Dragi moji, eto mene opet u Zagrebu, nakon uživanja u prirodnim ljepotama Velebita vraćam se urbanim temama … i odmah idem u glavu, sa jednom teže probavljivom.
Naime, prošli tjedan sam posjetio kvart Lašćinšćak, još jedno od onih međuratnih socijalnih naselja građenih između dva rata o kojima piše Darja Radović Mahečić u svojoj knjizi “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba” (izdanje Horetzky, 2002. godina). Knjiga me se duboko dojmila i sad dok je kod mene (moram ju vratiti u knjižnicu sredinom kolovoza) dobit ćete svako malo pokoju ratu priče o tim naseljima.
E sad, već vam vidim na licima pitanje “Ta, gdje je, k vragu, taj Lašćinšćak?” … nisam ni ja pojma imao za postojanje tog toponima dok nisam u ruke uzeo ovu knjigu. A radi se prije svega o potoku tog imena koji izvire negdje na Lašćini (otuda ime) i koji danas teče negdje ispod Heinzelove ulice, a u povijesti je duže vremena označavao istočnu granicu zagrebačkog gradskog područja. A naselje o kojem ću danas pričati se nalazi u jednom dijelu trokuta koji čine Vukovarska, Heinzelova i Radnička cesta, odnosno nalazi se tik do novosagrađene i vrlo hvaljene nove zgrade Hitne pomoći. I tu sad dolazi na vidjelo jedna od mnogobrojnih zagrebačkih suprotnosti – tik do te hiperultramoderne zgrade nalazi se jedno od najbjednijih naselja u čitavome gradu.Odnosno, ako na stranu stavimo Plinarsko naselje kod Radničke ceste za koje ne znam da li još postoji (prije 2-3 godine je još bilo na mjestu, naseljeno romima i zatrpano tonama sakupljenog otpada) ovo je definitivno najtužnija i najjadnija stambena cjelina koju sam vidio u gradu zadnjih godina, tek tu i tamo izviri koji obnovljeni detalj ili uredan vrt.
Evo što o nastanku naselja kaže Darja Radović Mahečić u svojoj knjizi: originalno ime naselja je “Provizorni stanovi iza gradske živodernice” ili “Mali stanovi na Lašćinšćaku”, sjeverozapadno od njega se nalazila gradska živodernica, a jugoistočno “mrcinište i crevara gradske zadruge”. Prvih 8 kuća “vagonskog tipa” sagrađeno je 1924. godine na obodnom dijelu naselja i vrlo su slične kućama kakve se nalaze u Plinarskom naselju odnosno bloku Selska-Meršićeva, svaka sadrži deset stanova-soba od po 25 m2 sa 4 zajednička WC-a i primjer su ekstremnog minimalizma u stanovanju.
Šest jednokatnica unutar naselja podignuto je 1928. godine i sastoji se od 12 stanova od po jedne sobe, kuhinje i nusprostorija i veličine su 33 m2. Građevnu dozvolu za njih potpisao je Ivan Zemljak, a gradili su ih Većeslav Beranek, ovlašteni graditelj Mate Crnić i tehnički biro “Novogradnja”, a zapisi u arhivi koji kazuju o manjkavostima u izgradnji i lošima materijalima.
Zaključak Darjinog članka je kako u ovom slučaju nema govora o nekom komforu ili kvaliteti tlocrtne organizacije već predstavlja slam tadašnje industrijske zone.
A kako to naselje izgleda danas? Vrlo loše. Iako su jednokatnice vrlo slične onima u naselju istrana i invalida kod Selske, ove ovdje su u bitno lošijem stanju … a tako je i sa ostatkom naselja: park (u Selskoj još dobro očuvan) je blatnjav i zapušten, s razbacanim smećem, od dječjeg igrališta ostala je samo jedna demolirana penjalica, šupe su većim dijelom zapuštene, često obrasle korovom … A najveći apsurd je u tome što je cijelo naselje okruženo modernim zgradama, od spomenute Hitne pomoći preko zgrada Siemensa i Splitske banke pa do zgrade Euroherca, i teško je moguće naći neki kut gledanja gdje ti staklenobetonski giganti ne ulaze u kadar iza ovih bijednih potleušica i time ih čine još bjednijima.
Mislim da sam napisao dovoljno o ovome naselju, dalje ću prepustiti riječ fotkama, mislim da će one reći više nego tisuće riječi …
Komentari (3)
ne pročitah sve, ali dati ću si truda....super je blog...inače samo da javim da je par stanova useljeno u Sopnici-Jelkovec, i to nisu POS stanovi, već stanovi Zagrebačkog Holdinga.....tu je i najveći vrtić mislim, u Zagrebu, biti će škola s bazenom, srednja i osnovna, manje zgrade su puno lijepše okolo....meni je isto zanimljivo što je šarena....jer me strava obuzme od one grdosije....živim u blizini, pa se čsesto provozamo okolo...Chicago, ha,ha
Iznenađenje od bloga! :)Pozdrav. Piči dalje.
Super slike! Rođen sam 1984 god. i u tom sam kvartu živio negdje od 2 god. svog života. Tamo sam proveo najbolje godine svog života. U tom kvartu bilo je jako puno djece i nikad dosadno. Na dvorištu se uvjek nešt dešavalo.... ili se igrao piunker, ili se piksalo (pikulanje) ili tupkanje sa sličicama....izrađivale su se puške na čepove, špriherice, pračke.... igralo se rata, skrivača, gumi gumi.... ma šou. Bili smo malo raspuštenija djeca nego ona iz nebodera tako da smo imali veću slobodu i veći radijus kretanja.... nije mi žao što sam tamo odrastao. Žao mi je što nekih ljudi koji su mi u sječanju od tamo više nema među živima pa mi je nekad bed kad prođem onuda. Volio bi da još netko nešto napiše ako je povezan s tim kvartom.