Iščezli potoci (1): Bliznec

Potok Bliznec na dijelu uz Maksimirsku šumu. Snimio: Vanja

Drage i dragi moji, u ovom i slijedećem postu ću vam napisati ponešto o dva zagrebačka potoka koji su, svaki na svoj način, nestali sa lica grada i zemlje, i o tome kako bi njihovi “posmrtni ostataci” mogli zadržati sjećanje na nekadašnji žubor potoka i bar malko oživjeti život u tim kvartovima.

Prvi je na redu potok Bliznec (ili Mrzljak, kako ga još ponegdje u Podsljemenu,zovu). To je jedan od najdužih i vodom najbogatijih zagrebačkih potoka. Izvor mu se nalazi vrlo blizu samome vrhu Medvednice, a nakon spuštanja u dolinu u naselju Bačun on teče do vodne retencije Jazbina između Čreta i Remeta i nakon toga se, u svome reguliranome koritu, spušta do Maksimirske šume uz koju, uz jedno od najljepših zagrebačkih šetališta, stiže do Poljoprivrednog i Šumarskog faksa te dalje do Ravnica, Borongaja, Ferenčice i, na kraju svog života, stiže do Kozari Boka gdje se ulijeva u famozni “Drek river”. Ono što se za sam potok i stanovnike uz njega izmijenilo još prije 15-tak godina je činjenica da je potok na potezu od Maksimirske ceste do Ferenčice ukopan u zemlju, a na njegovoj “ponorničkoj trasi” se danas većinom nalazi betonirana staza odnosno, gdje nje nema, “nedefinirani teren”… Ta staza se već danas u jednom svom dijelu, od Ferenčice do željezničke pruge, koristi kao šetalište, no čini mi se da bi se njen položaj kao prilaznog puta već spomenutom prekrasnom šetalištu uz Maksimir dao i puno bolje kapitalizirati, kao biciklistički prilaz koji bi spajao jug grada (možda čak i Novi Zagreb, preko Mosta mladosti i Folnegovićeva odnosno rukavaca Savice) sa sjeverom, zelenu zonu okolice Save i njenih jezeraca sa zelenom zonom Maksimira, Dotrščine i same Medvednice, a sve to putem koji bi izbjegavao sve važnije cestovne pravce, dakle vodio bi kroz mirne predjele grada uglavnom neopterećene bukom i smradom.

Dio toka potoka Bliznec kroz ravnice i Peščenicu – crveno je označen dio koji sada teče podzemno.

A kako to učiniti i koje su to preinake potrebne da bi taj pravac zaživio?
Pogledajmo slijedeći niz fotki koje su nastale pred 15-tak dana kada sam biciklom prošao taj koridor od Vukovarske ulice (gdje, na rubu Ferenčice, potok izlazi iz podzemlja) do Maksimirske, gdje u njega ulazi.

Dio između Vukovarske i željezničke pruge je već uglavnom definiran: betonska staza je dobro vidljiva i tu bi trebale tek neke manje izmjene kako bi staza postala posve upotrebljiva i ugodna za šetnju i vožnju bicikla:

– neposredno prije Vukovarske (sa sjeverne strane) se nalaze betonsko kućište za šahtove koje bi staza trebala zaobići
– na prijelazu preko Borongajske ceste se sada nalaze samo stepenice, a bilo bi vrlo jednostavno dodati i prikladnu rampu

Potok Bliznec, na putu uz Ferenščicu. Snimio: Vanja

Tramvajski most južno od Vukovarske, neposredno prije njega potok ponovo izlazi na vidjelo. Snimio: Vanja

Velika šaht-pregrada neposredno iznad Vukovarske ceste. Snimio: Vanja

Južni pristup Borongajskoj cesti – fali rampa. Snimio: Vanja

Sjeverni prilaz Borongajskoj cesti – i ovdje bi se to dalo ljepše izvesti. Snimio: Vanja

Još jedna prepreka, ovaj put između Borongajske i pruge. Snimio: Vanja

“Prepona” izbliza. Snimio: Vanja

Druga (i posljednja) “Prepona”. Snimio: Vanja

Lijep dio puta, onaj pored “aerodromskog naselja” na Borongaju. Snimio: Vanja

Prema pruzi. Snimio: Vanja

Pred prugom i Branimirovom, u pozadini su zgrade na Ravnicama. Snimio: Vanja

Najteži logistički problem je prijelaz željezničke pruge i Branimirove ulice. Najbolje bi bilo kada bi postojao direktni prolaz (pothodnik), no teško je vjerovati da bi se, bar u sadašnjoj situaciji, grad odlučio na njegovo kopanje, pogotovo što već nekoliko stotina metara zapadno već postoji jedan, onaj kod ž.st. Maksimir. On bi se, uz nešto obilaženja, također mogao upotrijebiti za prolaz (uz nužnu izgradnju rampe u njemu).

Sa sjeverne strane Branimirove se na trasi potoka nalazi neupotrebljeno zemljište uz koji prolazi ulica Ravnice I koja u tom dijelu nije osobito prometna i koja bi mogla dobro poslužiti biciklistima. Uz nju se nalazi i jedina preostala živuća uspomena na potok, ograda na mjestu bivšeg mosta, koja bi se možda mogla obnoviti i sačuvati u znak sjećanja na potok koji je nekad tu tekao.

Opasan prijelaz, no ipak u upotrebi. Snimio: Vanja

Uz Branimirovu, s potokom pod nogama. Snimio: Vanja

A gdje je, gdje je potok taj? Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Dio trase potoka stotinjak metara južno od “Kraša”. Snimio: Vanja

Posljednjih nekoliko stotina metara je potok tekao uz prometniji dio ulice Ravnice I uz koju se nalazi tvornica “Kraš”. Tu bi, recimo, bilo lijepo napraviti biciklističku stazu do Maksimirske ceste, a vjerujem da bi i “Kraš” mogao upotrijebiti zgodnu lokaciju za malo propagande i promociju kako svojih proizvoda tako i same staze (uz sami ulaz se nalazi trgovina sa simpatičnim natkrivenim prostorom sa klupama i zabavnim vodoskokom, lijepo mjesto za zaštitu od kiše, recimo!)

Nakon prelaska Maksimirske ceste je potok ponovo pod vedrim nebom i staza bi prelazila na prekrasno šetalište uz rub Maksimirske šume, za 15-tak minuta vožnje se stiže do ulice Gornji Bukovec (do tamo je staza je uređena), a zatim za slijedećih 20-tak minuta (staza nije uređena, ali je moguć prolazak) dolazi do retencije Jazbina ili, ako se krene na drugu stranu, za 5 minuta je ulazak u Dotrščinsku šumu, još jedan lijep zeleni kutak grada.

Odmorište ispred “Kraša”. Snimio: Vanja

Početak staze sjeverno od Maksimirske ceste. Snimio: Vanja

Eto, nadam se da ću jednom i doživjeti da tim putem zaživi staza, kao što ste pročitali, ona bi vrlo direktnim i mirnim putem spajala jug i sjever istočnog dijela grada i vjerujem da bi brzo našla svoje korisnike!