Putujući posvuda, i po Zagrebu, a i šire uvijek mi je zanimljivo uočavati sve što me okružuje, a pogotovo sve ono što se ne uklapa u uobičajenu sliku … Tu moju osobinu dobro je uočio i Dominko Blažević, pisac članka “Arhitektonski vodiči i urbane arheologije” koji je objavljen na web stranici Društva arhitekata Zagreba. Mojem blogu je posvećeno nekoliko rečenica, a dvije meni za ovaj post najzanimljivije citiram ovdje:
“Blog pokriva i otkriva razne teme i sadržaje, analizirajući najrazličitije detalje poput poklopaca uličnih šahti, starih natpisa, oblikovnih i komunikacijskih anomalija svake vrste. Slojevi i podslojevi informacija, korištenja, zaborava, povijesti.”
Zaista ima nekog neobičnog rajca u tom otkrivanju anomalija – najkraće rečeno, meni osobno je to nadasve zabavno. Zabavno je uočavati, povezivati značenja, simbole, ideje … to je valjda kao neka igra skrivača za nas velike, vježba zapažanja, što li?
Uglavnom, što god to bilo što me zabavlja u toj potrazi, u našoj zemlji i našem gradu imam više nego dovoljno “štofa” za zabavu te vrste. A danas ću sebe i vas zabaviti opažanjem putokaznih tabli na ulicama grada i cestama oko njega.
Za početak, evo jedne zgodne bizarnosti – svi vi koji se vozite ka jugu u pravcu Velike Gorice ste vjerojatno već zapazili da izlazite iz grada Zagreba čak dvaput i to na razmaku od 20-tak metara i to u dvije različite boje, žutoj i plavoj!
Izlazak iz grada prema V. Gorici. Snimio: Vanja
U čemu je tajna? U tome što se nekad sa postavljanjem nove table (po novom važećem likovno-vizualnom standardu) zaboravilo maknuti staru (koja je napravljena u skladu sa starim standardima). Naravno, ovdje bi se moglo postaviti i pitanje ne označava li ta plava boja izlazak iz grada po cesti rezerviranoj za promet motornim vozilima (o tim kombinacijama boja bit će više riječi kasnije!), no tada bi recimo ulazak u Zagreb kod Jankomirskog mosta mogao nositi zelenu tablu sa natpisom “Zagreb”, a neki nekategorizirani bijelu, a to ipak nije slučaj.
Naime, u doba Juge su se imena naselja obilježavala tablama sa bijelim slovima na plavoj pozadini (za veće gradove) ili pak crnim slovima na bijeloj ili vrlo blijedoj žućkastoj pozadini – ako se dobro sjećam, svi ulazi u Zagreb su bili obilježeni sa plavim tablama i bijelim slovima. No, sa osamostaljenjem Hrvatske su uskoro došli na snagu novi standardi tako da se od tada imena svih mjesta obilježavaju žutim natpisnim tablama sa crnim slovima. A Zagreb na tom prilazu V. Gorici ima na uvid i novu i staru tablu.
Što se samog “colour coda” prometnih znakova i natpisa tiče, ta je problematika nešto kompleksnija nego što se čini, a i sami prometni znakovi i natpisi nisu baš tako detaljno standardizirani kako se to možda na prvi pogled čini. Vezano uz to, na Wikipediji postoji izvrstan članak (na engleskom jeziku, na žalost) koji govori o sličnostima i razlikama na tom području među različitim zemljama svijeta.
Evo samo tri detalja za ilustraciju: oznake na autoputevima su u nekim zemljama napisane bijelim slovima na zelenoj pozadini (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Italija, Danska, Švedska, Češka …), dok su u drugima napisane bijelim slovima na plavoj pozadini (Austrija, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgiaj, Poljska …). Neke su pak zemlje imale u svojoj povijesti oba sistema (Mađarska je prvo upotrebljavala kao pozadinu zelenu boju, a sada ima plavu).
Drugi zgodni detalj su prometni znakovi zabrana (oni prikazani u krugu): u većini zemalja oni samo prikazuju piktogram koji ukazuje na zabranu (npr. zabranjen promet kamionima ima kamion u krugu), no u nekima (npr. Finska, Švedska) su ti piktogrami dodatno prekriženi crvenom dijagonalnom crtom.
Treći detalj je pozadinska boja znakova: u većini zemalja je to bijela boja, dok se u Švedskoj, Finskoj, Islandu i Poljskoj upotrebljava žuta kako bi znakovi bili vidljiviji na snijegu (kod nas ima također još dosta znakova sa žutom pozadinom kakvi su se prije upotrebljavali prilično često).
Što se pak već spominjanog “colour coda” tiče, u Hrvatskoj je zelena boja rezervirana za natpisne ploče na autoputevima, plava boja za ceste rezervirane za promet motornih vozila (takvih nema puno – npr. poluautocesta cesta za Vrbovec i Bjelovar), žuta boja za državne ceste te bijela boja za sve ostale nerangirane ceste i za putokaze unutar naseljenih mjesta (npr. kvartove u Zagrebu). A postoji i dodatna podjela koja kazuje kako obilježiti neki smjer – na primjer, gradska ulica koja vodi prema autoputu biti će obilježena putokazom bijele boje (jer se nalazi unutar grada) na kojem se nalazi polje zelene boje sa imenom grada (jer se do njega stiže autoputom).
Možda sve to zvuči malo komplicirano, no ipak olakšava snalaženje onima koji znaju tajnu!
No, stvari mogu biti i kompliciranije – pogledajte ovaj natpis iz Helsinkija!
Putokaz u jugozapadnom dijelu Helsinkija. Snimio: Vanja
Osnovna boja putokaza je plava, a na njoj se nalaze smjerovi koji vode na državne ceste (crvena boja, isprekidana crta oko njih znači da se još ne nalazite na njoj već vas ovaj natpis vodi prema njoj) te na lokalne ceste (žuta boja), na zelenoj pozadini se nalaze simboli za važna mjesta i službe (hitna pomoć, aerodrom), a na bijeloj smjerovi ka pojedinim gradskim četvrtima. Uglavnom, sve zajedno izgleda šareno kao Božićni ukras (možda je to namjerno smišljeno kako bi stanovnicima uljepšalo duge zimske noći? )
E sad, evo i još jedne “anomalije” uočene u našem gradu – na mnogo mjesta su pravilno označeni smjerovi prema izlascima na autoputece koji se granaju iz i oko grada. Evo primjera iz Šubićeve ulice sa samo brojčanim oznakama autoputeva i onoga iz Svilkovića sa punim natpisom.
Snimio: Vanja
No, ima i drugačijih primjera: ovaj natpis je postavljen na raskršću Klaićeve ulice sa Ulicom Republike Austrije … no, po svom izgledu (zelena pozadina umjesto bijele) možete pomisliti da se već nalazite na austoputu!
Snimio: Vanja
Za kraj – pišući o benzinskim pumpama čitalac bloga John Doe je postavio pitanje obilježenosti ulaza u grad natpisnim tablama. Neki ulazi su obilježeni, no čini se da je još uvijek više onih koji nisu … stoga, vi svi koji putujete u i iz grada, bacite poglede na ulaze u grad, ajmo vidjeti koji su i kako obilježeni!
Evo početne liste kao osnova za rad (od zapada ka istoku):
– na početku Aleje Bologne (trebala bi biti na ulazu u Podsused)
– na starom samoborskom mostu (ako se ne varam tamo je korektna žuta tabla)
– na Jankomirskom mostu (nekada je tamo bila plava tabla, no sad već dugo nema nikakve, ako sam dobro uočio)
– na Jadranskoj aveniji (trebala bi biti negdje kod početka Laništa)
– na staroj Karlovačkoj (negdje iza Lučkog)
– na Brezovičkoj cesti (pojma nemam gdje je točno granica)
– negdje kod Klare (za ceste iz M. Mlake i Odre)
– na Velikogoričkoj (kod V. Mlake – fotka je u postu)
– kod Jakuševca (na cesti iz Mićevca)
– na Slavonskoj aveniji (negdje kod Ivanje Reke valjda .. ili možda tek Resnika?)
– na ulazu iz Sesveta (Branimirova i Avenija Dubrava, na obje vrlo brzo nakon njihova raskršća u Sesvetama)
– na cesti Čučerje-Goranec (tamo je nema)
– na Sljemenskoj cesti (gdje bi pak tamo trebala biti, valjda kod ulaza u Šestine, kod “Lagvića”?)
Unaprijed hvala svima za sve nadopune!
Komentari (8)
Čestitam na spominjanju :-)).
Jako zanimljiv post - hvala ti!Btw Mađarske, prije 7-8 godina našli smo se negdje gdje je pisalo na zelenom znaku 100 km do Pećuha. I mi odlučili otići, računavši kako ćemo se stvoriti do tamo jer se radi o autoputu... A ono - nikako da dođemo na taj autoput! Cesta prepuna rupa, neravna, zavojita => vožnja je trajala i trajala :o(Dodao bi još malo o smeđim znakovima koji po gradovima upućuju na znamenitosti (poput onih po Zagrebu za Andautoniju). Apsolutni rekorder po 'mega kompozitu' sastavljenom od 21 takva znaka je stari grad Labin:http://img845.imageshack.us/img845/3824/20090728096.jpg
Budući da sam "prozvan" - naravno da se šalim, pokušat ću ponovno napisao svoje zapažanje i s tome u vezi i zamisao. Da li sam u pravu; tko to zna! Najme, kaj! Kada je Vanja onomad potaknuo "nabrajanje" benzinskih postaja u gradu Zagrebu, napisao sam i ja svoj skromni doprinos i pri tome spomenuo da sam na cesti od Dugog Sela prema Sesvetskom Kraljevcu, baš kod ulaza u Sesvetski Kraljevec, vidio plavu ploču s natpisom Zagreb (bijelim slovima), baš kao što je ova na slici - naravno bez one crte preko nje. Pretpostavio sam da je to otprilike oznaka za granicu gradskog područja Zagreba. Svojevrsna potvrda za to je Vanjin napis - žute ploče s natpisom Zagreb na izlasku iz Sesveta, na Branimirovoj i Aveniji Dubrava; dakle kao oznaka granice Grada Zagreba. Valjda je to tako i na slici gore, izlaz iz Grada i gradskog područja Zagreba, praktički istodobno. Zanimalo bi me ima li još igdje takvih plavih ploča koje označavaju gradsko područje?S druge strane, vozeći se po okolici a i dalje, primijetio sam da postoje uz ceste oznake granica županija. Zar ne bi bilo logično da slične oznake postoje i za gradsko područje Zagreba?! Drugo je pitanje da li plava ploča s bijelim slovima odgovara nekim propisima, standardima, čemu li već?
DenMla, da, Madžarska je jedna od rijetkih zemalja koja zelenu boju upotrebljava za označavanje običnih cesta!A ovaj primjer iz labina nije loš, ja ću, kad ju nađem, prikeljiti ovdje i jednu fotku cestovnog putokaza u Bedekovčini, to je zasad HR-rekorder prema onome što sam ja vidio!John Doe, samo naprijed sa komentarima! Da, moguće je da postoji i takvo označavanje, izlazak iz područja grada ... ne sjećam se da sam ga sretao negdje drugdje, no zašto ne ... Inače, zaboravio sam spomenuti, granice grada Zagreba kao županije su odlično označen, mislim da su pokrivene sve bitnije ceste (pa i ona Sljemenska).Sam taj "colour code" nije propisan nekim posebnim međudržavnim sporazumom tako da svaka zemlja ima svoju kombinaciju boja, oblika, fontova (recimo, jedna od egzotičnijih je Danska gdje su putokazi bijele boje sa crvenim slovima). Dakle, u Hrvatskoj se plava boja može upotrebljavati za bilo koju namjenu ...
Lijepo prikazano. Primijetio sam da je prema putokazima puno lakše ući i izaći iz Zagreba po autocesti nego po običnim državnim ili lokalnim cestama, autom nemam problema, a mopedom i biciklom uvijek skrenem u neke uličice kraj Save i moram pitati za put.
gogoo, istina, sada su (napokon) glavni prilazi gradu dobro označeni, dok su ostali tak-tak ... no, još prije 3-4 godine nije, na primjer, bilo moguće sa obilaznice naći putokaz ka centru grada jer su svugdje bili označeni samo prilazi "Zagreb zapad", "Zagreb istok", "Zagreb jug" (što onima koji ne znaju hrvatski jezik ne znači puno), a nigdje nije bilo onog standardnog simbolića za centar.Na sreću, sada je to popravljeno i označeno na zadovoljavajući način.A ovo za sporedne prilaze - ako imaš neki konkretni primjer, javi!
Na ulazu u Zagreb Radničkom cestom iz Rakitja na kraju nadvožnjaka preko autoputa za Breganu, a prije križanja za Ježdovec i Kerestinec ima jedna uredna plava tabla Zagreb. Ovo je moj doprinos popisu ulaza u Zagreb.
Usao sam jucer sa curom u bistro "Ribice i tri tockice" na pocetku Preradoviceve ulice u Zagrebu. Prvi sok smo dozivjeli kad smo se nekakvim trosnim stepenicama penjali do restorana na prvom katu a prema nama se stengama spustao stakor velik ko macka. Ne pretjerujem. Cura je vrisnula, ja sam se preplasio i ispao papak, a stakor se valjda prepao, natrag nije mogao jer je iza njega bio restoran, lijevo i desno su zidovi trosnog prolaza pa je smugnuo pored nas. Nakon sto je moja cura preplasena vrisnula do neba, pojavio se na vrhu stepenica nekakav napuseni tip koji je nam je objasnio da je on osoblje restaca "Ribice i tri tockice" i pitao nas da kaj se deremo. Kad smo mu probali objasniti reagirao je odmahivanjem rukom da to nije nista i da ne radimo bez veze frku zbog misa i da su misevi svugdje gdje je dobra klopa. Kunem se Bogom da to nije bio mis vec stakor velik ko macka. Nakon dosta nagovaranja cura je na kraju pristala uci unutra s tim da sam ja morao ici dva koraka ispred nje i pregledavati pod. Unutra je zgodno uredjen prostor, samo nakon sto smo nakon sto smo sjeli osjetili intenzivan smrad. Smrdilo je po mjesavini mirisa uzeglog ulja i ustajalog smeca, valjda zato jer su im prozori bili otvoreni. Nismo izdrzali boravak unutra. Nakon nekoliko minuta izletili smo van na rubu povracanja. Onaj napuseni je nesto vikao za nama. Istini za volju, na izlazu nismo zatekli stakora. Valjda se povukao u kuhinju restorana. Dok sam ziv moja noga u taj pajzl vise nece stupiti, a svima koji ovo procitaju to isto preporucujem. Ako vec moraju, neka tamo povedu mrske neprijatelje i ljude koje jako, jako mrze. Recimo – punice.