
Uz Horvaćansku cestu kod mosta preko potoka Črnomerec, lipanj 2010. Snimio: Vanja
Već se toliko puta potvrdila moja tvrdnja da priče (o gradu, ljudima, svemu) leže posvuda oko nas i da se treba samo sagnuti, očistiti ih od prašine i pokazati onima oko nas … a današnji post je samo potvrda rečenoga.
Dugi niz godina gledam pomalo neobične ostatke niskog betonskog zidića uz Horvaćansku cestu, tik pored potoka Črnomerca, nedaleko nebodera u Ulici Braće Domany, i razmišljam na što me oni podsjećaju. Prva asocijacija mi je uvijek bila na stare kvartovske dućane – oni su tako često bili u prizemlju obiteljskih kuća, obično sa malim dvorištem ispred njih, mjestom gdje su se okupljali ljudi iz susjedstva popiti bocu pive, radnici pojesti sendvič, klinci polizati sladoled … i ta ograda je u mojim mislima taman odgovarala jednom takvom mjestu. Unutar ograde je do lani rasla vrlo stara žalosna vrba – to je također potvrđivalo moju teoriju, jer su iz nekog razloga vrlo često sadili baš žalosne vrbe i lipe uz dućane (možda radi bujne krošnje i debelog hlada ispod nje?). Sada više nema tog stable, no već je zasađena nova vrba iste vrste – hvala onima koji brinu o poštivanju tradicije i na ovaj način!

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Snimio: Vanja

Gdje li je i što sad radi Goga s natpisa? Snimio: Vanja

Snimio: Vanja
Jednom sam u nevezanom razgovoru zapitao kolegicu s posla (rođenu prije nekoliko desetljeća na Jarunu) zna li nešto više o tom mjestu i betonskom zidiću. Ona se maglovito prisjećala trgovine kuda su navraćali njeni roditelji i obližnje vinarije,a sjetila se i da su ljudi iz kvarta tu lokaciju zvali “Malta”.
Nakon toga su se događaji počeli odvijati nešto brže – pitao sam poznanike znaju li nešto više o tom mjestu, pogledao stare planove grada … i, sve je rezultiralo informacijom (preuzetom sa plana grada iz 1947. godine) koju sam dobio od vjernog pratitelja ovog bloga, VT-a, da se upravo na tom mjestu nalazila gradska mitnica. A mitnica je bila na neki način “gradska carina”, mjesto na kojem se naplaćivao porez (zvan i “maltarina” – otud i ime “Malta”!) na robu koja se dovozila na prodaju u grad, mjesto na kojem su žandari kontrolirali tko ulazi i izlazi iz grada …
I, priča je na taj način dobila i svoj konačni oblik, “kostur”, oko kojeg bi se dala isplesti još mnoga priča – recimo, pronađena je i jedna stara fotografija te mitnice …

Uočite detalj na uglu Horvaćanske i ulice Gredice I! Detalj plana grada je iz 1947., zahvaljujem VT-u na dozvoli korištenja!

Mitnica na Gredicama, preuzeto sa web grupe na Facebook-u “Zagreb kakav je bio nekada”
… a pregledom već spomenute karte iz 1947. pronađene su lokacije još mnogih drugih gradskih mitnica (svaki ulaz u grad je imao svoju “ekspozituru”), još poneka fotografija.
Prema mojim informacijama, mitnice su ukinute nedugo nakon 2. svjetskog rata, vjerojatno u godinama 1947.-1948. … Zanimljivo je uočiti kako se u samo 60-tak godina desila velika promjena – od doba kad je svaki grad imao svoju malu “granicu” oko sebe (a to doba je trajalo jako dugo, od davnina pa do prošloga stoljeća!), preko perioda kada više nije bilo gradskih granica, ali su državne bile neprikosnovene (nakon 2. svjetskog rata), pa do sadašnjeg doba kada malo pomalo nestaju i mnoge državne granice i svijet, ne samo zaslugom globalnih komunikacija, već i raznih integracija (što god mi mislili o njima).
Mislim da se može reći da je dosadašnji razvoj čovječanstva pokazao da je nestajanje granica i barijera među ljudima pozitivan proces pa vjerujem da je tako i sa ovdje spomenutim iščezavanjem granica … a ovaj post (i još poneki budući posvećen gradskim mitnicama) nek posluži kao dokumenat o vremenu koje je već davno prošlo i kojeg u sadašnjosti još možemo doživjeti tek kroz poneki nalaz ove vrste. Vjerujem da je mlađim generacijama sam pojam “granice” na izlazu iz grada potpuno stran i nerazumljiv, a u dogledno doba će im vjerojatno biti sve nerazumljivije i državne granice
Komentari (14)
Ajme super! punot i hvala. ja zivim blizu toga i svaki dan prolazim pored toga i uvijek me i zanimalo sta je taj zidic.. donedavno je bila velika vrba untar toga al su je posjekli :(
Svaka čast!
ovo je stvarno odlično. prošao sam tamo tisuću puta i ništa nisAm opazio . a kad tamo, cijela priča, ep praktički!
Super prica, bas ti hvala, i ja vrlo blizu stanujem i cesto prolazim ispred tog zidica. Na prvoj se slici vidi livada koja je pseci raj, na koji volim navratiti. Navodno je tuda trebala ici cesta do Remize, i navodno su stanovnici kvarta skupljali potpise da se to ne napravi te da se sacuva ova zelena povrsina. O ovoj ogradi koja se vidi na prvoj slici sam cula da ju je postavio jedan covjek da oznaci svoje vlasnistvo i on navodno koci izgradnju te ceste. Ne znam da li trazi previse novaca ili je i on ljubitelj zelenih povrsina? To su price koje kolaju o livadi. Ja navijam da livada ostane :)) Hvala ti jos jednom na lijepoj prici....
Ovo moram pod hitno otići pogledati .... nikad mi nije upalo u oči, a još od malih nogu se često krećem u tom i u obližnjim kvartovima. Dosta dobro se sjećam Jaruna iz doba dok tamo još nije bilo niti jedne jedine zgrade, ali igrom slučaja (ili nepažnjom) ovu mitnicu nisam uočio. Nadam se se netko neće sjetiti ići porušiti ovaj relikt povijesti. Svaka ti čast, Vanja, kako si ovo iskopao i dokumentirao ... bravo !!! :-)
Se skup zgleda ko ajzenban štacija. Je tak, Seabral?
Obavezno ću se prošetati :-)). Mitnica se sjećam iz ratnih filmova (Kuda idu divlje svinje?) i onih kontrola :-)).
@Jezičar: naravno, baš tak .... skoro pa si mi uzel riječ iz usta ;-) :-)
I na črnomercu je nekad bila mitnica. Sad ima nekakav restoran čini mi se koji se zove Mitnica. Kažu da im valjaju čevapi :DA kad smo već kod črnomerca,mogo bi nabacit neki post o dva jezera na črnomercu? ;)
@Luka: što se čeka - sam' stavi - pa javi :o)To su ona jezera od/kod ciglane?@Vanja: zamisli da se na inicijativu kruga okupljenog oko tvog NZ-a, uspije na dobar dio mjesta koje si istražio postaviti ploča (tekst+stara karta+stara fotka), a usporedno tiska NZ turistička karta s ucrtanim točkama!!!
@Luka: išao sam jednom tamo pa sam zabasao u šikaru i do neke ograde - ako znaš neki bolji prilaz, javi!@DenMla: da, razmišljao sam o tome, čak i predložio jednoj građanskoj lokalnoj inicijativi, a bilo je i govora o tome kad sam bio u KC Trešnjevka - rezultata zasad nema, no ne znači da ih neće biti! ;o)
Izvrsna priča na fantastičnom blogu! Samo tako naprijed! Vjerni čitatelj.
Ja sam odrasla u Brace Domany 8 i pogled sa mog prozora na 9-om katu je padao na vrbu i zidic. Tu smo se 80-ih mi klinci nalazili i sjedili na zidicu i jeli sladoled prije sto bi krenuli u neku djecju avanturu tipa skupljanje krede koja se mogla naci na obliznjim gradilistima ili smo znali drznuti se i krenuti u kradju ruza iz vrtova malih kucica koje su polako kasnije nestajale zbog sirenja novog naselja...Sjecanja sad samo naviru, djetinjstvo u Brace Domany 8 ispred i iza zgrade je bilo fenomenalno. Hvala na ovom post-u i mojoj najboljoj frendici zadnjih 30 godina koja me je uputila ovdje.
zanimljivo kako su se zidic i ona stara vrba ukopali s vremenom...