Da li ste znali da su nekad i Mikulići imali svoju streljanu?
Iskreno, ja nisam. I to sve do nedavna. Znao sam za streljanu u mom rodnom kvartu, uz Dotrščinsku šumu, na koju su nekad srednjoškolci išli na obavezno gađanje iz M48 u sklopu “Obrane i zaštite” … znao sam i za vojnu streljanu u Vrapču, koja je naslijedila ovu Dotrščinsku koja je prešla u ruke MUP-a (u neposrednoj je blizini sadašnje Policijske akademije odnosno nekadašnje Srednje milicijske škole) … znao sam i za streljanu za malokalibarsko oružje na Oboju … no, nisam znao za ovu streljanu, nazvanu po Mikulićima iako mi se čini povezanijom sa Kustošijom. A ona je, tako kažu karte, postojala tamo još u doba Drugog svjetskog rata … još 1944., a prema podacima iz monografije Hrvatskog streljačkog saveza, korištena je još od 20-ih godina prošlog stoljeća.
Streljana, tada zvana Streljana Mikulići, na karti iz 1944. godine. Pronašao: Mladen.
Uglavnom, do te streljane sam došao posve slučajno, svrativši jednom do samoga kraja Kustošijanske ulice, tamo gdje se makadamskom cestom ide na Medvednicu, u smjeru planinarskog doma na Risnjaku, a od ceste se može skrenuti bilo lijevo, prema manjoj retenciji potoka koji dolazi iz zaleđa Završja, bilo desno, prema velikoj retenciji potoka Kustošaka koja se nalazi zapadno od Mikulića.
Ova desna retencija zatvara padinu zapadno od ulice Galovići, a nakon nje se prostire neobično velika ravna površina koja je dušu dala za zabavu u ljetnim mjesecima (sport, roštilj, puštanje zmajeva, frizbi, bilo što), a malko dalje se nalaze i kućice udruge Fala koja se bavi rekreacionim i terapijskim jahanjem.
No, na samome račvanju dolina, na početku makadama i razdvajanja dolina, nalazi se oveća zgrada starije izgradnje kojoj nisam znao porijeklo … i, rapitujući se, saznao sam da je to nekad bio vojni objekt sa streljanom. Nakon toga, u doba samostalne Hrvatske, tom se zgradom služila šumarija … o tome kazuje natpis na zidu, ostaci uredske opreme, kao i uređenje “kancelarije” drvosječa ukrašeni sličicama oskudno odjevenih djevojaka oboružanih motorkama (koga zanima taj trash-podžanr erotike, nek požuri u obilazak besplatne izložbe ). Cijeli objekt je još u relativno dobrom stanju (ima očuvanih prozora, nema previše smeća) i djeluje posve nenastanjeno, čak niti prolaznim gostima, što vjerojatno duguje izdvojenom položaju – tako daleko se očito ne putuje niti vandalima niti beskućnicima (daleko su izvori hrane i novca). Šteta, jer bi se ovdje mogli zbrinuti oni kojima je nužan kakav-takav smještaj i krov nad glavom.
Što se pak ostataka streljane tiče, tu se ne može vidjeti puno, jer je izgleda sve sršeno kada je građena brana retencije … na mjestu je tek neobičan drveni zid koji je izgleda služio kao obrana od lutajućih metaka najnepreciznijih strijelaca.
Zgrada izvana. Snimio: Vanja
Natpis na ulazu u najnižu etažu. Snimio: Vanja
Jedna od praznih soba. Snimio: Vanja
Zid ukrašen fotkama iz kalendara … Snimio: Vanja
Stihl-girls! Snimio: Vanja
Ostatak foto-izložbe … Snimio: Vanja
Ako niste ponijeli vaše naočale, možete ovdje posuditi njihove! Snimio: Vanja
Sanitarije su još gotovo pa u radnom stanju … Snimio: Vanja
Na fasadi se još mogu vidjeti i drugi muzejski artefakti … izolatori nekadašnjih telefonskih instalacija – vjerojatno dio nekadašnjeg vojnog telefonskog prstena oko grada. Snimio: Vanja
Zarđani šumarski stroj ostavljen ispred zgrade. Snimio: Vanja
Posljednji ostatak nekadašnje streljane. Snimio: Vanja
Na kraju, pokoje pitanje za vas: je li netko od vas kada bio na toj streljani? Imate li možda kakvu fotku?
Zahvaljujem GP-u, Mladenu i VT-u na pomoći kod pripremanja ovog posta!
Komentari (6)
Lokacija je otkrivena i uskoro mozemo ocekivati da to za par kuna kupi neki tajkun. Steta je da sve to unisti zub vremena. Moglo bi se iskoristiti da se tu napraviti na primjer staracki dom. Tko je vlasnik?
Hm, u mojem posljednjem prolasku mimo toga... ne tako davno... "Hrvatske šume" su još u dijelu tog kompleksa imale drvodjeljsku radionicu onih smiješnih drvenih klupica/stolova koje postavljaju duž Sljemena (a možda i šire) na proplancima...Također, uz "brisani prostor" streljane, u tih standardnih četiristo metara (od nišana do mete), bila je i oveća staja za šumarske konje-brđane (od "Hrvatskih šuma", pretpostavljam) koji su, onako impozantni, za neradnih dana bili vani na ispaši... kao i, tik do retencije "Vodoprivrede", omanji ugostiteljski objekt/baraka za povremene domjenke u sklopu streljačkih natjecanja na streljani na "glinene golubove" koja je za mojih prolazaka onuda itekako bila aktivna, što se može (ovdje) naslutiti i na Google-u, snimljeno lipnja o. g.. Za one koji ne znaju, ti "golubovi" su ustvari plastične/porculanske(?) pločice koje okida u zrak, pred strijelce, poseban "katapult" [Za vrijeme natjecanja ili treninga "ne plaća životom niti jedan živ golub"]...
GP, radionice očito više nema, pregledali smo čitav objekt, sada je posve napušten. Uz cestu do retencije je slijeva još jedan manji napušten i neuredan objekat (kao nekakva garaža), dok nam je prilaz desno (stajama konja i drugom objektu) bio zatvoren ratobornim psom. No, zato smo imali prilike sresti nekoliko konja (mislim da su bila tri) na istrčavanju po livadi!Mrvicak, nemam pojma tko je vlasnik, vjerojatno država odnosno Ministarstvo obrane (obzirom da se radi o bivšem vojnom objektu).
Napušteno, ruinirano. S druge strane gradimo sve nešto novo.
Želio bih s nekoliko rečenica nadopuniti Vanjin tekst o streljani. Budući oduvijek živim u neposrednoj blizini (Kustošijanska), znam o toj streljani ponešto. Prvo, ovdje u Kustošiji svi su ju zvali samo "streljana", nikada "streljana Mikulići". Kasnije, kad je u Vrapču građena i otvorena nova, ovu su svi zvali "Stara streljana". Dalje. Streljana je radila do sredine pedesetih godina, ja se kao dijete itekako sjećam vojske koja je redovito išla gore na gađanje, Inače, vojska je na streljani bila sve do šezdesetih godina. Mi smo u proljeće redovito sa školom išli na prostor iza streljane na izlete. Tamo smo, dok nastavnici ne bi gledali, sakupljali ispaljena zrna. Nakon što je vojska otišla, zgradu je preuzela Šumarija. Godinama su gore stanovali samaraši koji su u staroj kući pored puta prema Risnjaku (stotinjak metara od glavne zgrade)imali štalu za konje.Inače, tijekom Domovinskog rata zgrada je bila prepuna obitelji izbjeglih iz Bosne. U nekoliko smo navrata, preko Obiteljskog centra, nosili pomoć tim ljudima. Danas je zgrada napuštena i propada.Još jedna zanimljivost; krajem sedamdesetih, ili početkom osamdesetih godina, kad se spremalo graditi bolnicu u Novom Zagrebu (koja danas stoji kao ruglo), postojala je ideja da se bolnica sagradi na mjestu stare streljane. Dolina iza zgrade je velika, dugačka, uvlači se u samu planinu i zaista je lijepa. Ali odustalo se, ne znam zašto. Jedna od priča bila je da je vojska onaj puta inzistirala na gradnji bolnice preko Save da bolnica (pazi molim te!) bude i rijekom Savom zaštićena od mogućeg napada sa sjevera (računalo se na napad SSSR-a!). Glupo, ali za onodobni način razmišljanja, sasvim prihvatljivo (kao što, a danas to rijetki znaju, postoji niz obrambenih bunkera na obroncima Kalnika iznad Presečnog kod Novog Marofa).Eto, možda će i ovi podaci nekog zanimati.Usput, od stare streljane do doma "Risnjak" ima cestom 13 km. Ja sam put pred nekoliko godina bez problema prošao običnim automobilom.Sjetim li se još nečega, javiti ću se.Pozdrav, Kruno
Kruno, hvala ti puno na ovom opširnom komentaru!!! Uvijek me izuzetno razveseli kad se javi netko sa pričama i komentarima iz prbe ruke, kao ti sada, Kruno!