… i kad se skinu sve skele
… i kad radnici pokupe svoje krampove, lopate i prazne pivske flaše
… i kad dizalica odnese i posljednji radnički kontejner
… i kad se proda prvi stan
… i kad se otvori prvi kafić
… i kad se asfaltira pristupna cesta
… i kad se proda i stoti stan
… i kad se zasije ona dosadna “engleska trava” i zasadi ukrasno grmlje
… i kad se raskopa pristupna cesta i opet zakrpa
… i kad se proda i dvjestoti stan
… i kad se skine tabla s imenom investitora i graditelja i brojem građevinske dozvole
… uvijek ostane negdje nekakav prazni kalem od kablova, nekakve zaostale kanalizacijske cijevi ili zarđali dio krana koji stoji … i stoji … i stoji … kao spomenik graditeljima, mali lokalni tehnički muzej ili modernistička skulptura koja slavi snagu tehnike.

Jarnovićeva ulica. Snimio: Vanja
Komentari (4)
Ova priča ti je prava! A "čuje se" na svakom koraku!
Podsjetnik na radove :-)).
baš lipo :)
Za gradnju smo, kao, stvoreni... Al' za održavanje i pospremanje...!? Avaj!