Ovo pitanje iz naslova je, čini se, vječno … i susreće se na svim životnim razinama. Od potpuno materijalnog, od plastičnih boca i starih novina pa do napuštenog tvorničkog postrojenja … pa čak do sasvim nematerijalnog, tipa kulturno naslijeđe, tragovi prošlosti … kao što su i ovi o kojima se često piše na ovome blogu.
A čini se da je kod nas odgovor na to vječno pitanje gotovo uvijek samo jedan: uništi staro i onda napravi potpuno novo. Ponekad je to zaista i jedino praktično i izvedivo rješenje, nisam za čuvanje svega i pod svaku cijenu, napredak i razvoj podrazumijevaju i zamjene staroga novime … no rekao bih da se mogućnost recikliranja (i “recikliranja”) kod nas puno puta potpuno zanemaruje … šteta.
Prošlim postom sam se dotaknuo okolice Kvatrića i poznatog i uvaženog industrijalca, gospona Arka, pa ajd da ja malo “recikliram” tu temu i spomenuti trg i spomenutog gospodina pa ih stavim u drugi kontekst – kontekst napuštene tvornice “Gorica” koja se nalazi pored (još uvijek … koliko još dugo?) živućeg “Badela”.
Već je bilo spomena da će se taj napušteni i zapušteni prostor prenamijeniti u kulturni centar, ta ideja je naišla na, rekao bih, opće odobravanje … krenule su i akcije oživljavanja tog prostora, “Otvoreni grad” (vidi fotku dolje, sa spomenom pločom postavljenom tim povodom!) .. no, do sada se još ništa konkretno nije desilo osim što su ti prostori u sve većoj mjeri zauzeti raznim trgovinama i skladištima. I sve nekako izgleda da će se i nastaviti tim putem, sve dok jednog dana u tišini ne nestanu te zgrade i umjesto njih počne nicati još koji shopping centar …
Malo za prisjećanje, o ovoj problematici je bilo dosta govora i po novinama, evo jednog ČLANKA iz “Vjesnika” o “Operaciji grad” iz 2005. godine, a OVDJE je i prezentacija modela Centar za nezavisnu kulturu i mlade.
A to je tek jedan od mnoštva ovakvih slučajeva, tvornica “Jedinstvo” (sadašnja “Močvara”) i riječka “Hartera” su pozitivni primeri, u oba slučaja prostor još nije generalno uređen, no makar nije srušen, vidjet ćemo što će biti sa “Medikom” … dok je negativnih puno više, od “Paromlina” kod Gl. Kolodvora, “malog paromlina” u Adžijinoj, “Nade Dimić” koju ruši Kerum u Branimirovoj, starih pogona “Janka Gredelja” koji će većim dijelom uskoro biti srušeni (vidi moj post od 21.03.2009.!) i svi se nadaju da će bar djelić ostati sačuvan …
A što se zaista dobrih primjera tiče, za njima treba posegnuti u inozemstvo – jedan podosta “fancy” je u Beču, preobrazba strog plinskog spremišta “Gasometer” u stambeno-trgovački kompleks (vidi OVDJE i OVDJE, dok se druga varijanta obnove, manje skupa i ambiciozna, no možda baš zato bliža običnom puku, može vidjeti u njemačkom gradu Luebecku gdje je nekadašnji tvornički pogon (Werkhof) pretvoren u alternativni kulturni centar – vidi OVDJE. Bio sam osobno u oba objekta i oba su, svaki na svoj način, fascinantna – prvi svojom grandioznošću i potpunom preobrazbom unutrašnjosti dok je vanjština ostala podosta sačuvana (i modernizirana), a drugi bogatstvom programa i životnošću (a sve se bazira na građanskoj inicijativi, dakle neprofitnog je karaktera).
Komentari (5)
Šteta što se više ne povodimo za pozitivnim primjerima iz inozemstva
preko puta moje zgrade niknula je prije par godina nova, jarkožuta odurna kutija. nikak se ne uklapa u okoliš, al nije da je ikog briga za to. dapače, srušen je Lipa mil i sad se tamo gradi kvaternik plaza, još jedna odurna kutija koja se ne uklapa. zgrada gorice mi je lijepa, a i tata mi je tamo radio, tak da sam dosta subjektivna. ježim se onog dana kad će srušiti paromlin i gredelj, a za mediku se mogu kladiti da će isto biti srušena (trebali banditosu glasovi za izbore, pa ajmo među alternativce - čak je i na dočeku nove bio s njima - ukupno 10 minuta, prema mojim izvorima :)pozdrav!
Nada Dimić je prekrasna i stvarno je to šteta srušiti. O Paromlinu da ni ne pričam.Ponekad me stvarno srce zaboli.
divan je blog! gotovo svakodnevno uživam u postovima, ali nikad ništa ne napišem jer sam lijen. no, sad imam nešto za dodati pa me to ponukalo.prije par godina sam u berlinu imao priliku posvjedočiti još jednom primjeru prenamjene neke stare tvornice (http://de.wikipedia.org/wiki/Borsig_(Unternehmen)) i poprilično sam se oduševio, iako pretvaranje u šoping centar i nije najbolje rješenje, bolje je od gradnje nove bezlične zgradurine kad već postoji prekrasna stara.uf, sad sam probio led pa bih se mogao još koji put javiti. :Dkeep up the good work!
Mathieu, hvala ti što si probio led i ipak se javio, nisam još čuo za tu berlinsku prenamjenu ... no, ne čudi me, Berlin je sav u prenamjenama zadnjih 2 desetljeća i iako sam tamo bio triput u zadnjih 15 godina, svaki put mi je bilo kao da sam došao u nepoznat grad.Ja nastavljam sa pisanjem bloga, a od tebe očekujem nastavak javljanja! ;o)