Kružno središte za tri kvarta bez centra

Ovo je skica …

Preneseno iz časopisa “Arhitektura”, br 196-199/86., str. 178

… ovako je to izgledalo kada je bilo tek sagrađeno. Dnevni izgled je zanimljiv …

Preneseno iz časopisa “Arhitektura”, br 196-199/86., str. 178

… no, noćni je još interesantniji.

A ono što je najzanimljivije je da ta građevina ima vrlo “svjetovnu” funkciju: to je tržnica. I to jedna od manje poznatih tržnica, ona na Volovčici, pored križanja Planinske, Ivanićgradske i Borongajske. Okrugli oblik te središnje zgrade nije tako lako zamjetan obzirom da se nalazi u središtu prostora nakrcanog sa dodatnim kioscima, nekoliko stabala, štandovima, s jedne strane okruženog prometnom ulicom, a sa druge nizom kioska koje natkriljuje zgrada “Cedevite” … no, svejedno, na drugi pogled je ipak prepoznatljiv.

Tržni centar Volovčica, kako je puno ime tog kompleksa, sagrađen je 1964. godine prema projektu arhitekta Josipa Tušeka. O samome arhitektu je teško pronaći informacije na internetu i meni dostupnoj literaturi, čak i u knjizi “Arhitektura u Hrvatskoj, 1945-1985” (to je u stvari poseban broj časopisa “Arhitektura” kojeg je izdavao Savez arhitekata Hrvatske, br. 196-199/86, koji je izdan povodom 25-godišnjice izlaženja), koja mi je poslužila kao inicijalni izvor informacija, ispuštene su biografske informacije o njemu. Ipak, tržni centar Volovčica se spominje u stručnim člancima, recimo u članku “Kasna moderna i vizionarstvo” (Vijenac, broj 252 iz 2003. godine) autora Krešimira Galovića – vidi OVDJE!

Tržnica je sama po sebi živahna i, za razliku od nekih drugih tržnica, funkcionira kao vrlo prometna javna površina i izvan prijepodnevnih sati: tu je nekoliko ugostiteljskih lokala koji, čini se, imaju dosta prometa, pored tržnice je vrlo frekventna autobusna stanica od koje tržnicu dijeli samo niski zidić odličan za sjedenje … Općenito, čini se da je taj inače skromni zid koji doseže tek do koljena jedan od najzaslužnijih za tako intenzivno ukljućivanje tržnice u život kvarta jer on više spaja tržnicu sa okolnim prostorima nego što ju razdvaja, nipošto ju ne izolira kao što je slučaj sa nekim drugim “placevima” koji su ograđeni sa svih strana.

No, kad sam već kod suživota tržnice sa okolnim prostorom, zanimljivo je primijetiti da je ova tržnica jedna od rijetkih koja se ne nalazi direktno u centru kvarta u kojem jest (ili, da okrenem rečenicu, koja nije postala centar kvarta u kojem se nalazi). Dolac, Trešnjevački plac, Kvatrić, tržnice Utrina, Jarun, Špansko, Kustošija, Vrapče … sve se one nalaze u samom centru svojih kvartova ili pak u neposrednoj blizini (Dolac, Kvatrić). One koje nisu u centru (tržnica Dubrava, recimo, ili pak Trnje, dijelom i Prečko) duguju taj položaj nepostojanju pravog centra u svojim kvartovima (nedavno smo dotakli to pitanje vezano uz Dubravu!). A što je sa Volovčicom?

Po mojem osobnom viđenju stvari, ova tržnica se u stvari nalazi na mjestu gdje se dotiču tri kvarta: Volovčica – pod tim imenom podrazumijevam sve što je južno od placa, dakle, ovo bi mogao biti “ulaz” u Volovčicu. Sve one zgrade sjeveroistočno od Borongajske ceste (tržnica je neposredno ispod nje) su Borongaj, dok je sjeverno i zapadno od tržnice Peščenica (nekadašnja općina Peščenica je u stvari zahvaćala ne samo cijelu Volovčicu i Borongaj nego i kompletan Žitnjak, Petruševac, Struge …). A sva ta tri kvarta nemaju neke svoje izražene centre već im je ovaj plac jedno od nekakvih “priručnih” središta. Recimo, centar Volovčice je rastegnut uzduž Ivanićgradske ulice uz koju se nalaze škola, Centar za kulturu, banka na platou, nekadašnja zgrada “Name” je bila tamo … na sjeveru se nalazi autobusna stanica orijentirana sjeveru i Kvatriću, a na jugu se pak nalazi tramvajska stanica orijentirana Trnju i smjeru ka centru

Evo nekoliko fotki snimljenih na tržnici ovoga ljeta!

Susret ravnog i (skoro pa) okruglog – sjeveroistočni rub tržnice. Snimio: Vanja

Istočna strana i čuveni zidić. Snimio: Vanja

Zidić kao mjesto okupljanja, čekanja autobusa, jedenja peciva, ispijanja pive … Snimio: Vanja

Cedevita koja natkriljuje tržnicu. Snimio: Vanja

Jugoistočni pogled na središnji objekat. Snimio: Vanja

Lokali na zapadnoj strani tržnice. Snimio: Vanja

Jedan od najstarijih detalja placa, čini se stara lampa (koja sad izgleda kao viseća kuglana). Snimio: Vanja

“Impressum” na stari i novi način. Snimio: Vanja

Za kraj, želim vam svima ugodan kraj tjedna i vikend, čitamo se tek početkom slijedećeg tjedna jer ću iskoristiti ovo prekrasno vrijeme za posjet alpskim vrhovima!