Možda već znate da je upravo na današnji dan, 16. siječnja 1901. godine, poznati vlak “Samoborček” krenuo na svoju prvu vožnju (to je danas bila i prva vijest na “TV-kalendaru” HTV-a!). O “Samoborčeku” sam već dosta pisao u prethodnim postovima (vidi “Samoborček nekad”, “Samoborček sada” i “Samoborček u budućnosti”), a za ovu obljetnicu odabrao sam jedan mali detaljić iz njegove povijesti kojeg još nisam spominjao, a kojeg se još uvijek može vidjeti.
Naime, na malograničnom državnom prijelazu prema Sloveniji kod Bregane, na mostu preko rječice Breganice (dakle, na “ničijoj zemlji”!), se još uvijek mogu vidjeti tračnice “Samoborčeka” koje su posljednjih desetljeća njegova života vodile u tadašnji vojni remontni centar “Dr. Vladimir Bakarić”. Remontnog centra već dugo nema (kao što nema ni “Begrosa” i sličnih dućana koji su kratko živjeli na njegovu zemljištu), no tragovi podsjećaju i na to poglavlje povijesti “Samoborčeka”.
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Snimio: Vanja
Komentari (7)
Opa! I pragovi se "ocrtavaju"! Kaj je Kartaga prema ovome!?
Čestitke za jubilarac :o) Pa stvorit će se objava kilo posta!A da Samoborček još vozi - njime bi mogli ući u EU... Barem na remont ;o)
Ima nešto sa 16.1., to mi je već druga vrlo draga godišnjica :)))) baš sam razgovarala danas sa prijateljem o planovima za gradnju novog Samoborčeka...koji se spominju još otkad je onaj prvi, pravi ukinut. Meni je samo iskreno žao što sam zakasnila na taj vlak - samo 5 i pol godina! :) inače, tračnice se mogu vidjeti još kod Stenjevca i na cesti negdje u Kustošiji (barem mislim). Lijep ti pozdrav!
Lipsy, imaš pravo, tračnice se još vide (čak i ne u tako malim količinama) na Trešnjevci, Kustošiji, kod Vrapča ... uglavnom na cestovnim prijelazima. Međutim, osobita ekskluzivnost ovih fotki je ta što ovaj dio ostataka tračnica (koliko znam) nije popraćen fotkama čak niti na Forumu Kluba ljubitelja Željeznica koji je inače izvrsno dokumentirao gotovo svaki metar trase.(za one koji ne znaju: vidi OVDJE )
Dragi Nepoznati, ovaj tvoj jubilarac me "jednim udarcem " podsjeća na moja dva životna propusta:1) Nisam se nikad vozio Samoborčekom, a mogao sam do 31.12.1979. :o(2) U Obrežju smo "rasipnički" išli kupovati dječju hranu i pelene za našeg bebca (u Živila, kasnije Mercator, gdje su stvari za bebe bile tridesetak posto jeftinija od istih u HR) - umjesto da smo bili štedljiviji i u to doba (sredinom devedesetih) kupili barem jednog Bukovca ;o)
Samoborček je bio zakon. Vozila sam se u onome parnom, a kasnije motornom. Žao mi je da ga nema. Ne mogu a ne spomenuti tramvaj. Prvi je počeo voziti 1891. na konjsku vuču, a 1910. ga je zamijenio električni. U čemi je kuriozitet? Jedan vozač, bolje rečeno kočijaš tramvaja je prolazo pokraj zgrade HNK. Vozio je i glumce. Kada bi kasnili odugovlačio je s polaskom, slušao njihove glumačke zgode i nezgode, a naručito ga je dojmilo prepričavanje kada bi nehotice u "Hamletu" kaširana mrtvačka glava pala ili otkotrljala se. No NIKADA nije odgledao niti jednu predstavu. Oporučno je svoju glavu ostavio HNK-u. Postoji u fundusu prava lubanja oštećena što upotrebom, što nemarom. No nema vjerodostojnog dokumenta čija je. Sve drugo je autentično.
Jednom ili dva puta sam se vozila Samoborčekom :-)).