih i 70-ih. Sredinom 1970-ih donošenjem Zakona o udruženom radu IKOM se podijelio na dva OOUR-a, OOUR Bižuterija i galanterija te OOUR Precizna mehanika i plinski aparati. Oba OOUR-a zajedno su krajem 70-ih zapošljavala čak oko 1000 radnika.
No, vremena su se mijenjala pa su se onda mijenjao i život tih OOUR-a … naravno, ne baš u najboljem smjeru. Evo što već spomenuta enciklopedija kaže o tom razdoblju:
Godine 1989. dva OOUR-a postala su samostalna poduzeća. IKOM – Industrija komunalne opreme i mjerila na lokaciji Kovinska 7, bavi se proizvodnjom i servisiranjem plinskih peći i uređaja za vodu i plin s mogućnošću obavljanja trgovinske djelatnosti, usluga prijevoza i vanjskotrgovinske djelatnosti, a IKOM – Industrija i kovnica obojenih metala (skraćeno IKOM – Kovnica) na lokaciji Ilica 191 (poslije u Sesvetama, Varaždinska 76A) proizvodnjom lijevanih, kovanih i prešanih proizvoda, zlatnog i ostalog nakita, otkupom loma plemenitih metala i prijevozom putnika i robe u javnome cestovnom prometu. Oba poduzeća privatizirana su 1992., a danas djeluju kao društva s ograničenom odgovornošću. Prosječan broj zaposlenih u oba poduzeća 1990-ih bio je 30 do 60 radnika.
Evo što kaže web stranica IKOM-Kovnice (OVDJE), a što IKOM – Industrije i kovnice obojenih metala (uočite kako je akronim i dalje prisutan, ali s drugim značenjem!) (OVDJE).
I, za kraj, čak i ja imam jedan IKOM-ov proizvod u svojem stanu – plinomjer!
IKOM-ov plinomjer, svježe postavljen nakon zamjene, prije mjesec dana. Snimio: Vanja
Komentari (4)
I meni je super traziti (i nalaziti) takve kutke gde te vremeplov baci 20-30-40 pa i 50 godina unazad! Po mom rodnom Dorcolu, jedan od najstarijih delova Beograda, jos se mogu naci kucerci i delovi ulice u takvom stanju. Ipak, sve ih je manje, to se kupuje da se srusi i sazida blokcina sa 8-10 spratova. Verovatno je to ipak bolje, ali nostalgija ne slusa razum...
Sjećam se te firme i značaka a u tadašnjoj vojsci se ova kratica pretvorila u 'Idem Kući Ovog Mjeseca'.
VladKrvoglad: Za tebe, obzirom da si iz Beograda, imam jedno pitanje - navodno je do ne tako davno (prije 4-5 godine) u jednom od beogradskih kvartova (mislim da su u pitanju Čukarica ili Voždovac) postojala ulica imenom Trešnjevka. Ime je dobila na osnovu prijateljstva između zagrebačke općine Trešnjevka i te beogradske općine.Možeš li, molim te, istražiti da li je ta ulica zaista postojala? Hvala ti!Gogoo: Nisam znao za "Idem kući ovog mjeseca", odlična stvar!
Ok, pokusacu da nadjem.