Još od samog otvorenja sam se spremao posjetiti izložbu “Industrijski centar države” koja je posljednja dva mjeseca bila otvorena (i još uvijek jest, do kraja ovog vikenda) u Muzeju grada Zagreba, no stalno je nešto sprečavalo moj odlazak u muzej i već mi se na tren učinilo da će mi izložba pobjeći ……. no, ipak sam uspio ugurati ju u svoj podosta zatrpan raspored i jučer sam ju ipak pogledao!
Što reći?
Autor izložbe Goran Arčabić je ponovo, kao i za prvog dijela izložbe (“Zagrebačka industrijska baština, 1862.-1918.”) koja je 2010. dala pregled stanja zagrebačke industrije do I svjetskog rata, pripremio mnoštvo zanimljivih podataka koje je u izložbu (ponovo) postavio Bilić-Mueller design studio. Izgled izložbe me je pomalo iznenadio mnoštvom kartonskih kutija koje asociraju an skladište odnosno industrijsku tematiku i u prvi čas mi se nije svidio, no tokom razgledavanja mi je sve to zapravo postalo jako simpatično i sa takvim dojmom sam i izašao.
Ulaz u prostor izložbe, pravi skladišni ugođaj. Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Za ljubitelje podataka je tu više nego dovoljno građe za proučavanje, ima tu i raznih grafikona, nacrta, puno fotki od kojih većinu do sada nisam nikad vidio, a za moja osobna iznenađenja su se pobrinula “poglavlja” izložbe o tvornici svijeća “Iskra” (koja se nalazila u zgradi koja je većini ljudi poznatija kao sjedište firme “Lim” u Bužanovoj) te o ljevaonici braće Ševčik u Prilazu baruna Filipovića, za koju zgradu sam znao da postoji, ali nisam znao koja je firma bila u njoj.
Stoga, ako vam sve ovo zvuči zanimljivo, nemojte čekati već se uputite u MGZ najkasnije do ove nedjelje, 16.12.2012.!
A sad, kratki prikaz izložbe (zahvaljujem osoblju MGZ-a koje mi je odobrilo fotografiranje!)!
Dakle, u doba između dva svjetska rata se Zagreb nalazio u okviru tadašnje Kraljevine Jugoslavije u kojoj je on bio drugi grad po veličini nakon Beograda, ali i najjači industrijski centar (vidi kartu!). To je bilo doba u kojem je gradska vlast aktivno pomagala industrijski razvoj grada i to na razne načine – otkupom ili ustupanjem gradskog zemljišta, oslobađanjem od uvoznine na strojeve, materijal za izgradnju ili sirovine, smanjenjem poreznih davanja … Privučeno takvim razvojem, ali i teškoćama života na selu u grad je dolazilo sve više stanovnika i između 1910. i 1931. stanovništvo grada se udvostručilo. Uz industrijske zone su se gradila i naselja za radnike (prvenstveno na Trešnjevci, Trnju, Peščenici), što organizirano (sjetite se svih onih mojih postova sa temama iz knjige Darje Radović Mahečić “Socijalno stanovanje Zagreba između dva rata”!), što neorganizirano.
Pregled industrije u doba Kraljevine Jugoslavije.
Pongračevo iz zraka 1929. godine.
Negdje na Trešnjevci 30-tih godina.
Bazu za razvoj industrije je zadala regulatorna osnova iz 1887. godine koja je industriju smjestila u područja južno od pruge te zapadno od sadašnjeg Zapadnog kolodvora i istočno od sadašnje Bauerove ulice (tada Klaoničke). Od 1936. godine i novoga masterplana industrija je pretežno koncentrirana na jugoistočni dio Peščenice (smjer Žitnjak), no dobar dio zacrtanoga tim planom ipak nikad nije ostvaren.
Okvir za razvoj industrije je davalo i širenje infrastrukture (npr. dogradnja el. centrale 1930.) te razvoj trgovine i sajmova (Zagrebački zbor je osnovan 1909., no od 1936. je iz skučenih prostora u Martićevoj premješten na mjesto nekadašnje tvornice namještaja Bothe i Ehrmann odnosno sadašnji SC u Savskoj). Prema podacima iznesenim na izložbi godine 1932. Zagreb je imao 160 proizvodnih poduzeća!
Studija za generalni regulatorni plan iz 1936.
Smještaj industrijskih zona.
Zagrebački zbor u Savskoj.
Željezničke radionice, do skora “Gredelj”.
“Bubara” oko 1900.
Kao ogledni primjerak za ovu izložbu je izabrano 8 tvornica koje se danas nalaze u raznim fazama svoga života, no zajedničko im je da posjeduju određenu spomeničku zaštitu i da im je budućnost zasad još uglavnom nepoznata. Autor izložbe ističe da se nakon prenamjene kožare u Medvedgradskoj u Gliptoteku 1940. godine što je bio presedan svjetskih razmjera (prvi industrijski objekti su stavljeni pod zaštitu UNESC-a tek prije 25 godina!) nije mnogo toga dogodilo na području zaštite industrijskih objekata u Zagrebu.
A evo i liste detaljnije prikazanih objekata:
1. Gradska klaonica i stočna tržnica (Heinzelova ulica), građena 1931., do 1980. u posjedu “Zagrepčanke” koja je otišla u stečaj, sada je u vlasništvu grada.
2. Strojarska radionica, ljevaonica željeza i metala braće Ševčik (Prilaz baruna Filipovića), građena 1920.-1930., duže vrijeme u posjedu njenog nasljednika, tvornice “Prvomajska”, sada služi kao skladište.
3. Tvornica “Arko” (Vlaška ulica), građena 1918.-1926., čiji je nasljednik nekadašnja firma “Marijan Badel” odnosno sadašnja “Badel 1862”.
4. Prva hrvatska tvornica ulja (Branimirova ulica), građena 1924.-1825., nakon II svjetskog rata poznata kao “Zvijezda”, a čiji su dijelovi prostora sada pod zaštitom
5. Tvornica svijeća “Iskra” (Bužanova ulica), građena 1926.-1928., nakon toga su prostori korišteni za tvornice “Biserka” i “Lim”, sada napušteno.
Tvornica “Iskra” oko 1960. (prije preseljenja u Zelinu, vidi OVDJE).
6. Tvornica “Penkala” (Branimirova ulica), građena 1919.-1920., nakon toga koristila ju je “Nada Dimić”, a sada je napuštena.
7. Tvornica Hinka Francka sinovi (pogon za proizvodnju slada s pržionicom), građena 1927.-1928.) u kojoj je i sada tvornica “Franck”
8. Carinska i javna skladišta (Zagorska ulica), građena 1922. godine, u kojoj su danas razna skladišta i trgovina “Vrutak”
Komentari (7)
Kako vidim, zanimljiva izložba :-)).
Lijepo.
Baš lijepo.Super mi je da bubaru nikad nisam uočila u prolazu, a od ranog djetinjstva se muvam brozovom, adzijinom & co.I kaj nije kerum uništuio nadu dimić, rekla mi frendica kaj živi u erdodyijevoj da je tamo štakornjak?I što je zapravo predstavljao taj zagrebački zbor?
Zlice: Da, zgodna je izložba, iam se što vidjeti i pročitati!Agramerka: Da, "Nada Dimić" je sad u posjedu Keruma, tko zna što će od toga biti ... tamo je, ja mislim, i prije sve bilo zapušteno, a sad može biti samo gore.Zagrebački zbor je u stvari preteča sadašnjeg Velesajma - nekad su ti sajmovi bili puno važniji nego sada, u doba INterneta i brzih komunikacija, tamo su se razmjenjivala iskustva, sklapali poslovi, pravilo važnim svojim statusom i referencama ... ;o)Znaš li ti da je BUbara jedna od prvih građevina na Trešnjevci uopće (ako zanemarimo seoske kućice na jugu, u Horvatima i Gredicama)? Ne znam točno kada je sagrađena, ali u to doba tamo tada nije bilo ničega osim prvih kuća uz novosagrađeni Zapadni kolodvor (nisam siguran da li je stariji kolodvor ili Bubara).
znam da si već pisao opsežno o bubari, davno. i rekla sam si da moram to ići vidjeti. i još nisam otišla, baš sam ljenguza.šta je starija od onih scary kućica na zapadnom (fine mrtve djevojke :)?a za ovaj zbor, i pretpostavljala sam da je to bilo nešto kao današnji (zapravo, nekadašnji, haha) velesajam.tnx!
Neka me netko ispravi ako nisam u pravu, ali mislim da je Zagreb i za vrijeme druge Jugoslavije zadržao poziciju najjačeg industrijskog središta...Neznam jesu li neki drugi gradovi imali "industrijsku zonu" veličine Žitnjaka. Danas naravno se to sve smanjilo, ali i u susjedstvu još više.Pročitao sam porazan podatak da u Beogradu danas, od 200 000 ljudi koje je radilo u industriji prije rata, sada radi 10%, tj. samo 20 000, što je i šokantno kad se uzme u obzir na navodnu veličinu od milijun i pol stanovnika, po optimističnima i dva... (1-2 % stanovništva samo?!?). Nakon bezbroj ekonomskih panaceja, promašenih eksperimenata, i ove krize, svima je postalo jasno da je jedino industrija i proizvodnja generator razvoja i rasta, no to je sad opet druga priča...
Dugo godina sam živio u Erdedijevoj ulici, tik do Nade Dimić... katkad nije bilo lako živjeti uz tvornicu. Već sredinom 70-ih je lokacija postala potpuno neprimjerena, a izgradnjom moderne stambene zgrade (Erdedijeva 12 i 12a) otežan je kolni ulazak u krug tvornice; vozači kamiona su na rikverc morali izmanevrirati ulazak kroz stambenu zgradu da bi došli po robu... u pravilu je to bio jedan stari dajc (bez serva!) koji bi svako prijepodne došao pokupiti ono kaj bi napravila noćna smjena. Na sjevernoj strani tvornice, prema Kneza Borne, nalazila se farbaona tkanina. Boja se fiksirala sa acetatnom kiselinom i to je jutrom znalo vraški zasmrditi, a "na pomoć" ukupnom dojmu je bio ljepljivi katranasti smrad iz Kraša. Danas se tamo nalazi silna jama puna vode i komaraca koju je još 1997. iskopao Kutle za podzemnu garažu koja se trebala tamo izgraditi. Od cijelog fijaska je ostalo samo aktivno klizište koje prijeti okolnim kućama (tlo je mokri šoder!) a 2012. godine su se morale poduzeti vatrogasne mjere da se spriječi urušavanje jugoistočnog krila Gimnazije koje se odvojilo od ostatka zgrade i "zaplovilo" preko livade prema ulici Kneza Borne. U ljeto 2012. su pošalani betonski piloni u tlu ispred zgrade da bi se stabiliziralo tlo - deformacija zgrade je bila tolika da su svi prozori ispali iz štokova a 4 cm široka pukotina na ciglenom zidu je od podruma išla sve do krova. Koliko su u tome bili uspješni, ne znam, jer sam se prije par mjeseci odselio i zglajzao u Novi ZG.Doduše, bila je jedna prednost biti odma uz tvornicu... za vrijeme redukcija struje sredinom 80-ih, u Erdedijevoj smo uvijek imali struje jer je ulica bila priključena na industrijski vod...Probat ću iskopat par starih slika - snimao sam rušenje tvornice ali sumnjam da su se slike sačuvale do danas.