Arhiva O blogu Kontakt
04.06.2012.

Na rubu grada, na rubu civilizacije, na rubu života, na rubu svega

Svaki grad ikoje veličine ima poneki “nevidljivi džep”, neko područje koje godinama ostaje neuređeno, sakriveno od pogleda običnih smrtnika. A Zagreb tu nije iznimka … u podsljemenskoj zoni ima dosta takvih “ficleka” koji izmiču urbanizaciji i uređenju, upotrebi, no oni su najčešće mali komadićci, parcele ugurane u teško pristupačnim udolinama, podalje od glavnih ulica, najčešće neznanih vlasnika. U ravničarskom pak dijelu grada su takve zone rjeđe, ali zato i veće .. i najčešće se čuvaju za nova naselja ili pak buduće infrastrukturne projekte. A ono što je zajedničko velikoj većini takvih lokacija je posvemašnja zapuštenost, zaraslost, često i neslavna uloga neslužbenog javnog deponija za smeće.

Volim turnuti svoj nos u takva mjesta … koliko god u 9 od deset slučajeva ne naiđem na neku posebnu ljepotu na tim mjestima uvijek me drži nada da ću baš taj put naići i na nešto lijepo i pažnje vrijedno. No, kad i ne nađem neko lijepo i idilično mjesto onda najčešće ipak nađem bar neko bizarno koje ipak opravda moj dolazak.

Primjer za pronalazak lijepe i mirne oaze usred “crne rupe” u planu grada je staro groblje u Stenjevcu koje se nalazi usred “ničije zemlje” između Španskog, Malešnice, Stenjevca i Jankomira – pogledajte OVDJE post u kojem sam pisao o njemu.
(usput, već se radi na produženju ulice Antona Šoljana koja će proći točno po sredini tog velikog komada zemljišta).

A primjer za bizarno okruženje jedne takve “crne rupe” grada je područje zapadnog Jankomira koje sam posjetio pred koji tjedan. Naime, kvadrat oivičen sa juga Ljubljanskom avenijom i jezercem potoka Dubravice koje je raj za ribolovce, sa zapada nizom dućana sa istočne strane Škorpikove ulice (Bauhaus, Kika, Lesnina itd), sa sjevera Baumaxom, pogonom “Rade Končara” za izradu tračničkih vozila i firmom za prikupljanje otpadnih materijala CIOS te sa istoka ulicom Jankomir je potpuno sakriven od očiju javnosti. Jedini pristup u njega je iz ulice Jankomir, od prilaza ribičkome jezeru, sa rampe koja se nalazi u blizini carine.

A što se to tamo može vidjeti, pitate se sad vi?

Prilazna cesta je ispočetka asfaltirana (i to davno), no vrlo brzo prelazi u prašnjavi makadam čiji izgled odaje da se njime gotovo isključivo služe kamioni (duboki kolotrazi bi oštetili svako vozilo normalne visine). Cestica naoko besciljno vrluda šikarastim područjem iz kojeg proviruju hrpe odbačenog građevinskog otpada, a pomalo bizarni dojam upotpunjuje uvijek prisutan pjev ptica te raznolikost bujne flore koja raste iz sveg tog nereda. Isto tako, vidljivo je da pojedini ogranci ceste ponekad služe i kao lokalni “fukodromi” – očito, rampa nije uvijek zaključana noću.



Početak ceste, odmah iza rampe. Tu je još asfalt. Snimio: Vanja


Ribičko jezero sa autima Ljubljanske avenije u pozadini. Snimio: Vanja


Usred guštare. Snimio: Vanja


Jedna od biljnih vrsta kojoj ovakvo okruženje odgovara … Snimio: Vanja

Nakon možda kilometar vijugave vožnje kroz gustiš dolazi se na proširenje – i to veliko. Cesta se račva na mnogo ogranaka prekrivenih razbijenim ciglama, komadima betona, otpadom svih vrsta koji se očito tu nemilice dovozi. Tu je i stari zarđali bager, komplet kožnih fotelja namijenjenih za tko zna čiji odmor .. ali i mala drvena sjenica/zemunica te kućica sačinjena od svega što je došlo pod ruku koja očito nekome služi kao stalno boravište. Tu je dimnjak, bačva u koju se sakuplja kišnica, razne kućne potrepštine razbacane uokolo … čak je tu i stari gumeni pesek, igračka kakvu nisam vidio desetljećima.

Teško da tu živi netko tko je ovlašten da raspolaže tim otpadom ili regulira njegov dovoz, no čini se da se taj netko time u stvari bavi … naravno, posve neslužbeno.

Što je, da je, nek mu je sa srećom … život na tome mjestu i u takvim uvjetima posve sigurno nije poezija. A što će dalje biti sa tom velikom parcelom sakrivenom od očiju javnosti? Tko zna, sigurno se čeka neki dalekosežni projekat koji će jednog dana to šiblje i kamen zamijeniti blještavilom novogradnje, vjerojatno nekim trgovačkim centrom.



Poluzemunica na početku proširenja. Snimio: Vanja


… a tu je i kućica … Snimio: Vanja


… koja sprijeda izgleda ovako! Snimio: Vanja


Igračka na stalaži pred barakom. Snimio: Vanja


Stari zarđali bager … Snimio: Vanja


Prikupljene cigle koje se još mogu upotrijebiti. Snimio: Vanja


Garnitura za jankomirski lounge-bar. Snimio: Vanja

Podijeli

Komentari (6)

M
migeric 05.06.2012. 15:55

fora , radim u blizini ali nikad nisam švrljao tuda...čudi me kako je bager još preživio sakupljače sekundarne sirovine.:)

F
franc 05.06.2012. 20:07

Ja sam baš bio tam prošlu Nedjelju,obišo sam dosta toga,vidio sam i onu baraku i dosta sam se začudio kak može tam biti tak veliki nered.Još sam se malo vozio prema SZ poslije one barake da vidim kam ću doć,al sam odustao,a i baš mi nije bilo ugodno se tam sam voziti,uglavnom jako veliki prostor u kojem će jednog dana valjda nastat neko stambeno naselje ili kakav shoping centar.Onaj dio oko jezera je uredan i održava se,a u povratku sam se vozio uz potok prema sjeveru,bilo je ok.Bilo bi zanimljivo pratiti potok skroz do Save poslije onih Jezera preko autoputa,a i onaj dio pustoši zapadno od Savske Opatovine,ko zna kaj tam sve ima i nema,npr.ona kuća prek puta King crossa s druge strane autoputa koja ima makadamski put ,dosta je zapuštena al mi se čini da neko tam još živi.

N
nepoznatizagreb bloger 06.06.2012. 09:22

Bravo, franc, to se traži, uvijek treba zaviriti iza "fasade"!Istina, ni meni osobno nije bilo baš ekstraugodno na tom mjestu - ne toliko radi ugođaja, već više radi nekog psa koji je lajao vrlo blizu, a u blizini nije bilo nikakvog ljudskog stvora. No, na kraju je sve bilo OK ... a čak i da se pojavio stanar barake vjerujem da bi malo popričali i razišli se u miru.Koliko ja znam, onaj potok se dalje ne nastavlja, već završava u gustišu i onda, valjda podzemno, nastavlja svoj put u Savu. Tim dijelom sam dosad prošao tek rubno, no nigdje nisam zapazio vodotok ikoje vrste hodajući po nasipu i područjem nedaleko njega između Prečkog i Jankomirskog mosta - no, tamo ima lijepih pustih livada, paintball igralište i nadasve puno šipražja teško prohodniog izvan zimske sezone.Ona pak kućica kod King Crossa, ispod nasipa, ima romske stanare, vjerojatno su uselili nakon što su je napustili pravi stanari.Usput, ima na tom potezu još bizarnih nastambi, no o tom tek kad ih poslikam. ;o)Migeric: mni se čini da je bager preživio samo zato što je u "vrtu" sakupljača sekundarnih sirovina! ;o)

F
franc 06.06.2012. 13:09

Ja sam isto cuo da potok poslije jezera ponire do Save,samo sam vidio cijevi kojima ide ispod autoputa pa sam mislio da je možda još malo vidljiv južno od autoputa,u svakom slucaju bilo bi ga zanimljivo istražiti gdje nestaje.

G
Gajnice 07.06.2012. 10:16

Potok južno od autoputa je još mrvicu vidljiv i onda jednostavno iščezne u tlo.

G
gasko 15.06.2012. 14:08

taj potok o kojem se govori je prije proticao kroz polje između avenije i nasipa te se ulijevao u jedno jezero u blizini nasipa koje smo svi zvali cigansko jezero a bilo je puno ribe naročito štuke kapitalaca a to jezero je u nastavku malim potokom bilo spojeno sa većim jezerom Savska opatovina u kojem se nekad naveliko kupalo i lovilo ribe. Pokraj ciganskog jezera su bila jezera nastala iskapanjem šljunka šoderice 1,2,3 i 4sa blistavom čistom vodom. Tih prekrasnih jezera više nema po mome mišljenju iz dva razloga a to su obližnje vodocrpilište Stara loza i zagrađivanjem potoka koji stvara jezero o kojem pišete. Veliki pozdrav i pohvale Damir Gazibarić Gasko iz Prečkog

Ostavi komentar