Ljeto je počelo, vrućina je stisla i sezona kupanja je već debelo počela tako da je sad pravi trenutak da se malo osvrnem u prošlost i složim mozaik raznih informacija i priča o tome kako su se i gdje kupali zagrepčani u bližoj i daljoj prošlosti. Pri tome zahvaljujem vjernim suradnicima GP-u (koji me je uputio na znanstveni članak koji me je zainteresirao za dalje istraživanje na tu temu) i VT-u (koji je zaslužan za većinu starih fotki i novinskih članaka u ovom postu)!
Elem, listajući znanstveni članak Ariane Štulhofer “Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-reakreacionih objekata u Zagrebu” koji je objavljen u časopisu “Prostor” (broj 3/1995) prvi spomen ičega što može imati veze sa kupanjem je uređenje prvog maksimirskog jezera (od već postojećeg šumskog jezerca) 1839. godine te, nešto kasnije, 1846. godine, uređenje drugog jezera. Nije poznato da li je tu ikada postojalo uređeno kupalište, no spominje se da je 1923. na njemu odigrana prva međunarodna plivačka i vaterpolska utakmica.
No, sasvim je sigurno da se većina građana ljeti ipak kupala na Savi – prva civilna kupališta su bila na Trnju (sa odvojenim satima za muške i ženske kupače), a vojničko je bilo kod Savskoga mosta. Postoje podaci da je 1857. ograđen prvi prostor za kupanje vojnika na Savi. 1863, je sagrađena splav, a 1876. je kupalište bilo smješteno u Trnju, blizu civilnog kupališta, sa 14 kabina na obali i 4 na splavi. Krajem stoljeća je ono izgorjelo, a zatim je opet uređeno na mjestu gradskog kupališta na Savi.
Preneseno iz knjige „Tisućljetni Zagreb“, autori Musić, Sablić, Kampuš, Karman, izdanje “Školska knjiga”, 1994.
Dio feljtona Zvonimira Milčeca, preneseno iz “Večernjeg lista”, 29.07.1991.
Već 1862. je napravljen prvi nacrt za otvoreno građeno kupalište, no prvo takvo “pravo” kupalište Zagreb je dobio tek 1939., mali bazen na Šalati. Prvi zatvoreni bazen Zagreb dobiva 1928. u sklopu javnog kupališta “Terapija” u Mihanovićevoj ulici, nakon toga se tek 1958. gradi zatvoreni bazen u Daničićevoj i kasnije onaj na Savi.
Evo i liste značajnijih događaja vezanih uz javna kupališta i bazene grada Zagreba, od već spomenutih prapočetaka izgradnje kupališta na Savi pa zaključno sa 1975. godinom – navedene informacije su prenesene u skraćenom obliku iz već spomenutog znanstvenog članka Arijane Štulhofer.
1907. Izgrađen projekt za bazensko kupalište u savskom rukavcu blizu Cvjetnog naselja
1910. Gradsko zastupstvo odobrava dotaciju za gradnju novog savskog kupališta prema projektu Benka Deutscha na dijelu Save između Savske ceste i ušća potoka Črnomerca gdje je dotad bilo vojno kupalište. Ovo kupalište nije nikad sagrađeno.
1921. Gradska općina gradi novo javno kupalište na mjestu zapuštenog vojnog kupališta kod Cvjetne ceste. Imalo je 300 kabina i 2 košare za plivanje od 600 m2. 1925. je visoka voda odnijela splavi i dio kabina, a kupalište nije nikad obnovljeno.
1921. Bečki projektni biro je napravio projekt za veliko javno kupalište sa bazenskom dvoranom, kinom i restauracijom (lokacija nije naznačena).
1924. Hrvatski veslački klub traži dozvolu za preuređenje prirodnog bazena veličine 3200 m2 na sjevernoj obali Save između Gospodarićkinog i starog gradskog kupališta kojim bi se koristili sportaši, ali i građanstvo.
1924. Ivan Vlašić otvorio je drveno kupalište sa 40 kabina i gostionicom u Podsusedu, zapadno od kolnog mosta. Kupalište je radilo do 1945. godine.
1926. Obitelj Čumbrek iz Gredica izgradila je zapadno od trnjanske skele kupalište sa 30 kabina i malom plivačkom splavi.
Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu “Svijet” 1926. godine. Priložio: VT
Projekt zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu “Svijet” 1926. godine. Priložio: VT
Drugi dio projekta zagrebačkog kupališta na Mažurancu autora arhitekta Vilka Ebera, objavljeno u časopisu “Svijet” 1926. godine. Priložio: VT
1926. Gradska općina otkupila je od Zemljišne zajednice sela Horvati teren dužine 400 m i širine cca 55 m i namijenila ga izgradnji javnog gradskog kupališta.
1928. Izgrađeno gradsko savsko kupalište sa 900 kabina i 500 ormarića i tri plivačke košare na splavi.
1928. Arhitekti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izradili su projekt gradskog kupališta na Savi. To je kompleks sa zatvorenim i otvorenim bazenima i ukupno 5 etaža korisnog prostora. Predviđeno je i produženje tramvajske pruge od Savske ceste do kupališta.
1930. Arhitekt Anton Ulrich izradio je projekt kupališta za Franju i Rudolfa Gospodarića na dva kata sa 330 kabina, 2 garderobe i 20 prostorija za športske klubove.
Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa “Svijet”, 1930. godina.
Kupalište kod Savskog mosta. Preneseno iz časopisa “Svijet”, 1930. godina.
Kupalište kod Podsusedskog mosta. Preneseno iz časopisa “Svijet”, 1930. godina.
1931. Izgrađen veslački dom “Uskok” prema projektu Antona Ulricha. Zgrada je sagrađena isključivo od drva i stakla i to je jedna od prvih zgrada u gradu koja je promicala odlike moderne.
1937. Gradski građevni ured izradio je projekt velikog bazenskog kupališta na mjestu današnjeg bazena u Daničićevoj. Predviđena je gradnja tri otvorena bazena uz tribine i prateće prostorije.
1939. Sagrađen je mali bazen na Šalati, prvi takav u Zagrebu. Projektant je bio Franjo Bahovec, a služio je samo članovima ATK “Zagreb”.
1939. Gradsko poglavarstvo izradilo je osnovu za moderno gradsko bazensko kupalište na mjestu današnjeg bazena “Mladost”. Planirana je bila gradnja dva bazena s pratećim prostorijama.
1940. Uz savski nasip izgrađen je plivački bazen športskog kluba “Marathon” prema projektu graditelja Branka Vlaha i uz konzultacije inženjera Stanka Bloudeka iz Ljubljane.
1941. Na natječaju za izgradnju zimskog plivališta “Srebreno” u Preradovićevoj ulici nagradu dobivaju arhitekti K. Jurišić, LJ. Gaj, A. Albini i D. Galić. Galićev projekt predviđao je mobilni ostakljeni krov iznad bazena, pomične tribine te vizualnu dostupnost sa ulice jer je cijelo pročelje trebalo biti ostakljeno.
1950.-1953. Arhitekt Zvonimir Požgaj izradio je projekt novog savskog kupališta u Trnju kod skele dužine od oko 200 metara sa montažnim kabinama i ostalom opremom.
1957.-1959. Zvonimir Požgaj radi projekt uređenja kupališta na Bundeku, predviđena su dva jezera (veće dimenzija 500 x 200 m) sa kapacitetom od 15 000 kupača. Kupalište nikad nije završeno prema projektu.
1958. Izgrađeno je zimsko kupalište na Trgu Sportova kao prvi zatvoreni športsko-rekreacijski objekt u Hrvatskoj. Izvedbeni projekt potpisuje arhitekt Franjo Bahovec.
Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka.
Savsko kupalište 1958. godine. Preneseno iz monografije fotografa Pavla Cajzeka.
1965. Izgrađen športski park s otvorenim kupalištem na Sveticama po projektu Franje Bahovca
Savsko kupalište sredinom 80-tih. Snimio (skenirani dijač): VT
Mjesto na kojem je bilo smješteno kupalište, stanje 2007. Snimio: Vanja
Metalno sidro za sidrenje splavi, jedini materijalni ostatak nekadašnjeg kupališta. Snimio: VT
Umjesto kupanjem sad se rekreira nogometom … Snimio: VT
Kao dodatak, evo i nekoliko informacija o građenju javnih kupališta za održavanje osobne higijene siromašnijih građana Zagreba.
1834. Otvoreno je prvo javno kupalište, “Diana”, u dvorištu kuće u Ilici 8. Te godine je također otvoreno i kupalište na Ksaveru (djelovalo 1844.-1857.) sa 14 soba za kupanje. No, zbog nedostatka kupača i udaljenosti od grada ono se 1844. pretvorilo u izletište sve dok nije izgorjelo 1857. godine i otada nije više obnavljano.
1905. Izgrađeno kupalište za školsku djecu u pučkoj školi na Laščini
1906. Izgrađeno gradsko pučko kupalište na Josipovačkoj cesti (danas Nazorovoj ulici).
1928. Izgrađeno je javno gradsko kupalište na Međašnom (danas Kvaternikovu) trgu sa 10 kada i 15 tuševa.
1928. Izgrađeno javno kupalište “Terapija” po projektu Rudolfa Lubynskog. Imalo je dio za fizikalnu terapiju i dio za zdrave posjetitelje, a od 1959. služi samo za terapijske svrhe. To je prvi zatvoreni bazen u Zagrebu.
1936. Gradska općina adaptirala je prostore u zgradi u Creskoj 5 i opremila sa 3 kade za novo javno kupalište.
Za kraj, evo serije napisa iz zagrebačkih novina (hvala VT-u na trudu oko prikupljanja!) koji se bave temom savskog kupališta u posljednjih 30-tak godina tokom kojih je dugo godina zanemareno kupalište izgorjelo,a nakon toga se više puta spominjala njegova obnova, no bez ikakvih konkretnih rezultata.
29.04.1987.
05.09.1988.
25.08.1989.
03.03.1990.
09.05.1990.
11.05.1990.
18.05.1990.
23.07.1990.
04.08.1993.
02.11.1993.
24.01.1994.
28.07.1995.
17.07.1996.
25.09.1998.
04.03.2003., o rekonstrukciji zgrade veslačkoga kluba.
Komentari (16)
Podsjetio si me i na moje djetinstvo tamo kasnih 60-tih. Nisam se kupala u Savi ali sjećam se kabina, tuševa i velike gužve. Djecu je uvijek zanimalo zašto ne mogu u Babinjak. I kupalište je nekom smetalo.
ODLIČNO !!!!!! Opet sam se vratio u djetinjstvo . Prvi puta bio sam na splavi 1950 i to sam sa dečkima iz ulice . Nije nam bilo daleko dolazit sa Knežije ( Stonska , Imotska , Ljubuška , Cavtarska ulica ) , a naročito kad smo " brisali " iz škole u Horvačanskoj . Najzanimljuvije nam je bilo " lukati " kroz rupe u podu babinjaka . Sava je za ljetnih vručina bila toliko plitka da smo je mogli prehodati , sa jedne na drugu stranu . Još jedna zanimljivost . Točno nasuprot kupališta ,na drugoj strani Save , bilo je GRADSKO smetlište ( preteča Jakuševca ) . Ja se raznježio . Možda bi trebalo na mjestu starog kupališta poslagati drveni pod , postaviti tuševe , slavine za pitku vodu i boksove za ostavljanje garderobe . A oko svega da Tržnice Zagreb postave štandove za prodaju bezalkoholnih piča i sladoleda . Možda bi se mogao i ograditi jedan dio kao NUDISTIČKO sunčalište . Možda ideja bude i ostvarena , pod uvijetom da gosp. Bandić ostane gradonačelnik ( ni Bundeka nebi bilo bez njega ) . ZAR NE ??????
Dundo, drago mi je da sam te podsjetio na mlade dane, morat ću pitati malo i mamu (koja je odrasla na Trešnjevci) kakva su njena sjećanja na te dane i kupanja na Savi (ona je pričala da su tada uglavnom išli u ono vrijeme nesređene rukavce kod Jaruna do kojih se išlo kroz kukuruze).Inače, ja baš ne dijelim tvoje mišljenje da je g. Bandić garant gradnje kupališta i bilo čega u ovom gradu. Slažem se da je on potaknuo i proveo dosta projekata u gradu, hvala mu na tome, no bilo je to uz podosta kontradiktornih priča (kao i ova sad na Cvjetnom trgu, kad se u interesu uređenja grada, što je za svaku pohvalu, pogoduje izvjesnom investitoru koji se razmeće svojom bahatošću i radi na "privatizaciji" centra grada umjesto da to bude čim više javna površina namijenjena svima), novca koji je nestajao kojekuda ... Vjerujem da postoje i drugi sposobni ljudi koji su u stanju napraviti prave stvari i bez da ulaze u mutne poslove ... a na nama je da ih prepoznamo i izaberemo na nekim slijedećim izborima.Drago mi je što je Bandić napravio u gradu to što je napravio (iako bi se i tu dalo raspravljati o mogućim drugim prioritetima), no nije mi drago što je to učinjeno uz sve ove afere.
Viš, viš i ja se kupala na Savi između veslačkog kluba i Savskog mosta, a nisam purgerica:)
Dodao sam u post još nekoliko starih fotki i članaka iz novina kojima me je brzopotezno ponovo opskrbio VT!
Gosp. Vanja . Slažem se sa Vašim mišljenjem , ali me iskustvo uči da se barem do sada u gradu Zagrebu našlo ( od 1945 ) samo dva gragonačelnika ( V. Holjevac i M.Bandić ) koji su ostavili trajni trag svojeg gradonačelnikovanja . Grad zagreb je uvijek imao največi proračun , a od toga za vrijeme ostalih gradonačelnika ostale su samo mrvice . Da pamtit će se i Dropulička , ali po RUŠENJU . A što se tiče priča o Bandiču ? Još za ništa nije OSUĐEN , ali zato zna zakone bolje nego pravnici Šprem i Josipović . Na primjer : Varšavska ? . Građevinsku nitko ne osporava ( barem ne više ) , ali se osporava prilaz sa vlasništva na javnu površinu ( Varšavska ). Nisam pravnik ali znam da svaki VLASNIK zemljišta ima PRAVO da mu država obezbjedi pristup na javnu površinu , pa ako i treba i na uštrb susjednih vlasnika . Svi koji su danas protiv izgradnje i obnove Zagreba ( i Varšavske ) , neka se upitaju KAKO BI ZAGREB danas izgledao da nije bilo HOLJEVCA i BANDIĆA ?
@NepoznatiZagreb, slažem se s tobom. Kupalo se i na Bundeku i Jarunu. Bundek je bio i prije Bandića. Veći i dublji nego što je sada . Barem mi se tako čini. Jedino što sad ima više cvijeća. Jarunska voda je bila čišća. Bijeli čisti oblutak i prozirna voda. Da, kroz kuruzu ili po nasipu do puno malih jezera. A onda su došle godine devastacije. Postali su gradska smetlišta. Dobro je da su ponovo uređeni i da se i moja djeca danas mogu kupati.
Mama se kupala na/u Savi. Bio je i plivački klub, treniranje itd.Jedino sam se kupala u Bundeku, prije 30 god. I porezala stopalo na razbijenoj flaši u Bundeku :-)).
..1) U kronologiji nema velikog bazena na Šalati?!2) Na slici sava18.jpg nije sidro nego bitva...
Vanja, VT i GP - HVALA vam na izuzetno zanimljivom postu! Fotografije, skice i novinski članci iz vaših osobnih dokumentacijskih centara su nas podsjetili i na relativno nedavno nepovratno nestajanje Savskog kupališta iz kojeg se prepoznaje i opći modus operandi u takvim slučajevima: dotrajalost objekta, građanske inicijative, institucionalno prebacivanje odgovornosti, slučajni požarčić, urušavanje, potpuno iščezavanje ili prenamjena 'uz pomoć' svježeg kapitala. Što je sljedeće (ne spominjući Varšavsku!): Bubara, Gorica, Medika, planinarski domovi Susedgrad, Bizek.... ? Zato svi fotiće na ramena i put pod noge - svakog trena nastaje novo nestajanje :o(
Jezičar: Istina, to je bitva - koja služi za sidrenje splavi!I ja sam primjetio da nedostaje podatak o velikom bazenu na Šalati, no u svojim izvorma nisam uspio naći podatak kada je sagrađen!DenMla:Hvala ti na pohvalama, znam da sve postove pratiš sa zanimanjem, a ovaj ovdje, o ZG-kupalištima je ponudio zaista "vatromet" informacija, i o značajnim godinama što se tog područja razvoja tiče, i o kronologiji nestajanja kupališta, gdje nas je sve puno zadužio VT svojom zbirkom novinskih izrezaka.No, tvojem pozivu na dokumentiranje grada i nestajanje gradskih znamenitosti (većih i manjih) želio bih dodati da čak nije bitno da se stvari u gradu mijenjaju na gore (što na neki način indirektno kazuje tvoj komentar, ali i naša ZG-svakodnevica), već da se stvari MIJENJAJU, same po sebi, zakonitošću prolaska vremena. I kad se stvari mijenjaju na bolje, opet se mijenjaju, i opet smatram važnim zabilježiti sadašnje stanje - jer će ono sutrašnje biti drukčije. Na tom polju je GP sa svojim blogom možda najkonzekventniji: on daje jednu sliku određenog mjesta i trenutka ZG-života, samo sa kratkim naslovom i ponekim komentarom u "komentarskom polju" i na nama čitaocima (tj. gledateljima) bloga je da te slike doživimo baš tako, kao izreske života, uglavnom bez pozitivnog ili negativnog predznaka.Moj je "žanr" priče drugačiji, više volim kratku priču ili putopis (iako volim GP-ov slikovni haiku i ponekad i ja ubodem dobar prizor tog tipa, to ipak nije moj žanr) i tu često, izravno ili neizravno, dam i svoj doživljaj, stav, kritiku ili pohvalu ... no, ja ipak prije svega vidim sebe kao kroničara ili turističkog vodića po nepoznatim ZG-stazama, a ne kao kritičara. Stoga, pozivam sve vas da dokumentirate SVE u gradu, sve što smatrate zanimljivim (a to je sve - jer sve je prolazno i mijenja se), i ono što smatrate dobrim i ono što smatrate lošim.A čemu sve to, možda se pitaju neki od vas? Iskreno da vam kažem, ne znam točan razlog. Možda zato jer na taj način bolje sagledavamo svijet oko sebe i bolje ga razumijemo. A možda samo zato da obratimo pažnju na ono što je oko nas, sada i ovdje.
Dragi NZ, GP i VT - uz sav sadržaj i ljepotu koju nam svakodnevno poklanjate, ove misli predstavljaju manifest koji sa zadovoljstvom prihvaćam!Gdje se treba potpisati :o))
DenMla, već si se potpisao, redovnim praćenjem bloga i čestim sadržajnim komentarima koji obogaćuju objavljene postove! ;o)Naravno, hvala i svima ostalima koju na indirektan način sudjeluju u kreiranju ovog bloga, bilo komentarima, bilo mailovima meni direktno!
Kako nostalgično. I kako zagrebački.Sjećam se kad su padala obećanja da će kupalište ponovno izgraditi, al mi je slika ostataka kupališta, ipak negdje u magli. A tolko sam slušala o tomu, tu mi je pokojni tata bil frajer, negdi 1930., žišku, ono hvalila sam se po dvorištu u Selskoj, u mom najranijem djetinjstvu: Mama je pričala da se utapljala (nikad nije bila neki plivač) a stari ju je spasil. Stari je bil komad, pa sportaš, a stara imala 45 kila, mada veliju da panika potopi i davljenika i spasitelja. Moš mislit kolko puta je bratu i meni to morala prepričati, već smo im na živce išli. Svaka ti čast na trudu, dok si ovo sve skupil, kaj Juhant nema u kolekciji još slika, stari zagrebački fakin, treba ga malo pohvaliti, onak. Ovo bi ti sve skup bilo i za jedno fino izdanje poput Zagrebakih motiva (Senečić).
Kako nostalgično. I kako zagrebački.Sjećam se kad su padala obećanja da će kupalište ponovno izgraditi, al mi je slika ostataka kupališta, ipak negdje u magli. A tolko sam slušala o tomu, tu mi je pokojni tata bil frajer, negdi 1930., žišku, ono hvalila sam se po dvorištu u Selskoj, u mom najranijem djetinjstvu: Mama je pričala da se utapljala (nikad nije bila neki plivač) a stari ju je spasil. Stari je bil komad, pa sportaš, a stara imala 45 kila, mada veliju da panika potopi i davljenika i spasitelja. Moš mislit kolko puta je bratu i meni to morala prepričati, već smo im na živce išli. Svaka ti čast na trudu, dok si ovo sve skupil, kaj Juhant nema u kolekciji još slika, stari zagrebački fakin, treba ga malo pohvaliti, onak. Ovo bi ti sve skup bilo i za jedno fino izdanje poput Zagrebakih motiva (Senečić).
Drago mi je da koristite moja istraživanja sportske arhitekture u Zagrebu (i to pošteno navodite!). Koga zanima više, može pogledati moju knjigu "Sportska arhitektura u Zagrebu" (2005.), a i u časopisima "Prostor" i "Zagreb - moj grad" objavljujem povremeno neke nove teme.Netko je bio zainteresiran za bazen na Šalati, pa slijedi nekoliko rečenica o tome.Puno uspjeha u daljnjem radu i pozdrav svima koji vole Zagreb, Ariana1939. ď€ Mali bazen na ŠalatiU veljači 1939. godine arhitekt Franjo Bahovec (1906.-1996.) projektira mali bazen i klupsku kuću Akademskoga teniskog kluba „Zagreb“ na najjužnijoj terasi visoravni Šalata. Bazen dimenzija 8ď‚´20 m i dubine 1,1-1,8 m, završen u ljeto iste godine kao prvi plivaći bazen u Zagrebu, bio je namijenjen samo članovima kluba. Klupska je kuća uređena već sljedeće godine. Prvi plivaći bazen otvoren svim Zagrepčanima plivalište je Sportskoga društva „Marathon“ na Savi, uređeno u rujnu 1939. prema projektu graditelja Branka Vlaha, mjesec dana nakon otvaranja maloga bazena na Šalati.1947. ď€ Veliki bazen na ŠalatiVeliko otvoreno plivalište Bahovec je projektirao 1946. godine smjestivši ga na srednju terasu visoravni Šalata. Armiranobetonska je školjka dovršena već sljedeće godine, što je izravno utjecalo na nagli napredak plivačkoga i vaterpolskoga sporta u Zagrebu. Iste je godine, uz najstrože sanitarne kontrole jer još nisu postavljeni uređaji za pročišćavanje vode, održano državno prvenstvo u plivanju. Prve su ljetne sezone skakači u vodu trenirali na improviziranoj drvenoj skakaonici, ali je iduće godine prema nacrtima arhitekta Bahovca izgrađena prava olimpijska skakaonica s dvije daske na 3 m i zaletištima na 5 i 10 m visine, vrlo skladne armiranobetonske konstrukcije. Bazen je olimpijskih dimenzija, 50ď‚´22 m, s osam plivaćih staza. Postavljen je u smjeru sjever-jug. Na najplićemu sjevernom dijelu dubok je 1,3 m, dok je na južnome dijelu za potrebe skokova u vodu dubina čak 4,5 m. Na južnome dijelu sunčališta, uz ulaze, izvedena su dva manja prolazna bazena veličine 4ď‚´3 m, svaki s po četiri tuša, za pranje tijela i nogu prije ulaska u sam bazen.Godine 1947. zemljište oko bazena prekriveno je betonskim pločama te je izgrađena i posebna kućica s po pet muških i ženskih zahoda, na jugoistočnome kraju prostora za sunčanje. Zgrada za strojarnicu i uređaje za pročišćavanje vode bila je nazočna samo u izbetoniranim temeljima. Sa sjeverne, zapadne i južne strane bazena sljedeće su godine izvedene betonske neprekinute tribine za oko 4000 gledatelja, koje su u ljetnim špicama idealno služile kao dodatni sunčališni prostor.Plivalište je bilo predviđeno samo za sportske svrhe, a ne kao javno kupalište, ali naravno da je u nedostatku drugih uređenih kupališnih površina u gradu bilo nemoguće Zagrepčanima zabraniti njegovu uporabu pa su građani tijekom ljeta u velikom broju dolazili na Šalatu. Navečer su se projicirali filmovi i održavale glazbene, plesne i druge priredbe. Međutim, sanitarna inspekcija 1952. godine zabranjuje korištenje plivališta kao i održavanje bilo kakvih priredbi zbog nedostatka osnovnih sanitarnih uređaja za pročišćavanje bazenske vode i dovoljnoga broja uređenih pratećih prostorija. Stoga se sljedeće godine gradi najpotrebnije: kućica s uređajima za kloriranje bazenske vode, pa bazen dobiva privremenu sanitarnu dozvolu za javno korištenje. Plivalište je vrlo intenzivno korišteno sve do 1975. godine, kada je zbog potpuno zapuštenog stanja zatvoreno. Tek se 10-ak godina kasnije plivalište preuređuje, bazenska se školjka kompletno sanira, produbljuje za 50 cm, opločuje keramičkim pločicama i uvodi se finski preljev; izgrađuju se manji bazen za neplivače i praćakalište za djecu na istočnome kraju sunčališta te gradi pogonska zgrada ispod istočne sunčališne terase. Za potrebe Univerzijade '87 srušen je skladni, Bahovčev toranj za skokove i izgrađena nova skakaonica, izgleda samo djelomično kao stara, ali sada s četiri dodatna tornja za skokove s 3, 5 i 7,5 m visine. Betonske se tribine skraćuju tako da ostaju samo u dužini bazena s njegove zapadne strane. Južno od skakaonice izgrađena je nova zgrada s garderobom, restoranom i trim-kabinetom.