Najveće zagrebačko predsoblje

Zagreb ima nekoliko zaista velikih “prolaznih” prostora, od najprometnijih i najširih tipa Zagrebačka odnosno Slavonska avenija pa do nekih malo manjih, ali zato povijesno značajnih kao što su Savska cesta ili Maksimirska … dok je neke od njih vrijeme već odavna pregazilo i sad tavore na margini interesa (vidi recimo Trnjansku ulicu, Podsusedsku aleju …).

No, daleko najveći, najznačajniji i najprometniji je onaj zagrebački “forcimer” između Mosta Slobode i koncertne dvorane Lisinski .. em upada u oči svojom širinom i prazninom travnate plohe između odvojenih prometnih smjerova, em se ističe važnošću i grandioznošću okolnih zgrada: NSB, “Lisinski”, Gradska skupština, HRT, Palača pravde, novoizgrađena poslovna zgrada Agram osiguranja. Tu su još i pogledi na Medvednicu i Katedralu koji niotkuda drugdje nisu ljepši niti širi, u blizini je i Sava, tu se križaju dva najveća prometna toka, onaj istok-zapad sa sjeverojužnim pravcem …

Ali ono što je mene kod tog prostora uvijek uistinu fasciniralo je bila ona ogromna livadetina između dva prometna smjera ulice Hrvatske bratske zajednice! Sada je to nešto uže nego prije jer su unazad 2-3 godine dodani po jedan prometni trak i jednom i drugom smjeru … no, još uvijek je šiiiiiroooooookoooooo.

I uvijek sam mislio kako bi bilo zanimljivo prošetati se po tom komadu livade ili čak tamo puštati zmaja, bacati frizbi ili igrati nogomet. Ali, vjerovali ili ne, još nikad, ali zaista nikad se nisam prošetao uzduž i poprijeko po toj travi … sve do prethodnog vikenda.

A kako mi je bilo i što sam sve vidio?
Pogledajte slijedeće fotke i komentare uz njih!

Krenuo sam od juga i prvo malo proćaskao sa gospodinom Večeslavom, ima dobar pregled nad svim važnim točkama svoga grada

Zatim sam prešao Slavonsku aveniju (slikao sam i nju, ali gradsku gužvu vidite svaki dan tako da vam ju ne želim još naturati na nos i ovdje) i krenuo posred livade …

Uz samu zgradu NSB-a je nekakav mostić koji je valjda nekad trebao biti pješački prolaz prema njoj, no sad je samo leglo smeća i vjerojatno beskućnika. Zanimljivo je da se sa same ceste taj prolaz jedva uočava.

Koliko vidim, prema NSB-u smo mi već ušli u Evropsku uniju.

No, dok uživate u pogledima na zagrebačke znamenitosti ne zaboravite baciti koji pogled i na tlo jer tamo vrebaju prave nagazno-razmazne opasnosti …

Sa istočne strane nas umjesto velebnih zdanja koja okružuju livadu sa zapada očekuju drugačiji prizori – čista povijest ili pak spoj starog i (ne tako više) novog.

Još malo ZG-simbolike uz ZET-ove autobuse, zgradu Gradskog poglavarstva i još jednom NSB.

Nakon par minuta ugodne šetnje stigao sam i do najsjevernije točke ovog našeg predsoblja – ponovo malo simbolike …

… i još samo posljednji pogled unazad, pred uranjanje u centar starog Trnja i jednu drugu priču koju ću vam ispričati jedan od slijedećih dana.