Vidim da vas je post o kinima pogodio na pravo mjesto . Kina su ipak važan dio kulturne ponude grada (puno važniji nekad nego sad, u eri TV-a, videa, weba i skidanja sadržaja odasvud) i vjerujem da su svima vama/nama starijima od ajmo reć 30 godina zaista srcu prirasla, pratila su nas tokom odrastanja i kretanja u samostalan život. Ta, nekad je odlazak u kino s curom/dečkom maltene bio obavezni dio udvaranja!
O samim razlozima zatvaranja kina ne bih puno pisao, već je dosta o tome rečeno na puno strana – jednostavno, svi su ti sadržaji (filmovi) dostupniji na drugim mjestima, lakše i jeftinije i udobnije. A jedini razlozi zbog kojeg se neka kina ipak “drže” su ili pompozni prateći sadržaji (vidi pod “multiplex kina”) ili pak jedinstvenost i egzotičnost ponude (vidi pod “art kina”).
A u svjetlu toga drago mi je što vam mogu saopćiti i jednu jako dobru vijest: ljetno kino Tuškanac se obnavlja!
Listopad 2010. Snimio: DenMla
Nakon više desetljeća zapuštenosti (ja ga niti ne znam u nekom drugom obliku osim ruine!) ono se uređuje – vijest o tome mi je poslao stalni pratilac bloga DenMla (a poslao je i fotke, stare i nove – puno ti hvala, DenMla!) i ona me je baš razveselila!
O prošlosti tog ljetnog kina dosta podataka možete naći OVDJE, u članku Barbare Matejčić za portal “Pogledaj.to” iz kojeg sam i preuzeo osnovne informacije: kino je otvoreno 06.07.1954. prema projektu arhitekta Kazimira Ostrogovića, koji je zaslužan i za zgradu Poglavarstva Grada Zagreba. On je za taj projekt nagrađen na natječaju koji je raspisao Prosvjetni odjel Gradskog narodnog odbora, a u žiriju natječaja bila su poznata arhitektonska imena kao što su Vlado Antolić, Mladen Kauzlarić, Stjepan Planić i Ivan Zemljak.
Kino je, prema kazivanju suvremenika, bilo dobro posjećeno, a imalo je gotovo 2500 sjedala.
Tokom posljednjih godina filmski stručnjak i multimedijalni umjetnik Ivan Ladislav Galeta realizirao je nekoliko je projekata u zapuštenom Tuškancu. Posljednji meni znani je bio taj da je u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza od projekcijske kabine, do betonskog platna razvukao četiri sajle – simboličke zrake koje formiraju projekcijski snop. Te ”fizičke zrake” su bile fokusirane točno tamo gdje je nekoć bio objektiv.
A sada evo i nekoliko fotki, kako je to bilo pred koju godinu i kako je bilo rane jeseni (08.10.) 2010.
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Stanje prošle jeseni!
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Snimio: DenMla
Komentari (7)
Lijepa vijest, i fotke, naravno.
Čovječe, na jednoj fotki su te "zrake" odlično vidljive! Pravi tajming DenMla!_
Nemrem bilivit. 100 X sam tam parkirao, a nisam poima imal kaj je z druge strne.Znal sam sam za kino Liku (ljetnje).
250 sjedala valjda? Nekak ne zgleda kao da ima 2500 :)
Istina je, onaj prostor ne izgleda kao da može primiti 2500 ljudi, no ako pogledaš onu fotku iz daljine, čini mi se da je tamo zaista bilo 30-tak redova i u svakom od njih je bilo sigurno preko 20 mjesta (u onim posljednjim sigurno i 40!), tada se pak dobiva brojka od sigurno preko 1000 mjesta (mislim da je tadašnji standard sjedenja bio daleko od "soft seat", najvjerojatnije "hard bench" i to ugusto ).Da, nemam podatak o stvarnom kapacitetu ljetnog kina.
Veselim se :-)).
Dragi Nepoznati – hvala ti što si tako lijepo uklopio moje malo istraživanje u zanimljivu zagrebačku kino trilogiju!Dragi GP – hvala ti na lijepim riječima – a tajming je bio puka slučajnost :o)Naime, točno prije godinu dana, moj sin (koji je zaslužan za fotke iz unutrašnjosti projekcijske kućice – jer se uspentrao gore:o) i ja smo „planinarili“ od ljetnog kina do ALU na Jabukovcu. I prilično se začudili tim sajlama – koje su djelovale preozbiljno za neki skvoterski štos, a preneozbiljno za neku geodetsku izmjeru. Jedino je i preostalo da je neka umjetnička instalacija – što smo googlanjem i potvrdili...I na kraju, želim svim posjetiteljima ovog bloga da se uskoro vidimo i upoznamo na nekoj od projekcija pod vedrim nebom na Tuškancu!!!