Već se tisućuijedamput pokazalo da se uvijek isplati dići pogled sa asfalta i uličnih izloga u gradske visine i pogledati što se nazali iznad naših glava, na višim uličnim etažama. Tako i učinih prije nekoliko dana na ćošku Gundulićeve i Masarykove ulice i na moje iznenađenje na poznatome neboderu Slavka Löwyja sagrađenom 1933. uočih dugačke metalne lojtrice na fasadi zgrade. Gledao sam tu zgradu već više puta, odmjeracao ju od partera do balkona na posljednjoj etaži, zamišljao kakav li je pogled odozgo … ali se ne sjećam da sam ikad dosad uočio te lojtrice.
Pa si ja onda mislim – kome bi to uopće moglo trebati, tako dugačke ljestve, uz rub zgrade, bez rukohvata i zaštite? Svašta mi je padalo na pamet, od popravaka do Božićnih ukrasa … i onda malo proguglah, pronađoh ovaj tekst i ubrzo mi je sve bilo jasno.
Pa onda ako i vi želite doživjeti prosvjetljenje, pročitajte i vi taj tekst!
A kome još nije dosta nebeskih štengica, nek klikne ovdje!
Metalne lojtre, od terase na visini prvog kata pa sve do posljednje etaže, i to još uz rub zgrade i bez gelendera! Snimio: Vanja
Ovdje počinju … Snimio: Vanja
… a ovdje završavaju! Snimio: Vanja
Komentari (3)
Znači, ako sam dobro shvatila, lojtre su bile mjesto za reklamu, a nikako da bi se projektant po njima penjao u svoj stan.Malo se šalim, ali žalim zbog njegove sudbine i još puno sličnih sudbina. Život ih nije mazio. Drago mi je da je bar tih 40 kvadratnih metara pripalo njegovu unuku.
U tekstu su zaboravili na "Buick"-a koji s drugom dvojicom "B"-ovaca čini "pandan" BBB-ovcima. Kao djeca smo (si) bili jako važni ako smo poznavali marke i modele automobila (neki su to uspijevali pogoditi iza ćoška i na uho), a "Opel Blitz" kamioni su (nam), uz "Magirus Deutz", bili zakon. A tek ushićenja kad bi u našu ulicu slučajno bio zalutao kakav kromirano-sisati "Buick"!
sve ima svoju namjenu, odličan istraživački rad!