Putopis s mjesta kojeg sigurno nećete željeti sami posjetiti

Prije same priče o tom mjestu kojeg velika većina vas sasvim sigurno neće željeti sama posjetiti želim vas podsjetiti na jednu činjenicu koje možda niste ni svjesni: Zagreb je grad bez ušća.

Mnogi gradovi upravo ušćima (rijeke u rijeku, rijeke u jezero ili more) duguju svoj postanak. Primjera ima i kod nas – Sisak je nastao upravo zbog strateške pozicije na ušću Kupe u Savu, dok je Karlovac neraskidivo vezan sa svoje 4 rijeke, Kupu, Dobru, Mrežnicu i Koranu. Rijeka je nastala na ušću Rječine u more, dok su povijest Splita i Dubrovnika također bar dijelom vezane uz njihove istina kratke vodotoke kod Solina (Salone) i Rijeke Dubrovačke.

Sličnih primjera ima i u svijetu, počevši od ne tako daleke okolice (Beograd koji je život počeo oko Kalamegdanske tvrđave na ušću Save u Dunav) pa nadalje (recimo, Stockholm je nastao na spoju jezera sa morem), a mnogi gradovi i dalje žive od svojih ušća iako ona nisu nužno tik uz grad (najveće evropske luke, Rotterdam i Hamburg, su nastale upravo u riječnim tokovima ne tako daleko od njihova ušća).

Meni osobno je jedan od najljepših gradova na ušćima Passau, njemački grad tik uz granicu sa Austrijom, koji se nalazi na ušću rijeke Inn u Dunav. Obje rijeke su na tim mjestima široke i snažne, Dunav se brine za transportnu funkciju od koje grad i danas živi (nevjerojatno velik broj turista dolazi i odlazi brodovima na krstarenju Dunavom) te za zaštitu od sjevernih vjetrova svojom strmom sjevernom obalom, dok Inn ima pretežno “dekorativnu funkciju” sa lijepim šetalištem podno gradskih zidina uvijek obasjanim suncem.

A Zagreb? On istina ima svoju rijeku Savu (čije prisustvo nedopustivo malo koristi i koja je u ovom obliku više-manje strano tijelo unutar grada), no ne samo da u njegovoj blizini nema neke druge rijeke iole slične veličine već je praktično nemoguće vidjeti i ušće bilo kakvog potočića u Savu. Jedan jedini potok ima čast uliti se u rijeku na dostojan način vidljiv građanstvu: to je potok Črnomerec koji se u Savu ulijeva u blizini Savskog mosta, a u kojega se nešto prije ulijevaju udruženim snagama potoci Kustošak i Vrapčak (i ta njihova mala ušća su u stvari vrlo zgodna mjesta – osim sredinom ljeta kad se potoci pretvore u plitku močvaru ili čak samo isušena blatnjava korita).

A gdje su ostali potoci, pitat ćete se vi, ta nije Zagreb grad bez potoka. Ostali potoci se, na žalost, svi skupljaju na nivou -1, u podzemlju, u vodotok popularno nazvan “Drek river”. Taj gradski vodotok počinje svoj život na Mihaljevcu gdje se susreću potoci Ribnjak, Pusti dol te još neki drugi potočići i čine potok Medveščak koji odmah nestaje u podzemlju. Tok mu zatim uglavnom slijedi ulicu Ksaver odnosno Medveščak i Ribnjak, zatim skreće ka Džamiji, prolazi uz Branimir-plac i zaleđem Autobusnog kolodvora, skreće uz Vukovarsku (jedna grana pak ide “prečicom”, ispod Radničke ceste) da bi nadalje tekla uz Radničku gdje je još pred nekoliko godina pod imenom “Odvodni kanal” uz jata riječnih galebova nosio svoj smrdljivi kanalizacijski teret ka rijeci Savi. Sada je taj susret sa otvorenim nebom pomaknut još dalje, ka Strugama i pročistaču otpadnih voda – o tome ste već čitali na stranicama ovog bloga u postovima “Drek river” i “Tamo gdje Drek river postaje mirisni potočić”.

No, još uvijek ostaje tajna – gdje se Drek river ulijeva u Savu i kako izgleda to famozno ušće? Odlučio sam potražiti odgovor na to pitanje pred otprilike mjesec dana, taman u možda najnezgodniji trenutak, za najtoplijeg dana ove godine kada je temperatura u gradu iznosila 39 stupnjeva – em je šetnja po tim temperaturama sama po sebi neugodna, em su “miomirisi” koji se šire pod takvim uvjetima još intenzivniji … no, preživio sam i evo priče!

Kao prvo, treba napustiti teritorij samog grada i iz Ivanje Reke (koja se administrativno još nalazi unutar grada) prijeći u Hrušćicu, selo praktički spojeno sa Ivanjom Rekom … ali ipak odvojeno trasom zagrebačke obilaznice. Tamo (vidi isječak iz Google-servisa!) treba proći kroz selo do baze “Vodoprivrede”, na kraju asfaltne ceste, i od tamo se pruža pogled na završni dio toka Drek rivera.

Izlazak iz grada – kao što vidite, i ovdje se nalazi plava tabla iako se izlaz ne nalazi na cesti rezerviranoj za promet motornih vozila. Snimio: Vanja

Prikaz veće karte
Google maps, ušće drek rivera u Savu.

Pogled u smjeru ušća u Savu. Snimio: Vanja

Podrobniji pogled u vodu ne ostavlja sumnje o njenom porijeklu … no, smrad, na sreću, nije bio neizdrživ. Snimio: Vanja

Nakon toga do samog ušća vodi kvrgava makadamska cesta (provozna i za aute, ali uz dužan oprez! Rampa na kraju asfalta je, čini se, konstantno podignuta.) i parkiranje je moguće praktično uz samu rijeku. Na moje veliko čuđenje, tamo je bilo dosta svijeta – nekoliko ribiča, izvan vode, ali i u njoj (tik kod ušća!), dvojica mladića su tražila plažu za kupanje (usprkos mojim upozorenjima o tome kakva se voda ovdje ulijeva) dok su sa suprotne strane rijeke, istina nešto više od ulijevanja drekaste vode, dvoje ljudi gacali po vodi do koljena.

Posljednji metri prije ušća uz polomljene betonske blokove koje je valjda razrušila neka od bujica. Snimio: Vanja

Ušće – mali brzak desno dolje stiže iz Drek rivera. Snimio: Vanja

Ribič do koljena u vodi nepunih 20-tak metara nizvodno od ušća. Snimio: Vanja

Pogled na Savu od ušća nizvodno. Snimio: Vanja

Pogled na drugu obalu i šetače po vodi. Snimio: Vanja

Samo mjesto je potpuno neromantično, uz polomljene betonske blokove na završetku toka, obraslo negostoljubivim korovom do ramena i ponekom osamljenom vrbom te pokoji tovar na divlje naveženog smeća … no, eto, tako izgleda jedno od tri iole značajna ušća na području grada Zagreba.

Sava – razlivena, sa nekoliko otočićima odvojenih tokova, potpuno drugačija negoli ju poznajemo iz Trnja ili Novog Zagreba. Snimio: Vanja

Sava, koju stotinu metara niže od ušća. Snimio: Vanja

A ostala ušća, manje značajna? I koje je to famozno treće ušće, dapače čak najveće? O tome jednom drugom prilikom!