Snimio: Vanja
Pitam se koliko vas koji se vozite Vukovarskom na potezu istočno od Držićeve zaista s pažnjom gleda što s južne strane promiče pored vaših automobilskih i tramvajskih prozora nakon što pređete Držićevu … i ja, koji se zaista trudim opažati stvari oko sebe, nisam na tom dijelu svih ovih godina uočio ništa posebno: nekoliko malih kućica sa zanimljivom crkvom u pozadini, park, zatim zgrade u Korčulanskoj …
I tek na napomenu jedne čitateljice bloga (hvala ti!) sam pozornije zagledao u taj spomenuti park koji se nalazi u “sendviču” između Vukovarske, Olipske i osnovne škole u Rapskoj … i pronašao u njemu još jedan dječji bazen, vrlo sličan onome poznatijem u Zorkovačkoj na Trešnjevci!
Park je sam po sebi vrlo ugodno mjesto (ako zanemarimo buku koja stalno dolazi od prometne Vukovarske … no, kako se park nalazi u udolini tako je na neki način barem vizualno zaštićen od ulice), pun je starih stabala, u sredini se nalazi ugodna livada sa dječjim igralištem (koje ima i povelik pješčanik, što je danas sve rjeđi slučaj) … a sakriven među drvećem i grmljem se nalazi i spomenuti bazen. Nemam podatak kada je sagrađen (molim sve one koji znaju nešto više o tom parkiću i bazenu nek mi se jave!), no vjerujem da datira iz 40-tih, pretpostavljam da je nastao kao dodatni sadržaj gradnji naselja Na kanalu (koje je nastalo u kasnim 20-tima i 30-tima) i Sigečica (koja je započeta sa gradnjom nešto kasnije).
Pogled od Olipske, u pozadini Vukovarska. Snimio: Vanja
U pozadini je osnovna škola u Rapskoj. Snimio: Vanja
U pozadini su kućice Olipske ulice i zgrade Korčulanske ulice. Snimio: Vanja
Zapadni kraj parka. Snimio: Vanja
Pogled na dječje igralište i kvart Na kanalu preko Vukovarske. Snimio: Vanja
Park djeluje pomalo napušteno i rijetko posjećeno, no nije zapušten. Snimio: Vanja
Komentari (8)
samo da se malo truda uloži, redovito kupi smeće, posadi nešto cvijeća, u bazen postave nove pločice i nalije voda to bi moglo biti krasno ljetno okupljalište za sve generacije.
Šteta je što gradske vlasti imaju sluha samo za moderne trgovačke centre i podzemna parkirališta, a ovakvi biseri propadaju.
Taj ne znam (ili sam zaboravil), ali znam da sam u parku u Zorkovačkoj ko klinac razbil nos i slomil ruku. Ne zato jer sam pal u nezaštićeni i navek "vodoprazni" bazen u kojem se uglavnom igral nogomet, nego smo se natjecali u skoku u dalj sa jako zanjihane njihaljke, a meni zapela jakna i ...... TRES! :))
"Naša" nepopravljiva bolest je da puno toga znamo napraviti, ali apsolutno ništa od toga održavati jednom kad je napravljeno. Niti sačuvati od konačne devastacije od strane sveprisutnih destruktivaca.Svi prijedlozi revitalizacije, ma kako intrigantni i lepršavi, padaju u tu istu vodu koja bi za pet dana bila mutna kaljuža od neopranih nogu ("Rapska" za razliku od "Kostelske" nije ni imala predviđene nogopere), namjernih ulazaka u vodu s tenisicama, noćnih prevrtanja sadržaja koševa za smeće u bazen i kojekakvih drugih gadarija kojih smo svjedoci na drugim javnim objektima u gradu. Kao da vlada načelo: "Zašto bi bilo lijepo kad može biti ružno?"... i nikoga za to nije briga... Građanska inicijativa u tom smislu je ništavna._
Ja se u ovom pitanju djelomice slažem sa GP-om: već su mnoštvo puta vrlo dobre realizirane ideje propale zato što se to što je bilo napravlejno nije održavalo na primjeren način. Nekad je za to bilo krivo loše ili neadekvatno održavanje (tipa "nezalijevanje cvijeća po 2 tjedna usred ljeta") ili pak vandalizam (tipa "iščupaj cvijeće preko noći"). No, nije uvijek tako ... i čini mi se da kod nas daleko najbolje prolaze stvari za koje se zna imenom i prezimenom tko je odgovoran i kad taj Netko to radi sa voljom - pa bio on domar dječjeg vrtića ili urednik web portala. A kad se stvar "razmaže" i pređe u uobičajenu proceduru, rutinsku "društvenu" brigu, koja u zapadnome svijetu obično rezultira odgovarajućom brigom, kod nas to postane nebriga.Ali, i to (naše) pravilo ima iznimaka: ne mogu ne spomenuti kako se javno zelenilo u Zagrebu posljednjih godina održava mnogo bolje nego prije iako je to jedno od tih "javnih dobara" A drago mi je i što imam sreću vidjeti dosta osobnih volonterskih akcija koje prosperiraju uz malu ili nikakvu društvenu pomoć.
Lijepi zeleni dio koji zaobilazimo :-)).
Nemaš pojma kako mi je drago vidit ovakva "starinska" dječja igrališta, vraćaju me u djetinjstvo. U Splitu su sva moderna, mala, ograđena ogradom... Nemaš pojma kako si me razveselia. Kad sam bila u ZG na utakmicu, sidila sam na klupama iza onih zgrada koje su odma nasuprot stadiona i tamo je jedna takva starinska penjalica, vjerojatno je nekad tu bilo više ljulja, ali je neko taj dio betonirao (mislim koji biser, ako se dica idu penjat ljosnit će na beton)
.Kaže Viola: I u Radničkom dolu ispred dječje psihijatrijske bolnice."Dječja psihijatrijska bolnica" je deminutiv (na kvadrat !) kad je riječ o toj ustanovi.