Vjerujem da ovih dana pizzerije nisu imale velik promet …(ipak su u modi prvenstveno bili odojci i purice, a ne margherite i quatro staggione ) no, zapravo je teško zamisliti Zagreb bez njegovih pizzerija koje su sastavni dio njegovog gastronomskog “pejzaža” već gotovo 50 godina. Nisam baš ekspert za gastroarheologiju, no gotovo sam siguran da su pizzerije bile prvi ugostiteljski lokali u Zagrebu koje su donijeli neku granu prehrane koja baš nimalo nije autohtona. Vi malo stariji mi pomognite i recite da li je Zagreb prvo zapljusnuo val pizza ili bureka, ćevapa i baklava … ali, oni ipak dolaze iz krajeva s kojima je Zagreb nekoliko desetljeća dijelio državu, a s talijanima/latinima smo posljednji put bili u zajedničkoj državi za Rimskog carstva.
Pizzerija “D&G” u Žajinoj ulici. Snimio: Vanja
Šalu na stranu, nije nimalo lako rekonstruirati povijest pizzerija u Zagrebu i tokom istraživanja za ovaj post sam dobio više kontradiktornih informacija tako da vas molim za razumijevanje ako neke od informacija koje ću vam dati ovdje možda i nisu točne … ali vas istodobno molim i za pomoć u odgonetavanju toka događaja koji su (između ostalih) gradili ugostiteljsku scenu Zagreba.
Dakle, prema mojim informacijama prve pizze su stigle u Zagreb sredinom/krajem 60-tih, tamo negdje oko 1966. ili 1967. Ispečene su u pizzeriji “Zadar” koja je još do prije nekoliko godina bila sastavni dio inventara Cvjetnog placa, a sada živi svoj život pod imenom “Vip restoran”.
Nakon nje su pizze sletjele i u nekadašnju kavanu “Corso” , sada već desetljećima zatvorenu, te u “Četiri lovca” u Dežmanovom prolazu koju smo moji prijatelji i ja krajem sedamdesetih zvali “Quattro carabinieri” zbog njihove neuništive pizze “quattro stagioni” koju smo prvi puta jeli baš tamo i ne znajući što taj izraz zapravo znači – OVO i OVO.
S današnje točke gledišta su te pizze bile posve čudne – male, debelog tijesta i još debljeg, često “nakovrčanog” ruba i često su podsjećale na čudan nakostriješeni šešir. Ali, bile su egzotične i rado smo ih jeli, pa čak i kad je to bilo kao u Dežmanovom prolazu, stojećki, nakon čekanja na izvikivanje brojeva majstorice peći (brojevi su se dobivali za plaćanja na kasi). Naravno, nije bilo puno izbora – najčešće samo između pizze sa šunkom i sirom i “miješane” koja je obično nosila već spomenuto kodno talijansko ime. Maslina je nekad bilo, a češće i nije, dok su “perverzije” tipa pršuta, slanih ribica, feferona i artičoka polako dolazile tek desetljećima kasnije.
Ranih 80-tih se pizza-scena počela pomalo mijenjati – još u 70-tima je otvorena pizzerija “Purger” u Ozaljskoj koja i dan danas radi pod istim imenom. To je bio ugodan lokal u kojem se moglo udobno sjesti i jesti, pizze su bile veće, a i izbor ukusa je bio širi. Ja sam u to doba bio srednjoškolac u MIOC-u i kako smo tjelesni odgoj imali u Domu sportova u suprotnoj smjeni onda smo nakon 2 sata sporta išli na ručak u već spomenuti “Purger”.
Pizzerija “Stara Sava” kod Jadranskog mosta. Snimio: Vanja
Koju godinu nakon nje otvorene su i druge pizzerije te prve “prave” generacije – “Dvojka” u Novoj Vesi, “Hari” i “Antonio” u Ilici …. uskoro je došla i “Mamma mia” u Vlaškoj (na mjestu današnje Importanne Galerije”, prva za koju znam da je nudila pizzu sa vrhnjem i jajetom), a tih godina su pizze uvedene i u Express restoran u SC-u pa su se pizze mogle dobiti i na studentske bonove. Malko kasnije stigla je i pizzerija “D&G” sa prvim lasagnama u gradu i zanimljivim uređenjem (mene su uvijek zabavljale stolice sa imenima poznatih gostiju koji su tamo jeli!).
Krajem 80-tih i tokom 90-tih pizzerije su se širile po gradu … “Paprika” je bila glavni adut Dubrave (još uvijek postoji, bjeh tamo prije mjesec dana, no pizza mi je bila tak-tak, niš posebno), “Edo” Jaruna, “Stara Sava” je bila stalno mjesto stidenata sa “Save”, “Baschiera” znamenitost Sigeta (1995. je otvorena i podružnica kod Jadranskog mosta) …
Pizzerija “Paprika” u Dubravi. Snimio: Vanja
A danas …. meni je najdraža “Kariola” sa odličnim tankim tijestom, no pizzerija sad ima zaista posvuda.
Na ovom mjestu vrijedi spomenuti kako se institucija “pizza cut” tj. pizza koje se prodaju na šnite pojavila kod nas tek prije desetak godina (ja sam to čudo vidio po prvi puta u Beču, u čuvenom lokalu “Pizza Bizzi” u kojem se moglo najesti za male pare). Zanimljivo je da se kod nas uvriježio angilzam “pizza cut” i tek se tu i tamo vidi natpis “pizza na šnite” (osobito mi je zabavan natpis “Pizza na parče” koji sam tu i tamo vidio kod naših istočnih susjeda )
Toliko od mene za danas, pročitajte još ponešto o pizzi u članku na Wikipediji (engleski tekst je puno informativniji od hrvatskog) i, molim vas, dojavite mi vaša sjećanja na prethodna desetljeća druženja sa pizzama u Zagrebu!
Komentari (20)
KUC KUCTko jeRaznosač pizzaRaznesi moju...
Ah, u DG moja familija ide oduvijek. Tu sam '85. ili '86. naucila baratat nozem i vilicom, na pizzi naravno :)
79 ili '80 pizza u hotelu na Trgu burze :-)).Sve su mi pizze bile grozne dok nisam probala u Antoniju :-)). I ona u Preradovićevoj, kako se zvala, s lignjama :-)).
Mislim da sam bas u Purgeru prvi put probao pizzu kad me baka odvela tamo. Cinila mi se izgorenom i isprva mi nije prijala, ali mi je kasnije kopkala po mozgu pa nisam mogao docekati da probam i opet!
Hahahaha, apistia, otkada ovo nisam čuo!!! Hvala ti na podsjećanju!!!Agramerka: Da, to su bile godina kada je D&G bila jedna od prvih adresa za pizzu!Zlica: Astoria! Nisam nikad tamo jeo pizzu, ali sam je često šnjofao dok sam čekao tramvaj!Gogi, kada je to bilo?
..Prva pizzeria: Četvrti lovac - 1969. (Restoran Tri lovca bio je na mjestu današnjeg Starog fijakera). Zadar se popicio tek dvije ili tri godine kasnije.Prve lasagne u gradu: Medulić - vrlo rane sedamdesete, odmah po iseljenju Jazavca u dotadašnji Variete...
Dobro kak se moglo desiti da post o starim (povijesnim) zagrebačkim pizzerijama ne spominje Kamenita vrata?Inače, u Ilici, između Harija i Antonija, preko puta Trovača; bila je i pizzerija BMW, koja se ugasila negdje ranih '80-ih
Bravo, jezičar, ti uvijek doneš dobre informacije!Anonimus, hvala i tebi, da, posve sam zaboravio na pizzeriju Kamenita vrata ... ona je bila hit tamo negdje krajem 80-tih, jel tako?
Pizzeria "Astoria" zapravo nikada nije bila - pizzeria! To je bio omiljeni mali restoran koji je krajem 70-tih počeo nuditi pizze vrlo dobre kvalitete koje su pripremale gospođe iza prozirnog stakla...Moj je prijatelj više cijenio pizzeriu na uglu Draškovićeve i Stare Vlaške (zaboravio sam ime - da li je to bio "Lovac"?). Točno, na mjestu Importanea bila je pizzeria koja je između ostalog nudila i "slavonske" pizze, no, s današnje točke gledišta, pizze pizzerie Mamma Mia" ne bi se smjele zvati pizzama...Krajem 80-tih pojavila se i jedna pizzeria s finom pizzom iz krušne peći. iza "Name" u Vrbanima, a ime...
NZ, pa bit ce da je bilo negdje '83. ili '84. Sjecam se da je bio sivi, hladan i kisan dan i da smo je jeli sjedeci, a ne stojeci. Ali moguce je da su bili oni poviseni, "barski", stolovi i stolice. Osim tih detalja ne sjecam se nicega, pa je sasvim moguce da i nije bio Purger.
Što se "Astorie" tiče, Ante ima pravo: tamo su bile jako fine pizze, a restoran-pizzerija na uglu Draškovićeve i Stare Vlaške zvao se "Šestine", a koliko se sjećam imao je i posebni ulaz za ljubitelje pizza.
Tako je, Antune, to su bile Šestine!No, sjećate li se pizzerije Astro u Voćarskoj, imala je velikog Zagija na zidu zgrade ... mislim da je pizzerija otvorena negdje početkom 80-tih,a na vrhuncu slave je bila baš u doba Univerzijade!
Kad sam svraćao u Zagreb sredinom osamdesetih s ocem ili djedom išli bi il' na pločica ćevape u staru Vlašku il' na kranjske prekoputa MUP-a u Petrinjskoj. E kad se krenulo sa društvom iz škole na koncerte preko Muzičke omladine (88e-90te), obavezna stanica su nam bila Kamenita vrata. Nismo imali pojma da u Zagrebu ima drugih pizzerija.
Mislim da je prva pizzerija u Zagebu bila "Četvrti lovac" (ne Četiri lovca, kako piše Vanja).Iskreno žalim što više nema ni "Četvrtog lovca", ni "Zadra" ni "Astorie".Sve je naravno stvar ukusa, ali meni su te pizze bile bolje od ovih koje se danas mogu pojesti u zagrebačim pizzerijama. Te su se pizze pekle u električnim pećima, za razliku od današnjih u krušnim pećima.Izdvajam još i pizzeriju "Mamma mia" u Ilici kog Britanca u kojoj sam u studentskim danima često boravio. Imala je dosta neugodna sjedala u vidu klupa s okomitim naslonim, sve skučeno, baš za mršave studente. Sumnjam da bi danas sa svojih 86 kg stao u te klupe.
Jel se tko sjeća negdje krajem 90ih, dok još nije bilo ni približno "pizza cutova" kao danas (ako ih je uopće i bilo), znamenitog mjesta u pothodniku na "glavnom"? Znači, kad se siđe niz stepenice pa odmah desno, prije prozirnih kliznih automatskih vrata, prodavali su se pizza cutovi, ali naravno da bude upečatljivije, su pizze bile pečene u četvrtastom "protvanu" i poprilično debele i masne, uglavnom izgledom prije kao nešto ispečeno doma, nego prava okrugla talijanska pizza na kakvu su nas danas naviknuli.Podsjetilo me to jer sam već čuo od starijih ljudi da te prve zagrebačke pizze bile izgledom drugačije od originala, kao što je i potvrđeno ovdje na blogu.Danas je u tom prostoru isto kao nekakva pekarnica sa peksnack proizvodima (bivši fornetti!!) na tom mjestu (vitrini) gdje su bile izložne te pizze, a kad se prođe kroz vrata imamo onaj kružni dio sa 4-5 objekata koji prodaju (tada prije desetak godina nisu) prilično velike pizza cutove, kao i krumpiriće, piletinu, a oni s desne strane i ćevape, ispred objekata su oni visoki stolovi... Uglavnom nisam bio živ da bih se sjećao nekih prvih pizzerija iz Zga, no za pizza cutove ono je moja prva asocijacija kada sam tako nešto jeo...Iako su prevladali trokutasti komadi klasične pizze, prvo kaj mi padne na pamet da danas takav četvrtasti oldschool debeli komad tijesta konspirativno nazvan "pizza" se može dobiti u onom fast food objektu lijevo od Branimir centra.No okusom mi je drugačiji od tog iz pothodnika (lošiji), što pripisujem djelomično klasičnoj pekarskoj albanskoj recepturi (školi) tijesta... Čitaj: svi imaju manje više isti okus i miris, ne loš, al nažalost niti predobar :-)
Ja sam nedavno bio u pizzeriji Purger. Pizza je kvalitetna i fina kao i prije. A to da nekome se nešto promijenilo, pa ženin ručak se promijenio, ali nije do nje bilo. Nego do mene što ne mogu više jesti jetrice i piletinu. :D haha Samo što ljudi odmah okrive onoga koji je pripremao hranu. Istina je da nešto se i kod kuhara promijeni ali... svi mi imamo osjetila koja se kroz vrijeme malo mijenjaju. :)
Ja se iz razdoblja 80tih, pa sve tamo do u 90te sjećam pizzerije u lokalu odmah do Kamenitih vrata, u Radićevoj.... Ali se više ne sjećam kako se zvala ta pizzerija...
točni podatci
Dragi moji pizzoljupci, definitivno je prva pizza i to odlična; ispečena u restaurantu ŠESTINE, Stara Vlaška. pa dakle i prva nazovi Pizzeria u Hrvata ali i bivše " Juge " je krenula upravo s te adrese ili točnije tamo nekih davnih godina 1963. do 1965. Nakon toga su se nazovi pizzerije poćele otvarati i to redom od Zadra, kino Zagreb, u Dežmanovom prolazu, zatim Astorija, Purger, " 2 " i tamo neke još, ali tek u slijedečih 10 - tak godina. Za sad ću prekinutu jer me pucaju emocije i nostalgija za tim crnim i mračnim vremenima, al, dođe tamo neka budala upali svijetlo i bogme ne možemo ga više ugasiti, naravno osim onih koji su nas obasjali, držeći desnicu ruku malo ipak podalje svojih srdaca dok ljevica neznajuč što radi desnica, grčevito prstima zbraja nule dok mi blesavi Hrvati mislimo kako je to domoljubni stav i da to ručice igraju "džepni biljar" nježno i s ljubavlju ?!No palo mije još nešto na pamet. Dakle mo-š mislit kak smo mi velika sirotinja, kad se sad na svakom ćošku jede pizza. Jer koliko mi je poznato a i povijesno dokazano ta neobična klopa, klopa je onih najjadnijih.Bok svima, i ne bojte se komentirati jer kod mene ima još puno sjećanja, vi mi ih samo potkrijepite vašim . Cobra
Još jedna fenomenalna pizzeria iz osamdesetih je bio Martini u Kustošiji na Ilici. U rangu Antonija....Danas takvih pizza u Zagrebu više nema.....Da li je stvar u nama? Ne bih rekao. Mislim da je stvar u kvaliteti sastojaka i pizza majstora...