Kako nestaju ulice

Svi dobro znamo kako ulice nastaju … Svoj život mogu početi skromno, kao staza ili poljski put, zatim prerastu u makadamsku cestu koja se tokom godina asfaltira, pa onda proširi, dobije pločnik, svoju prvu zebru, biciklističku stazu, možda i semafor ili čak tramvajsku prugu. Zagrebačka ulica koja vodi od Kustošije do Prečkog, Selska cesta, Nova cesta, Horvaćanska cesta … su ulice koje su stare više od 100 godina (a vjerojatno i još puno više od toga) i koje su prošle sve ove faze razvoja, od poljskog puta do širokih gradskih prometnica. To su ulice kojima ne znamo rođendana i koje su rasle zajedno sa rastom grada, ukorjenjivale se zajedno sa njime i svih ovih godian činile njegovu okosnicu.

Ili, mogu svoj život započeti poput supernove, odmah kao četverostračna cesta poput Avenije Dubrovnik (tada još pod imenom Aleje Borisa Kidriča) ili još nekih drugih novozagrebačkih cesta, poput čuvenog “Autoputa”, Zagrebačke i Slavonske avenije. Njima znamo rođendane, datume otvorenja, one su poput projektila, supernove, iznenada došle u već postojeću okolinu i potpuno izmijenile okolnosti života i prometne tokove u tom kraju.

No, kako ulice nestaju?

Pokazat ću vam tri scenarija uz primjere sa Trešnjevke!

1. Tihi nestanak, poput Klinčaselske ulice na Drvinju. Neke ulice jednostavno nestano, utope se u neku od susjednih ulica, pretvore se u neki bezimeni odvojak, kućni broj tipa “24a” … Klinčaselska ulica na Drvinju postoji na planovima grada iz 1949. i 1958., no, na planu grada iz 1993. se ulica tog naziva već nalazi u Dubravi, na Klaki, a komadić ulice na Drvinju više nema svog imena.

Drvinje na planu iz 1949. godine.

2. Nestanak pod temeljima novog naselja. Sva su novozagrebčka naselja nastala na praznom terenu, na poljima i livadama. No, novoizgrađena naselja sjeverno od Save su često imala kao posljedicu rušenja starih kućica i drastično mijenjanje postojećeg rastera ulica. Jedan od najboljih primjera za to je i jedan od najstarijih – izgradnja Knežije. Tek je nekoliko imena ulica i nekoliko usamljenih kućica ostalo netaknuto uz malko veće područje oko Trebinjske ulice tik uz prugu. A na popisu nestalih ulica puno je imena: Sinjska, Ljubuška, Vranska, cavtatska, Risanska …

Knežija na planu 1949. godine.

3. Nestanak pod temeljima nekog velikog novog objekta. Ovaj je način dosta sličan onom prijašnjem uz razliku što se tu radilo o periodu industrijalizacije iz 50-tih i 60-tih za koji je gotovo sigurno da se više neće ponoviti, bar ne u takvome obimu, dok se nova naselja i dalje grade.

Pogledajte ove ulice koje su nestale pod “Končarovim” pogonima: Topuska, Titogradska, Predavčeva (ime je preseljeno kdo Doma Sportova), Kninska, Grobnička (obje ove ulice su postojale onda, a postoje i danas istočnije na Trešnjevci!), Lebarićeva …

Sadašnja pozicija “Končara” na planu iz 1949. godine.

Ispod firme “Nikola Tesla” (danas “Ericsson Nikola Tesla”) nestale su također ulice sa širenjem firme od nekadašnje “samospojne središnjice” (telefonske centrale) pa do kasnije telekomunikacijske tvornice. Na listi su Jastrebarska, Hrastovačka, Bežanečka, Gorička, Lepoglavska (ova ulica još postoji kao prometna površina, ali nema svoje ime).

Sadašnja pozicija “Končara” na planu iz 1949. godine.