Evo jednog biserčića iz naše (telekomunikacijske) povijesti: “spelling” (njemački “buchstabieren”) naših slova u verziji iz kasnih 40-tih koja je objavljena u telefonskom imeniku iz tog doba, a u kojega sam dobio uvid dobrotom Gorana Rajiča iz Muzeja telekomunikacija u kojem se nalazi velika zbirka imenika iz kojih se može štošta isčitati. Naravno, ovakvih će informacija i štikleca biti još! (ali, očekujte ih tek kasnije najesen, kada planiram sistematsko listanje … )
Presnimio: Vanja
Komentari (13)
Postoji i nasa rijec: sricanje
Bijes, da li si siguran/sigurna da je to zaista prava riječ? Koliko se sjećam, ta se riječ upotrebljava (i) za situaciju kada netko nevješto/polagano čita, ali nisam siguran da li i za slučajeve čitanja slovo po slovo (nisam stručnjak na tom polju pa je moguće i da se varam ...)
da, i ja se pitam može li se 'sricanje' koristiti u smislu teškog čitanja, eventualno slog po slog, ili i za rastavljanje slovo po slovo?da zovem našu obiteljsku kroatisticu? već smo današnji bonus ispucali hahaha, stalno ju cimamo s pitanjima :)fora post! :)samo ovaj Džafer , barem po mojem shvaćanju, nije nešto s(p)retno odabran... :)eto moj muž dodao pitanje 'zar nije slovkanje slovo po slovo, a sricanje razdvajanje po slogovima?'
Hahaha, koji izbor, ali nema se što reći - sve je jasno, naročito duplove :))))Baš zbog toga što je slovkanje davalo govorniku slobodu izbora riječi koje slušatelj možda ne razumije, u praksi ( i ne tako davno, vjerojatno još i danas) kao riječ kojom se naglašava prvo slovo, koristi se ime gradova. D kao Dubrovnik, Z kao Zagreb itd.
U ulici Krvavi most na kući gdje je knjižnica nalazi se spomen poča Vilimu Schwartzu koji je tamo 1. siječnja 1887. postavio i ukjučio u promet prvu telefonsku centralu u gradu Zagrebu.
Dobar nalaz starog imenika, samo mi nije jasno ako su sve imena, zašto pod Č nije, recimo, Časlav, pod NJ Njegovan, pod U Uroš a pod Ž Željka.(Sa DŽ nema ni jedno hrvatsko ime.)
Prezime mi je neobično za ove krajeve, pa sam uvek govorila za svako slovo reč koja bi mi pala na pamet. Neki put su mi na pošti tražili rijeke, neki put planine ili gradove. Kako mi geografija nije jača strana, muku sam mučila jer moje , hrvat, novac, igla... nisu tolerisali. Eh da mi je bio ovaj papirić...
Zanimljiv poredak: Ć, Č, Đ Dž
Nego, jel se može negdje na webu naći trenutačno važeća "slovkalica", ona sa imenima gradova? Znam da je D=Dubrovnik, H=Hvar, a Z=Zagreb, ali ne znam za dalje ;o) pretpostavljam da su za svako slovo uzeli najveći grad kod nas, zar ne?
Mislim da ide: Alan, Biokovo, Cavtat, Čakovec, Ćilipi... Ipsilon, Zagreb, Žabno.
Sredinom šesdesetih godina prošlog stoljeća kad sam bio u vojsci kao radiotelegrafist imali smo druga imena za slovkanje (ne sricanje). Sjećam se samo nekih: Avala, Beograd, Cetinje, Dubrovnik, Foča, Jajce, Livno, Mostar, Osijek, Sarajevo, Titograd, Zagreb...
Znam da nije tema, ali slobodan sam ukazati na ovo.http://hr.wikipedia.org/wiki/Fonetska_tablica_sricanja_slova_i_brojeva
O, Bijes, zanimljivo - znači, ovdje se ipak spominje sricanje!Hvala ti!